Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 01.12.2015
Broj posjetitelja: 250
Poplava retro thrasha već je dobru godinu-dvije pri kraju i, kako se čini, žanr je uz rijetke iznimke dočekao svoj drugi ciklični zalaz. Ali nema veze, čast žanra spašava nekoliko izvanrednih bendova, a jedan od takvih je thrash ekvivalent Kubrickovoj Svemirskoj odiseji, arizonski megalodoni progresivnog thrash metala Vektor, kojima je u dobrih deset godina uspjelo ono što uspije rijetkima – postali su kult, i to zasluženo. Donji kat Orto bara na prvi je prosinački dan ugostio Vektor u sklopu njihove uopće prve europske turneje (prije toga ih je Europa ekskluzivno vidjela samo na Hellfestu) i vraški je prikladno da je Ljubljana ukrašena svemirskim elementima, jer su Vektor savršena uglazbljena inačica svemira.
Za zagrijavanje na First Contact turneji brinu se nizozemski thrasheri Distillator, ali od njihovog zagrijavanja bilo je vrlo malo, otprilike toliko koliko je razlike u temperaturi između dvorane i vanjskog svijeta. Nizozemci su u dobrih pola sata nasuli same thrash kliše; od generičnih rifova, ponajviše od Slayera preslikanih ideja (uključujući jeftine »Kerry King« solaže) pa sve do imidža s bullet beltovima i hitopkama. Baš svi skladbe s prvijenca Revolutionary Cells bile su si slične kao jaje jajetu i u tom smislu nimalo revolucionarne, nekoliko spretnih gitarskih poteza pokazao je samo vokalist/gitarist Desecrator, a inače je sve skupa bilo strašno dosadno i predvidljivo, kao i završna desekracija Slayerove klasike Black Magic. Ova thrash destilacija prije je ustajala voda nego dobra rakija.
Nekoliko nijansi bolje snašli su se Španjolci Angelus Apatrida, stari znanci naših pozornica, na što je vokalist Guillermo podsjetio nekih dvadesetak puta. Španjolci su se k nama vratili s novim albumom Hidden Evolution, koji su predstavili u poprilično dobrom svjetlu. Dečki su se ovaj put pokazali kao puno uigraniji i sigurniji bend nego na prijašnjim nastupima, a dodatno ih je vjerojatno potaknula brojna i dobro raspoložena publika. No brzo se pokazalo da i Angelus Apatridu muče slični problemi kao njihove prethodnike. Skladbe su se brzo počele ponavljati, ustajale ideje reciklirale su same sebe, a prema kraju su skladbe postale čak toliko jednolične da su se počele slijevati jedna u drugu (jedina zapamtljiva skladba ostala je nešto drugačija Give ‘Em War), a to nije uspjela spriječiti ni dobra Guillermova vokalna forma. Energičnosti, samouvjerenosti i dobre uigranosti Angelus Apatridi nikako se ne može zamjeriti, ali smo se prema kraju ipak sve nestrpljivije prebacivali s noge na nogu čekajući kad će već završiti.
Napokon je naime nešto iza jedanaest stigao trenutak koji je ispunjena dvorana dočekala s bučnim oduševljenjem. Vektor su već uvodnim desetominutnim epom Cosmic Cortex postigli takav učinak kao Straussov Also Sprach Zaratustra i u sličnom stilu prošlo je nešto manje od sat i pol jednog od boljih ovogodišnjih koncerata. Vektor su oduševili već prvim tonovima i publiku odmah pokrenuli u neprekidno moshanje, dok su poput velikog praska na sve strane brzinom svjetlosti letjeli majstorski rifovi i fenomenalni gitarski dueli. Ultra brze dijelove Amerikanci su odsvirali kao od šale i bilo je doista teško odabrati na kojeg ćeš se pojedinca usredotočiti, a najviše pozornosti vjerojatno je ukrao bubnjar Blake Anderson, koji je po svom minijaturnom setu mlatio kao hiperaktivno dijete nakon velike doze čokolina i čokoladnog mlijeka. Još čudesnije bilo je na svoj način preplitanje linija genijalnog gitarskog dvojca DiSanto/Nelson, očito neiscrpnog izvora fantastičnih ideja, koje su neka vrsta zbroja najboljih trenutaka Voivod, Watchtower i Atheist s jakim autorskim pečatom, koji je Vektor nakon Black Future udaljio od očitih utjecaja i rodio novi, osebujan entitet. Vektor su uz kozmičke rušilce s Black Future i Outer Isolation (s savršenim Tetrastructural Minds!) predstavili i tri nove skladbe koje najavljuju novi album Terminal Redux, a osobito je The Cygnus Terminal zvučao nadasve obećavajuće i očito je da Vektor još nisu rekli zadnju. Unatoč poprilično dugim skladbama, one su pored nas proletjele kao Enterprise brzinom warp 10 i prebrzo je došlo vrijeme za završni Accelerating Universe. No publika nije dugo morala moliti Vektor pa su se za potpuni kraj razletjeli još s Asteroid. Minus Vektor? Gotovo rasprodani merchandise, gdje bi nešto za sebe pronašli još samo Pigmejci i bajsi. Ako smijem za kraj parafrazirati samog Jamesa T. Kirka: »Space: the final frontier. These are the voyages of the starhip Vektor. Its mission: to explore strange new worlds, to seek out new life and new civilazations, to boldly go where no band has gone before.«
Setlista
VEKTOR:
1. Cosmic Cortex
2. Deoxyribonucleic Acid
3. Ultimate Artificer
4. Tetrastructural Minds
5. The Cygnus Terminal
6. Black Future
7. Psychotropia
8. Accelerating Universe
— bis —
9. Asteroid
Galerija slika
