Autor: Primož Novak
Izvođač: Kataklysm
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: year
Trajanje: 45:04
Ocjena: 3.5/5
Kanadski »hyperblasteri« Kataklysm nakon tri godine vraćaju se s novim izdanjem, što je godinu dana više nego inače, a to bi se moglo smatrati nečim dobrim, jer se pojavila nada da je bend za album uzeo više vremena i sve skupa temeljito preispitao, budući da posljednji albumi nisu bili pretjerano izdvojeni, nego su se, unatoč nekoliko svijetlih trenutaka, mogli okarakterizirati kao generični.
Ovdje se na početku može naslutiti da Kataklysm neće ići u brutalne podzemne ekstreme, kao što je to bilo prisutno na albumima Sorcery i Temple of Knowledge. Kataklysm su albumom Prophecy (2000.) uveli melodičnost i groove, kojima su osvojili veće mase. Još uvijek su brutalni, ali su s druge strane puni klišeja, koje je moguće zamijetiti u istaknutim refrenima s jednostavnim tekstovima.
Kataklysm je i jedan od onih bendova koji sa svakim albumom tvrdi da je novi album najbolji uradak u njihovoj karijeri. I ovaj put su tvrdili: »Da, znamo da to kažemo svaki put, ali ovaj put je stvarno riječ o našem najboljem albumu!« Ukratko, očekivanja su bila visoka, no dugogodišnji obožavatelj benda takvu će izjavu primiti s rezervom.
Album se otvara skladbom Fire, čiji uvod djeluje black metalski, ali zatim skladba eksplodira u death metal svirku, gdje naravno ističe karakterističan vokal Maurizija Iacona te brza bubnjevi. Naravno, već se prvom skladbom može potvrditi da Kataklysm ostaju dobro producirani bend, za što je pobrinuo gitarist benda, a za snažan zvuk pobrinuo se Zeuss, od kojeg se zna što očekivati ako pratiš npr. Hatebreed ili Shadows Fall. Waiting For The End To Come predstavlja sve što se može očekivati od Kataklysm; brutalnost, melodičnost, groove, također melankoliju te istaknutu ritam sekciju. Rečeno je da bi album trebao biti i tehničniji od prethodnih izdanja, ali nešto pretjerano izdvojeno ovdje nije moguće zamijetiti.
Pozitivna osobina albuma je, među ostalim, bubnjanje Oliviera Beaudoina, koji se prije toga iskazao u tehničkoj death metal postavi Neuraxis. Kataklysm zbog Oliviera, koji je za studio i koncerte zamijenio prilično neoriginalnog Maxa Duhamela, zvuče dinamičnije, a u nekim trenucima čak i tehničnije. No nažalost, pojavljuje se tu i poneki nedostatak. Neke su skladbe razvučene, kao što je recimo Kill the Elite. Jasna slika pokazuje se skladbom Dead & Buried, koja ponavljanjem jedne zarazne melodije daje do znanja da bend cilja na velike mase, što poprilično podsjeća na sindrom Amon Amartha. Komercijalna usmjerenost konačno se potvrđuje završnom skladbom Elevate, koja se ponosi istaknutom melankoličnom melodijom. Time se osjeti da bend cilja na veće dvorane, zapravo na festivalske pozornice.
Kanadski kvartet ponudio je album koji dokazuje da se bend drži određene kvalitete, ali ne radi se o nekim vrhuncima. Kataklysm se već više od desetljeća drže zacrtanih okvira, što eksperimentiranje stavlja po strani, no album će nedvojbeno zadovoljiti obožavatelje.
Postava
Maurizio Iacono – vokal
Jean-François Dagenais – gitara
Stephane Barbe – bas gitara
Oli Beaudoin – bubnjevi
Produkcija
Jean-François Dagenais, Zeuss
Popis skladbi
01. Fire
02. If I Was God – I’d Burn It All
03. Like Animals
04. Kill The Elite
05. Under Lawless Skies
06. Dead & Buried
07. The Darkest Days of Slumber
08. Real Blood – Real Scars
09. The Promise
10. Empire Of Dirt
11. Elevate
