Mjesto: Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 29.12.2006
Broj posjetitelja: 2512
Cijena karte: 1.800
No, pa je na red došao i godišnji Božićni rock koncert u Postojni. Ovaj put održao se već trinaesti put, a ja sam se tamo našao tek prvi put, tako da je i meni konačno otišla nevinost. Jednostavno je to idealan dan, događaj koji je teško previdjeti ili propustiti, ponajprije zato što ima bogatu tradiciju, a još više zato što je postojnski kraj onaj dio Slovenije gdje možeš doživjeti jednu od najautentičnijih rockerskih feštanja. Samo korak dalje od maglovite ljubljanske kotline ljudi se vesele a da ne traže sjaj reflektora, zar ne, pokvarena Ljubljano sa svojom zafurano MTV-evski degeneriranom generacijom odgojenih adolescentica?
Nakon sve moje iscrpljenosti i praznine, kad sam osjećao da trebam duševni mir, da se povučem u samoću, da imam pun kufer koncerata za ovu godinu, jednostavno nisam mogao zaboraviti ljubazan prijateljski usmeni poziv Ekija, gitarista legendarnih slovenskih hard rockera Mary Rose, kad smo se prigodom srели u Ljubljani tjedan dana prije. Taj susret bio je odlučujući da sam se zaputio u Postojnu. Glava mi je bila pravi balon, a ipak taj dan jednostavno nisam imao ništa pametnije raditi za svoje dobro. Praznik je, posla nema, RockLine je dobio svoj dnevni “up-date”, vraga, pa imam li ja stvarno tako dosadan život? Razveseli me Janijev poziv, s kojim sam bio u neobvezujućem dogovoru oko eventualnog desanta na Postojnu. Bili su pač blagdani i glave isključene, iako sam žudio za mirom koji uvijek najavljuje božićna svečanost, ali ovaj prosinac bio mi je sve prije nego svečan, bio je radno krvav.
Ljubaznost posvuda, kamo god se okreneš. Od zaštitara, policije, do cure koja je vodila popise akreditiranih te prodaju ulaznica na jednom od šaltera. Da će mi se usta razvući u osmijeh pobrinuo se ubrzo i susret RockLine ekipe s RTV-ovskom svetom trojkom Prpič – Bulič – Vene. U kantini backstagea već je bilo vedro i veselo, a poznata lica kišila su u prostoriju jedno za drugim. Tu je bio i Eki, kojemu je taj dan definitivno bio nešto posebno. Njegovi Mary Rose naime su izdali novi album “Feniks” točno na dan ovog festivala i sastav ga je već veselo prodavao po pravoj božićnoj cijeni za smiješnog jurja plus jednu petinu istoga (200,00 SIT). Eto, tako se to vrti. Ekiju i Mary Rose rodio se tog dana “Feniks”, a netko drugi zauvijek je uzeo oproštaj (James Brown r.i.p.). Domaćinska atmosfera, iskrenost, pozitivna energija, padne boca Canadian Cluba i pravi rockerski duh je tu. Nema što. Postojna. Dobro došli.
Hopla. 20.30. Outsider se nađu na pozornici. Iznenadi me odličan zvuk, odlična rasvjeta. Tek je počelo. Dečki napreduju iz kruga u krug. I novi bubnjar je u postavi, lijepo, lijepo. Bez gitarista Žike naravno ne ide, a pokretačka snaga sastava, karizmatični Miško, posve je neopterećen pogledom na prazan parter ludovao i podgrijavao šačicu pod pozornicom. Dečka sam zadnji put gledao na Biker’s Festivalu u Hruševju u kolovozu ove godine i on i cijeli sastav u Postojni su se osjećali posve kao doma. Odličan pjevačev vokal i sigurna svirka dosegli su svoj klimaks upravo na kraju, kad su Outsider odvalili legendarnu Ne spavaj mala moja velikih Bijelo Dugme.
Dobro iza 21.00 zagrijavali su još gotovo posve prazan parter Sons, koji su ponudili svoju izvedenicu i viziju melodičnih rockerskih šablona upletenih u modernu “groove” vibraciju. Lijep nastavak, mješavina autorskih skladbi i obrada. Nedostajalo je ipak malo više zalaganja na pozornici, malo više bijesa i napadnosti, koja će već još doći. Svakako, dečki! Priuštio bih vam više ljudi pod pozornicom, ali situacija ovaj put nažalost još nije sazrela. Naravno, nije izostao ni Shior u repertoaru! Dečki veselo skupljaju kilometre i nadajmo se da tako skupljaju i vlastitu prepoznatljivost!
