14 godina smrdenja! (2016)

0 10

Autor: Rok Klemše, Primož Novak

Mjesto: Orto bar
Datum koncerta: 15.01.2016
Cijena karte: 10€/14€

U Orto baru su sa svojim prvim koncertom svoj organizatorski put započeli Črt i Matej – Dirty Skunks, daleko najaktivniji organizator koncerata kod nas, koji je k nama u 14 godina doveo bezbroj bendova iz brojnih glazbenih sfera. Već 14 godina djelovanja, dakle, za danas proširenu ekipu, a jubilej su obilježili prije dva tjedna u domaćem brlogu. Orto baru. S četrnaest bendova. Na tri pozornice!

Orto halu su točno u najavljeni sat razdjevičili velenjski death metalci Carnifliate, koje inače nije pratilo baš puno ljudi, ali su dečki i cura pobrinuli za vrlo primjereno zagrijavanje, a frontmen Tilen je svojim sočnim i zabavnim komentarima (napokon vokalist koji ne traži vrtnju čupavaca i publike bliže pozornici između baš svake pauze!) dvoranu doveo u dobro raspoloženje, u čijoj je atmosferi prošla cijela petkova večer. Velenjčani su u dobrih pola sata zatresli gromovitim death metalom, oplođenim grind sjemenom, cum-grgljajućim vokalom koji zna raznoliko rikati, vrištati i cviliti, masnom ritam sekcijom te kirurškim gitarama. Carnifliate su bili super početak, ploča je snimljena, čekamo samo još da muški dio benda skine hlače i pokaže Gods Cock.

U vrlo drugačije glazbene vode otplovili su pozornicom hale ljubljanski Release the Ectoplasm, koji su predstavili svoju viziju sludge/stoner metala, a ona se ni u čemu previše ne odmiče od smjernica žanra, ali dečki znaju zvučati jednako masno kao ektoplazma Slimera iz Ghostbusters. Moćne gitarske rifove lijepo je nadopunio žanru primjereno masan bas te Janijev nosljasti vokal, a komadi su unatoč tome što su većinom sanjivo valovali pobrinuli i za nekoliko iznenađujuće agresivnijih izleta. Prema kraju je trio s dugim komadima postao malčice jednoličan i ponavljajući, ali tome je vjerojatno pridonijelo i pozitivno raspoloženje u zraku, koje tom žanru ne pristaje baš najbolje.

Dok su se na pozornici Kadilnice of Death pripremali The Hoax Program, na pozornici Old School u starom dijelu Orto Bara počelo je zbivanje, i to su prvi na pozornicu stupili Trbovljani Trifail, koji su u kratkih pola sata predstavili mješavinu punk-rocka, hardcorea i metala. Odmah se pokazalo da prostorna stiska zna mnogim bendovima smetati, ali Trifail su svoj nastup unatoč malom manevarskom prostoru uspjeli izvesti do kraja.

Odmah nakon Trifail počelo je i zbivanje na pozornici Drunk in Public na gornjem katu Orto Bara, gdje su počeli svirati Burn fuse. Isprva je skupina počela svirati pomalo pospano, ali dolaskom većeg broja publike skupina je prebacila u višu brzinu i predstavila svoju verziju tehničkog metalcorea. Nažalost, zvuk je bio prilično loš i instrumenti su bili dosta nerazaznatljivi, pjevnog vokala gitarista nije bilo, a i sama uigranost skupine povremeno je malo zapinjala. Ništa loše u tome, skupina je svoj nastup unatoč tome izvela. Od Burn fuse još se možemo puno nadati, skupina je naime, među ostalim, najavila da snima novi album.

