1000 Mest
Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Coma Stereo
Izdavač: Kapa Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 39:16
Ocjena: 4.9/5
Što preostaje bendu da nakon binarnog kraja i lansiranja u transgalaktičke sfere uopće još ponudi narodu zasanjanih odsutnika? Mladi su energiju za svoj revolt protiv trulog sustava zgnječili i stlačili u formu potpune apatije, a potpunim konturama svijeta, prožetog apokaliptičnim mirisom skorog propasti, slijedi i glazbeni izraz milenijske generacije sastava koji brane boje otporaške i uvijek alternativne garaže u godini gospodnjoj 2012. Dio te postrockovske soldateske su i atipični rapsodi sanjivog zvuka Coma Stereo, koji su samo tri godine nakon izvanredne Transgalaktike uspjeli stvoriti deset punokrvnih skladbi što suvereno koegzistiraju i unutar granica formalističkog svemira zajedničke ploče, a 1000 mest je izvanredno putovanje po fragmentarnim četvrtima grada u galaksiji ne znam gdje.
I taj se svemir zvuka, ideja i čvrstih ritmova ponovno ispreda, kao da ga u svijet ubrizgava jedno jedino srce u četveročlanom tijelu. Coma Stereo su u dobrih osam godina kohabitiranja na istim koordinatama prostora i vremena stvorili savršenu klimu simbiotskog izlijevanja svojih stvaralačkih sokova u istu čašu, kalež glazbene žrtve koji je sve samo ne blijeda kopija već čutog i stvorenog. Coma Stereo su na ploči 1000 Mest uspjeli nadići dosadašnje okvire te su na digitalne binarne kosture pisaka i komunikacijskih pisaka objesili bitno više analognog i toplog mesa, jer ploča zvuči kao da je snimljena na kolutove starog studija, a nostalgiju pojačava i činjenica da je osnovni nositelj ploče dobri stari i često nepravedno u zaborav gurnuti vinil.
https://www.youtube.com/watch?v=2UmouiaHsYQ
Riječ je o pobuni protiv sustava, a dodatni razlog da se ovome posveti pozornost jest činjenica da nema žeđi za stvaranjem i zvučnim eksperimentima. Jezgra zvučne atipičnosti počiva prije svega na fuziji klavirskog zvuka sedamdesetih, gdje je klavijaturist Saša Stamatovski očito svoj mentalni spektar punio i klavirskim radom Mihe Kralja, a antipod mu je Tomaž Kurež, uvijek sklon istraživanju granica minimalizma na efektima, snažna i u osamdesete zagledana punkoidna ritmična plesna linija basa Marka Širca te bubnjarska uigranost Domna Repnika daju albumu potpuni sjaj bezvremenske shizofrenosti.
https://www.youtube.com/watch?v=gsPp7SZZSX4
Već nakon prvog zaranjanja u uvod melankoličnih Črnih juter postaje jasno da je zvuk, kao da je Nintendo igrala povezao preko miksete, zamijenio mekši napsihirani zvuk organskijih instrumenata, a Bogomila s bezriječnom naracijom ubrzanog postpunkovskog diktata jednostavnog rifa te efektno napunjene i svježinom pozitive prožete ritmike izraz sastava iz uobičajene tamne nedefiniranosti iznosi u konkretnije vode. Tom lucidnom izljevu razigrane metrike postrockovske uigranosti ne iznevjerava se ni naslovna skladba ploče, skladba Tisoč mest, na kojoj čujemo čak i Tomaževe vokale, kao da ih je istrgnuo iz kolaža neke žalopojke tipa Joy Division te ih ozračio u staklene čaše alternativne modifikacije, koja je povrh toga dobila i razumljiv niz riječi što opisuju stanje duha suvremenog intelektualca bez prave perspektive. “Pojem v puščavi. Rišem obzorja. Tisoč mest” haiku je koji govori mnogo, treba ga samo čitati između redaka, a kritičari te mondene apatije su mariborski jahači za Sloveniju danas atipične zvučnosti. Nastavak je još slađi i još više para srce.