Oko 22.00 na pozornicu je stupio duet dvaju marljivih dečkića Da Phenomena, naravno uz pomoć i podršku bubnjeva. Izraz, prenesen u sadašnjost iz ostavštine disco funka sedamdesetih, počiva na čvrstoj i kompaktnoj ritam liniji, koja je temelj svega. Bez toga Da Phenomena mogu u trenutku zamrznuti. Svakako ništa posebno gledano po svjetskim standardima, ali lijepo osvježenje na slovenskoj sceni, nema što. Lijepi dečki, lijepe skladbe i povremeni pokvareni pogledi. Ravno za curice. I parter je sada bio ljepše posjećen, za što se pobrinuo već kasniji sat, koji je s obzirom na raspored nastupajućih bio povoljniji. Odziv publike bio je mnogo veći nego prije na Sons i Outsider. Kao rečeno. Dotjeran nastup, samouvjeren. Ukratko, troje ljudi i pun zvuk, zahvaljujući odličnoj ritam liniji i komunikaciji između bas gitare i bubnjeva, snimljenim ženskim prateći vokalima koji su grlili “dječačku androginost” glavnog vokala. Da Phenomena su zapravo potencijalna najava komercijalnog fenomena u Sloveniji. Grade svoj imidž po ukusu slovenskih masa, što je silno važno za proboj, uspjeh i plaću za uloženi rad. S druge strane, daleko od toga da bi po energičnosti izvedbe i kvaliteti zubne cakline bili potencijalni slovenski Grand Funk Railroad.
23.00. Mary Rose već razbijaju na pozornici. Ljudi je u dvorani bilo još nešto više. Sastav odmah udara vlastitim autorskim materijalom. Kao što sam već na početku spomenuo, taj je dan za Mary Rose bio nešto posebno, nešto veličanstveno. Sastav je naime službeno izdao i svoj drugi studijski album “Feniks” (nakon prvijenca “Rocks Off” iz davne 1990.). Nisam skrivao grozničavu euforiju pred njihov nastup, jer u postavi kakva jesu, svakako posežu za samim vrhom slovenske hard rock scene i praktički pripadaju šačici koja čuva čast u nošnji tradicije klasičnih hard rock korijena. Oni karikirano obuhvaćaju glam/sleaze rock godina u kojima su zapravo rođeni, s vječnim naslijeđem klasične Rainbow – Deep Purple hard rock škole.
Autorske skladbe Sam, Izgubljen v času, Strah pred užitkom, Krivda, Najdražja i završna Kralj za eno noč u koju su bile umiješane The Trooper (Iron Maiden, samo glavni motiv i prve dvije kitice), The Final Countdown (Europe) i zlatno iznenađenje njihova nastupa Video Killed The Radio Star (The Buggles), gdje su u izvedbi naravno isticali Davor (klavijature) i Žak (vokal). Mary Rose s preporođenom ekipom doista dišu kao ptica feniks. Osjeti se želja i kreativno međusobno nadopunjavanje cijele petorke, osjeti se da dečki nose viziju i da dišu zajedno za isti cilj. Sastav nas je konačno otpuhao izvedbom The Show Must Go On (Queen). To nije nikakvo napuhavanje, a ipak nakon onoga što sam vidio mogu mirno reći da Brian May može umjesto Paula Rodgersa (ex-Free, Bad Company) pozvati u svoje redove našeg Žaka na pjevanje Queen klasika. Ne znam je li pjevač imao svoj poseban dan, vokal je bio zagrijan na optimalnu “radnu temperaturu” i njegova je izvedba oduzimala dah. Osobito izvedba skladbi s engleskim stihovima. Grčevitost slovenskog s č-ovima, ž-ovima, š-ovima, r-ovima, tebi u artikulaciji da ih izvedeš oduzima snagu, a mekoća engleskog ti omogućuje da snagu zadržavaš i čak je kroz komade nadograđuješ. Davor na Hammondu, Eki na gitari cijelo vrijeme u izvrsnoj komunikaciji, izvedu čak duhovit međusobni preplet solaža, a klesana ritam linija dvojice najmlađih članova (basist Mitja Kobal i bubnjar Jure Doles) postave precizna je kao švicarski sat. Žak nije zaboravio unijeti glam kad se obukao u svećenika. Pjevač, već ionako visokog rasta, u takvoj je odori djelovao na pozornici još više i još autoritativnije. Odlična ideja. Glamour pripada Mary Rose i dečki moraju graditi na tome u oblikovanju svog izgleda i ubuduće. Njihov hard rock izričaj naime nosi “engleska” jaja koja slovenski sastavi – sivi miševi gotovo po pravilu nemaju i to je skriveni pokeraški as koji Mary Rose izvlače iz rukava. Ljubitelji melodičnog hard rocka, ukočeno okoštalog, ali kroz prizmu oživljenih Mary Rose nabijenog svježinom i rušilačkim zamahom njihove vlastite akcije, konačno smo dobili nešto na što možemo biti ponosni i u slovenskim razmjerima, kao što Šveđani mogu biti ponosni na Europe. Nova budnica nakon Martina Krpana je tu! Kvalitativni vrhunac festivala bio je nastup Mary Rose, po žaru, po želji za dokazivanjem. Moralni pobjednici večeri. Nema što, povrh svega svoje je odradio i domaći teren. Naravno, Mary Rose još uvijek moraju opipavati odzive publike tijekom nastupa uključivanjem obrada poznatih stranih izvođača, ali u gorućoj točki nastupa Mary Rose cijeli je festival atmosferski narastao za jasnu crtu više.