Žanrovski prilično srodni Release the Ectoplasm, ali glasnije i dinamičnije u veliku su dvoranu donijeli malo kraške bure The Hoax Program iz Ajdovščine i uvjerili u svakom pogledu. Iako dečki izgledaju kao postava The Big Bang Theory, s pozornice nije dolazila energija piflarskih fizičara, nego profesionalnih hrvača. Učinkovito su bubnjiće Ajdovci razrahlili pravom energetskom bombom glazbene smjese američkog hardcorea sa sabbathovskom dumačinom. Šteta što ih bura češće ne odnese na pozornice, jer su bez sumnje bili jedan od smrdljivijih (varijacije te riječi u kontekstu reportaže misle se isključivo pozitivno, naravno) trenutaka večeri.

Između Burn fuse i odmah nakon kraja The Hoax Program na maloj su pozornici starog dijela Orto Bara počeli nemilosrdno udarati In The Crossfire, koji se sa svojim zmetaliziranim hardcoreom vraćaju u devedesete, tako da tu nekakvih uljepšavanja jednostavno nema. Skupina nažalost ovaj put nije mogla pokazati svu svoju energiju kao prije, naime na tako maloj pozornici skupina je prisiljena na statičnost.

U međuvremenu su na gornjoj pozornici svirali mladi punk-rockeri Start At Zero iz Ajdovščine, a na maloj pozornici dolje su nakon In The Crossfire s hardcoreom nastavili krški Final Approach. Nažalost, za vrijeme Paragorie u Kadilnici of Death na gornjoj su pozornici nastupili Gužva U Bajt, čiji nam je pogled spriječio prenatrpan raspored. Za vrijeme Paragorie dolje su počeli i Backstage, koji serviraju punk-rock otprilike 15 godina, što se posljedično pokazalo ponajprije u tome da je prostor kod donje pozornice bio toliko nabijen da više nije bilo moguće ni ući.

Odpuljeni Jegulja pobrinuli su se još za jedan od svojih, no, odpuljenih koncerata. Iako dečki nemaju basista, i bez njega zvuče masno kao, eeeem… Jegulja? S odnosom na pozornici, razigranim i šareno sastavljenim komadima te instrumentalnom potkovanošću dečki svaki put znaju uvjeriti i povući u svoj čudni riblji svijet.

Koncertni dio večeri u hali zaključili su veterani Paragoria, koji su ovaj put premijerno nastupili sa (session) bubnjarom Bojanom Bebrom-Vovkom (Thraw) i »deliverali« točno ono što smo od njih očekivali. Šus tornada rifova, potresne ritam sekcije i pošastnih vokalnih napada. Novi materijal nažalost nisu predstavili, ali su dokazali da su u odličnoj formi i da je Decomposition of Mind još uvijek jedno od uvjerljivijih izdanja domaće metal scene. Nažalost, to je bio i njihov posljednji ovogodišnji koncert i čekamo da se na pozornice sljedeće godine vrate s novim albumom!

Na gornjoj pozornici zbivanje su zaključili štajerski metalcoreovci Curse of Instinct, koji su u jednom satu poslužili odličnim metalcoreom. Iako je skupina nekoliko godina bila neaktivna, bilo bi šteta da bude otišla u zaborav. Skupina naime još uvijek pobrine za energičan šou, publika u prvim redovima divljala je, a Curse of Instinct su suvereno predstavili svoj materijal, koji naglašava autentičnost metalcorea prije nego što se stvar skomercijalizirala i prilagodila pop glazbi. Curse of Instinct su unatoč trendovima zadržali autentičnost u stilu ranih Caliban i Heaven Shall Burn albuma, koji se temelje na udarnosti i melodičnosti koja nema namjeru biti kičasta. Za Curse of Instinct nakon viđenog možemo samo poželjeti da ponude nešto novo, naime prvi i zasad jedini album izašao je još davne 2007.

Na donjoj pozornici kao zadnji su na pozornicu stupili Panikk, koji su odpičili kalifornijski obojen thrash metal, čime su napokon na svoje došli i oni metalci koji se kunu u staroškolsku metalsku glazbu. Svakako točka na i vrlo raznolikom programu.

Črt, Matej i svi ostali iz ekipe Dirty Skunks – RockLine vam iz srca želi da nam smrdite još barem sljedećih 14 godina!

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići