Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hughes, Glenn
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 56:17
Ocjena: 3.5/5
Kultni pjevač i basist Glenn Hughes, poznat i pod nadimkom ‘The Voice of Rock’, kojeg većina najviše cijeni zbog njegovih postignuća s grupama Trapeze, Deep Purple i Black Sabbath, nakon duže se stanke vratio u ulozi samostalnog izvođača s četrnaestim studijskim albumom »Resonate«. Glenn se naime nakon svog prethodnog solo ostvarenja »First Underground Nuclear Kitchen (FUNK)« (2008) posve posvetio ‘superzvjezdanim’ glazbenim projektima poput Black Country Communion, California Breed i Kings of Chaos, što je donekle bilo iznenađujuće, jer se za ‘kolektivno’ stvaranje odlučio baš kad mu je solo karijera procvjetala i u komercijalnom smislu te je počeo stjecati brojne obožavatelje koji prije nikad nisu čuli za njega. Nakon neslavnog kraja projekta California Breed vokalnom majstoru nije preostalo ništa drugo nego opet oživjeti solo karijeru.
Uvodni dio albuma predvođen otvarajućim bijesnim komadom »Heavy« te ništa manje energičnim »My Town« iznimno je udaran i istovremeno sadrži onu pobjedničku mješavinu hard rocka i funka s prstohvatom soula koju je Glenn tijekom svoje duge i bogate glazbene karijere izbrusio do savršenstva. Gitarist Soren Andersen ne štedi naoštrene gitarske rifove, dok Pontus Enborg lijepo stupnjuje svoje bubnjarske vratolomije. Dugogodišnji suradnik Chad Smith (Red Hot Chili Peppers) ovaj se put pojavio samo na dvije skladbe, što će neke zacijelo razočarati, kao i činjenica da na albumu u Glennovu društvu ovaj put nema nikakvih razvikanih glazbenih imena. Očito je gospodin Hughes s obje uvodne kompozicije htio dokazati da je još uvijek sposoban ‘udariti punom parom’ i usrećiti prije svega one koji najviše cijene njegovu Deep Purple ostavštinu. Glennov je vokal također još uvijek nevjerojatno očuvan, pa mu penjanje u više registre nikako ne zadaje probleme. Uz to tipu pri pjevanju tek tako ne nestaje mladenačke strasti i elana, a upravo je to ono što je oduvijek najviše krasilo njegova glazbena ostvarenja.
»Flow« sadrži nešto prljaviji gitarski zvuk i sporiji tempo, dok nešto više prostora za odrezave dionice na hammond orguljama dobiva i klavijaturist Lachy Doley, trenutačno vjerojatno najcjenjeniji australski svirač hammond orgulja. Pomalo nostalgični »Let It Shine« sa svojim strastvenim, soulom intoniranim refrenom jedan je od boljih trenutaka na »Resonate«. Sličan ugođaj ima i »Steady«, gdje bogati klavijaturski aranžmani prvi put na albumu dolaze do većeg izražaja, dok prateće vokalne harmonije u pozadini dodatno obogaćuju Glennove strastvene vokalne akrobacije. Gospodin Hughes u svojim tekstovima nikad nije bio poznat po bogzna kakvoj intelektualnoj dubini. Na nešto udarnijem »God of Money«, gdje ne manjka bijesnih vokalnih ispada i žestokih bubnjarskih kroševa, dopušta si naime ljutit društveni komentar na suvremeno, jako raslojeno društvo. Pomalo neuvjerljiv potez od nekoga kome u životu ne manjka materijalnih dobara, iako sebe nakon dugogodišnje ovisnosti proglašava ‘novorođenim’ čovjekom odnosno prosvijetljenim.
Druga polovica albuma »Resonate« općenito je nešto manje nadahnuta od prve, jer su neke skladbe međusobno za nijansu previše slične. »How Long« je prosječan teški rocker koji se ugođajno nikamo ne razvija, dok njegov ‘dosadni’ refren prilično brzo postaje pomalo naporan. Dobro je da barem sadrži poprilično duhovit Doleyev orguljaški solo. »When I Fall« je vrlo pristojna balada s ‘plemenitim’ teksturama hammond orgulja i Glennovim baršunastim vokalnim pristupom. »Landmines« je gotovo savršeni funk rocker s pristojnim gitarskim solom i laganim pop prizvukom zahvaljujući višeglasnom refrenu. Završne skladbe, klišejizirani heavy rocker »Stumble & Go« te nešto eksperimentalniji »Long Time Gone«, nažalost su prilično prosječni uradci, kao da je gospodinu Hughesu pred kraj albuma »Resonate« polako ponestajalo pravog skladateljskog nadahnuća. Posebna verzija albuma »Resonate« sadrži i bonus skladbu »Nothing’s The Same«, koja je prilično uspavana, akustično usmjerena balada na koju Glenn doista ne bi smio biti pretjerano ponosan.
»Resonate« nije baš novi »Stormbringer«, ali iskreno, to od ‘The Voice of Rock’ nisu očekivali ni njegovi najodaniji obožavatelji. Unatoč tome što na njemu ima tek malo trenutaka koji dulje ostaju u sjećanju, a to istovremeno znači da će teško konkurirati njegovim dugogodišnjim solo klasicima, »Resonate« je još uvijek iznimno solidno izdanje koje će svojom strastvenom mješavinom hard rocka, funka i soula zadovoljiti sve dugogodišnje poklonike Glennovog samostalnog opusa.
Ionako polovicu posla na albumu »Resonate« kao i uvijek odrađuje Glennov još uvijek fantastični vokal, što znači da već zbog toga ne može doći do nekih poraznih glazbenih rezultata, iako album, osobito u drugoj polovici, pomalo pati zbog manjka skladateljskog nadahnuća. Njime vjerojatno neće uspjeti steći nove obožavatelje među mlađim generacijama, kao što mu je to pošlo za rukom sa »Soul Mover« i komercijalnim solo vrhuncem, »Music For the Divine« (2006), osobito nakon prilično nesretnog otkazivanja već najavljene koncertne turneje, no njime je, ako ništa drugo, osigurao solidan kontinuitet svoga impresivnog glazbenog puta i dokazao da za razliku od mnogih glazbenih suvremenika još nije za ‘staro željezo’.
Postava
Glenn Hughes – vokal i bas gitara
Soren Andersen – gitara
Lachy Doley – klavijature
Pontus Enborg – bubnjevi i udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Chad Smith – bubnjevi i udaraljke na “Heavy” i “Long Time Gone”
Produkcija
Glenn Hughes i Soren Andersen
Popis skladbi
1. Heavy
2. My Town
3. Flow
4. Let It Shine
5. Steady
6. God of Money
7. How Long
8. When I Fall
9. Landmines
10. Stumble & Gon
11. Long Time Gone