Ponoć je bila idealno vrijeme za koncertiranje na ovom festivalu. Na pozornicu su tako stupili Šank Rock. Gotovo kao i Mary Rose, obvezni, gotovo svakogodišnji posjetitelji božićnog rock festivala u Postojni, legendarni hard rockeri koji su u svim godinama djelovanja i izdavanja ploča stvorili poštovanje, renome i cijenu, bili su tako prvi koji su praktički do posljednjeg kutka napunili dvoranu. 1.800 podivljalih glava dobi srednjoškolskih obveza proživljavalo je svoj delirij i ludovalo uz uvelike popularne skladbe: Laški pir, Jaz nimam noč za spanje, Pravljica o mavričnih ljudeh, Rokerji, Delam, kar paše mi. Naravno, tu nije izostao ni najzimzeleniji od svih zimzelenih, Metulj, udarna balada, gdje mi je u solaži Petkoviča nedostajalo mrvicu više mekoće, i u hvatu i u zvuku. Inače, kapa dolje. Standard. Usporedbe nakon Zuljanova odlaska između sadašnjih i Zuljanovih Šank Rocka suvišne su, neaktualne. Sastav djeluje odlučno, zrelo, posjeduje izgrađenu rutinu i svatko na festivalu tog dana mogao je jednostavno slijediti prošla iskustva sa susreta sa sastavom po ključu: “Što tražiš, to dobiješ”. Izvanredan je bio pogled na dvoranu, osobito parter u kojem je temperatura opasno narasla do vrelišta i cijeli se parter podigao i složno poskakivao pod tonovima Šank rocka. Ukratko, Šank rock u idealan sat na sceni. Ne popuštaju – provjereno. Pričekajmo još što će donijeti nova ploča.
Glavni gosti ove godine na festivalu bili su Big Foot Mama! Koliko je sastav kod nas popularan uopće ne treba spominjati. Pogled na užarenu dvoranu rekao je sve. Sastavu je situacija izrazito godila. Društvu mamine velike šape nisu bila potrebna ni bog zna kako velika naprezanja da obnori prisutnu publiku. U parteru je postalo prokleto napeto, čak i više nego prenapeto i paklenski tijesno. Curicama se vrtjelo u glavama i čulo se poprilično euforičnih druževnih krikova iz njihovih oduševljenih grla, koji su u stankama između komada odjeknuli iz prvih redova, a negdje na drugoj strani dvorane kod šankova održavali pri svijesti i već brojne posrtaje, koji su neumorno gasili svoju žeđ pivcem. Tradicija, znanje, rutina i odlučnost, autoritet. Plod iskustva i dugog glazbenog puta. Zapalile su naravno Sam prjatla, Lajf, Dolg nazaj, Vrn’ se k men’ i još neke provjerene uspješnice. Nema što, gledano u cjelini, ubrojivši ludilo dvorane tijekom nastupa, Big Foot Mama su, naizgled s mnogo manje truda, naravno uspjeli odnijeti prvo mjesto među nastupajućima. Popularnost sastava je izvanredna.
Zvuk je kroz cijeli festival bio odličan. Tonski majstori marljivo su se pobrinuli za svoje sastave. Najviše je među njima isticao “rastaman”, koji je vodio brigu o Da Phenomena. On je doslovno otplesao repertoar sastava dok se igrao s “gumbićima miksete”. Isto tako nije se moglo zaobići optimalno iskorištavanje nastupajućih u pozornicom osvjetljenju, plus velika pozornica, tako da su sastavi mogli s pridom iskoristiti priliku koja ti se ponudi da se možeš maksimalno razživjeti.
Nažalost, i sam sam osjetio težinu i breme nabijenog koncertnog rasporeda, svoje je doprinijela i težina alkoholnih smjesa koja je dodatno šibala koljena i tako je AC/DC cover band bio osuđen na našu ignoranciju. Njihov koncert bio je najavljen za 2.30 ujutro. Noć je bila još duga i razigrana. Dečki, bez zamjerke!
Ljubazne cijene piva, čaše od 0,5 litre, opuštajuća pozitivna energija, smijeh, oduševljenje, životna radost koji su se širili odasvud. Šteta što se događa samo jednom godišnje, a ipak je upravo u tome najveći čar, koji nestrpljivo iščekivanje ovog događaja od strane mase dovodi do jedinstvene atmosfere koju možeš osjetiti samo tu, na tradicionalnom Božićnom rock festivalu u Postojni. Istina, većinom razmaženo švrljam po inozemstvu po ovakvim festivalima, a ipak nemam što dodati. Praktična savršenost u pristupu i radu organizacije. Hvala organizatoru na ovakvom dočeku! Vidimo se na veselom Božićnom kotrkalikanju opet iduće godine!
Setlista
1. OUTSIDER 2. SONS 3. DA PHENOMENA 4. MARY ROSE 5. ŠANK ROCK 6. BIG FOOT MAMA 7. AC/DC COVER BAND