https://www.youtube.com/watch?v=Z_10wEmGiPU
“Slišiti se glasba norcev in midva pleševa tango. Ena … Dva … Tri … Štiri ...” je tekstualno odbrojavanje savršene žalopojke koja iz čovjeka istisne i najgorče potisnute suze, a Slepe hiše vojn su kulisa potpunog glazbenog izricanja opraštanja i prolaznosti trenutka. Kristalni voz vozi u smjeru Andromede Mihe Kralja i na trenutak provjeravam jesam li možda zamijenio ploču koju sam dao u milovanje gramofonskoj igli, no nakon erupcije gitarskog refrena i masnog impulzivnog bockanja basa i bubnjeva zaboravljam na tehnikalije usporedbi i prepuštam se lijepom nadilaženju davno postavljenih imaginarnih međaša dopuštenog. Coma Stereo su uspjeli nadograditi i preskočiti sami sebe, a ploča djeluje tegobno, kompaktno te unatoč svoj hermetičnosti zračno i živo. Savršena je atmosfera elegantno ispunjena, a duljine prije osjetno predugih skladbi prilagodile su se uobičajenoj (ne)strpljivosti slovenske publike, zvuči još više očaravajuće nego prethodnici, a Coma Stereo unatoč svemu zadržavaju vlastiti integritet i ostaju zapisani u očaravajućoj sanjivosti psihogenog odklopa. Empirijski dokaz da je posve prirodno moguće kohabitirati i u sferi energičnog i u sferi sanjivog jest skladba Harakiri, koja je u svojoj rudimentarnoj formi izniman primjer više nego nadahnute poetike podravskih rapsoda bezgraničnih ideja. Stupnjujuća erupitvnost čiste srčane emocionalnosti pjeni nebo i parira eksplozijama paklenski aktivnog Sunca, a Coma Stereo u naša uši upuhuju potpuni trip izvornog i glazbi zapisanog artizma. Uspavanka za tigre je intermezzo do vrata demonski lijepe Drakule. “V tem svetu so svetlobe iz smeri oblakov odprto morje. / Tujci smo prišli v Zlati stolp, poln spominov. Skoraj višji od neba. Papirnat zvok zidov, molčeč zrak noči in sape ječanj so obrazi brez oči. Vem, da so vsi le sence in da njih svet pleše v neskončnosti. A vekomaj je le še čas, od jutri dalje teče z vetrom” verbalna je enigma koju vokalno izvodi Tomaž i daje glazbenom stupnjevanju mogućnost da pređe na višu razinu transcendencije. Riječi nadahnutog pjesnika i dojmovi mentalne katarze nadopunjuju se u toolovskoj skladbi Vse Misli so odveč, a oratorij cjeline zaključuje statikom ispunjeni Mrk, nakon kojeg je sve izrečeno i darovano na oltarima glazbenog savršenstva.
https://www.youtube.com/watch?v=4aNkdGy-KiQ
1000 Mest je izniman eklektični zabran o prolaznosti i time postaje upravo prikladan soundtrack godini mentalne preobrazbe. Zanimljivo je da se posljednjih godina bude upravo domaći vulkani kreativnosti, koji su sve samo ne ugašeni, a baš je tako dobro! Dio te doista iznimne soldateske, koja se gura oko epicentra glazbene kreativnosti, ovaploćenog u obliku izdavačke kuće Kapa, jesu i Coma Stereo. Nažalost, razina sve više glazbene kvalitete obrnuto je razmjerna financijskim koristima koje će momci dobiti, zato za hrabrost i uspješno nadilaženje svojih dosadašnjih transparentnih zadrški prema slovenskoj riječi zaslužuju ovacije u stojećem stavu, priznanje šire slovenske zajednice i više od usputnog puštanja na radijima u doba kad svi već spavaju. Kao da sam to već nekoć i upravo u vezi s ovim kolektivom četiriju umova u jednom već zapisao. Očekivanja su momci naime više nego uspješno zasitili, a apetiti za više su, dakako, više nego samorazumljivi, zar ne?
Postava
Domen Repnik – bubnjevi
Marko Širec – bas gitara
Sašo Stamatovski – sintesajzer zvuka, moog, klavijature
Tomaž Kurež – vokal, električna gitara
Produkcija
Hrvoje Nikšić
Popis skladbi
1. Črna jutra
2. Bogomila
3. 1000 Mest
4. Slepe hiše vojn
5. Kristalni voz
6. Harakiri
7. Uspavanka za tigre
8. Drakula
9. Vse misli so odveč
10. Mrk