The Year the Sun Died
Autor: Rok Klemše
Izvođač: Sanctuary
Izdavač: Century Media
Izdanje: year_month
Trajanje: 53:33
Ocjena: 3.5/5
Gotovo se čini da je posljednjih godina povratak bendova nakon deset i više godina odsutnosti te snimanje come-back albuma postao pravi natječaj. Motiv za to uopće nije bitan, bilo da je riječ o financijskom aspektu, krizi srednjih godina, nastavku prebrzo prekinute karijere ili jednostavno iskrenoj želji za glazbenim djelovanjem, u svakom slučaju lijepo je da i mlađe generacije imaju priliku uživo vidjeti bendove u kojima su do nedavno uživale samo na kaseti/cd-u/vinilu/mp3-ju. Još je ljepše to što ti bendovi dokazuju da je neizrečenog ostalo još puno i da je kvaliteta ostala na prvom mjestu. Želite dokaz? Carcass, Gorguts, Cynic, Forbidden i ove godine At the Gates (ok, svako toliko se dogodi i poneki Illud Divinum Insanus, ali izuzetak, srećom, ne potvrđuje pravilo). Njima su se prije dobrih mjesec dana pridružili i veliki povratnici američke škole power metala Sanctuary, čiji je labudji pjev Into the Mirror Black izašao prije debelih dvadeset i pet godina. Posve je na mjestu dakle pitanje je li Sanctuary, slično kao i nekim prethodno nabrojenim bendovima, uspjelo razbiti četvrtstoljetnu tišinu.
Odgovor je da i ne. Sanctuary u 21. stoljeću naime zvuče poprilično nevermoreovski, što s obzirom na prebrzo samouništenje spomenute seattleske postave čiji su dio od samog početka bili i Warrel Dane i Jim Sheppard nije ni tako neočekivano. Oni koji su očekivali da će The Year the Sun Died biti izravni nastavak kultnog dvojca Refuge Denied/Into the Mirror Black bit će razočarani, na novoj se ploči Sanctuary doduše nisu posve otresli svog karakterističnog zvuka, ali se album ipak najviše drži neke formule koju bismo najlakše smjestili negdje između Nevermore s dašom Daneove solo ploče i pojedinačnih provala Sanctuary. U svakom slučaju nije loše, ali je nešto posve drugačije od očekivanog.
Sanctuary ovaj put, primjereno vremenu, zvuče moderno, a epski power/thrash zamijenio je sporiji, mračni thrash s jako naglašenim groove elementom. I po tempu velika većina komada ostaje u srednjoj brzini, a manje je i solističkih izleta na koje smo bili navikli u prvoj inkarnaciji benda. Riffovi dvojca Lenny Rutledge/Brad Hull nisu ništa potresno, zapravo na mjestima ispadnu čak malo suhoparno. Drugdje pak na površinu ponovno u svoj svojoj spektakularnosti izbijaju vragolije dvoboja gitarskih harmonija (npr. Frozen, koji najjače podsjeća na eru benda s Into the Mirror Black). I upravo je to najveća slabost The Year the Sun Died – primjetno variranje u kvaliteti skladbi. S jedne strane je nekoliko vražje dobrih rušilačkih dijelova poput dobrog uvodnog stampeda Arise And Purify, zatim Question Existence Fading i prije svega središnjeg dragulja koji najjače podsjeća na zlatna vremena Sanctuary, Frozen. S druge strane nije malo dosadnih, jednoličnih trenutaka kao što su Let the Serpent Follow Me, The World Is Wired te The Dying Age. Među njih Sanctuary ipak ugurava vrlo uvjerljive baladne trenutke iz kojih mrak kapa na sve strane (I Am Low, The Year the Sun Died), ali prije nego na neki Veil of Disguise podsjećaju na Dead Heart In a Dead World.
I Daneova halfordovskog vriska ovaj je put samo za uzorak (minimalni ulošci u Arise and Purify, Let the Serpent Follow Me), ali je njegova izvedba izvanredna, a njegov karakteristični, duboki bariton glavni je nositelj mračnog, apokaliptično mučnog ugođaja koji prožima cijeli album. Dane se očito zna svojih nešto ograničenijih vokalnih sposobnosti i najvjerojatnije i zbog toga sigurno ostaje u srednjim registrima, koje doduše savršeno vlada, ali se istovremeno počinje ponavljati i zvučati jednodimenzionalno (zanimljivo, jer je uživo već dokazao da mu vrištanje još uvijek ide poprilično dobro iz glasnica). Šteta, jer Dane sive emocije svojih »thought-provoking« tekstova ponovno odlično uglazbljuje.
The Year the Sun Died unatoč nemalim nedostacima solidna je, zapravo dobra ploča, Sanctuary su njome zakoračili u dvadeset i prvo stoljeće i ipak dokazali da svoj čar, makar je posve drugačiji, još nisu izgubili. Samo uz razliku da će možda ovaj put biti bliži onima koji nedostaju Nevermore nego fanovima Sanctuary.
Sanctuary će u sklopu mini festa Day of Metal, 10.3.2015., nastupiti u ljubljanskom Kinu Šiška!
Postava
Warrel Dane – vokal
Lenny Rutledge – gitara
Jim Sheppard – bas
Brad Hull – gitara
Dave Budbill – bubnjevi
Produkcija
Chris “Zeuss” Harris
Popis skladbi
1. Arise And Purify
2. Let the Serpent Flow
3. Exitium (Anthem of the Living)
4. Question Existence Fading
5. I Am Low
6. Frozen
7. One Final Day (Sworn to Believe)
8. The World Is Wired
9. The Dying Age
10. Ad Vitam Aeternam
11. The Year the Sun Died
12. Waiting For the Sun