Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Primal Fear
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 69.33
Ocjena: 4/5
Primal Fear su vrijedni i poduzetni dečki. Pomno smišljaju i izdaju nove albume u “dvogodišnjem” ritmu. Uz to obilaze koncertne dvorane i promoviraju ih. Naravno, promjene su obavezne da ti se ljudi i okolina ne bi dosadili, a svakako mogu pozitivno utjecati i na evoluciju same grupe u smislu rasta vlastitog izražajnog artizma. Već je “New Religion” nagovijestio da su Primal Fear ušli u doba promjena, kad su potpisali ugovor s talijanskom izdavačkom kućom Frontiers Records, koja se uglavnom brine za grupe iz spektra melodičnog hard rocka.
Regrutacija gitarista Magnusa Karlssona, koji već godinama dobro surađuje s Frontiers Records, zapravo i ne zvuči tako neobično kako bi se isprva zamislilo. Primal Fear su naime jedan od rijetkih heavy metal sastava iz Njemačke koji su uopće spremni praviti kompromise u pogledu glazbene slike i u tom smislu ulagati kreativnu energiju u različite doze glazbenog eksperimentiranja, implementiranog u njihov osnovni, već dobro utemeljeni stil. Magnus Karlsson, koji je zamijenio Toma Naumanna, faktor je koji, ako mu pustiš slobodne ruke u komponiranju, može drastično utjecati na cjelokupnu sliku skladbi i albuma. Njegov stil pisanja naime nije teško prepoznati. Primal Fear, koji slove po nepokolebljivoj vjeri u svoju metal propovijed, ne iznenađuju samo time što Naumannove cipele nije obuo provjereni njemački gitarist kova Alex Beyrodt (Silent Force), nego i time što su isprobali i iskoristili lijepu vreću Karlssonovih ideja.
Zato te neće više iznenaditi samo kontroliraniji zvuk gitarskog riffanja, koji je izgubio tipično sirov prizvuk nekadašnje karakteristične Sinnerove produkcije, nego i sve veća količina aranžmana pisanih za klavijature (Black Rain, No Smoke Without Fire, 5.0/Torn) koje grupa ugrađuje u svoje skladbe. Klavijature su nešto što je Primal Fear oduvijek privlačilo, no dečki su ih dosad koristili tek u jedva primjetnim tragovima. Veći udio primjećujemo tek na albumu “New Religion”. Budući da Karlsson sa svojim ostalim projektima djeluje većinom na poligonu melodičnog hard rocka (suradnje s Bobom Catleyem, Tonyjem O’Horaom, Russellom Allenom i Jornom Landeom, Starbreaker, Codex,… da navedemo samo nekoliko), logično je da će se nešto toga primiti i glazbe Primal Fear. Još najviše čudi to što su Sinner, Scheppers, Wolter i Black, kao predstavnici njemačke nepopustljivosti i nefleksibilnosti, bili spremni praviti kompromise. Malo je rušilački brzih skladbi na novom albumu. Ako u škripac uzmemo samo otvarajuću Riding The Eagle, čak je i ona u osnovnim linijama melodično “helloweenovska” (obrati pozornost i na “picking” preko riffova), što baš nije tradicija Primal Fear. Unos melodičnosti je dakle veći nego ikad prije u karijeri Primal Fear. Skladbe na trenutke sažimaju nevjerojatno uspjelo spajanje osnovnih tekovina tradicionalnog primalfearovskog zanata s Karlssonovim fenomenom. Jedan od silno smjelih pokušaja uhvaćen je na albumu u skladbama Night After Night ili Under The Radar. “16.6” dakle predstavlja ne samo najmelodičniji album u karijeri Primal Fear, nego i najeksperimentalniji. Primjerice Black Rain, koja sadrži orijentalni otvarajući motiv, preljeva se u klavijaturnu Karlssonovu liniju kojoj Scheppers slijedi u svom tipičnom stilu, a onda se skladba presiječe u grabežljiv refrenski napjev, podložen topotom dvostrukog bas pedala, što je već više “primalfearovski”. Dakle toj koliziji tradicionalnog Fear metala s Karlssonovim doprinosom podređen je album “16.6” u cijelosti. I to vrlo uspješno. Killbound i na albumu daleko najrušilačkija The Exorcist dišu od skladbi još najtradicionalnije primalfearovski, gdje i Scheppers vuče krivulju melodije u stihovima, po ukusu svih vas koji želite tipične Primal Fear iz razdoblja “prije Karlssona”.
Na albumu se izdvajaju tri skladbe. Prva je Soar, koja zvuči moderno metalski u rifu, a tom osjećaju doprinose još i dodatni uzorak u ritmičkoj gravuri i dodani povici mase u refrenu. Zatim naslovna skladba. Ta je u refrenu uhvatila blaži poluton akcent s prilično nasrtljivim i dosadnim refrenskim napjevom. Tu skladbu će grupa gotovo sigurno izvoditi na novoj koncertnoj turneji, namijenjenoj promociji albuma “16.6”. Treća među tim skladbama jedan je od najzanimljivijih trenutaka albuma i predstavlja njegov završetak, gdje u odličnoj akustičnoj skladbi s nevjerojatno zaraznim refrenom i potencijalom vrtnje na radijskim frekvencijama Hands Of Time stihove glavnih vokalnih linija prije refrena dijele Sinner, Wolter, Karlsson i Scheppers. Da mi je netko rekao da će Primal Fear ikad svirati akustične aranžmane, od srca bih se nasmijao toj šali. Ali funkcionira u svemu. Za to možemo zahvaliti odličnoj aranžerskoj žilici prekaljenih i iskusnih glazbenika koji supostoje u Primal Fear.
Moram priznati da sam osobno bio nemalo iznenađen novim albumom kad sam ga prvi put zavrtio. S obzirom na vlastita kruta i ukočena očekivanja tipa “Novi Nuclear Fire, molim!” čak i razočaran. Pa ipak je ovo album Primal Fear koji polako raste uz srce, a kad naraste, onda nema vraga koji te neće uvjeriti da je riječ o jednom od najzrelijih albuma Primal Fear u njihovoj karijeri. Istodobno uspješno prkosi i briše faktor predvidljivosti kalupa Primal Fear, upravo zbog uporabe Karlssonovih ideja koje su vrlo ukusno ugradili u nove pjesme.
Uz to su Primal Fear zadržali svu svoju prepoznatljivost i karizmu. Štoviše. Razvojno su napravili korak naprijed u svojoj glazbenoj viziji. Količinski ograničena naklada digipak izdanja novog albuma sadrži skladbe Cry Havoc i Scream, koje na “16.6” vraćaju tradicionalni osjećaj i odlično funkcioniraju u suzvučju s ostalim materijalom, zato vam duboko preporučujem da si priskrbite posebno izdanje albuma “16.6.”. Eksperimentiranje se ovaj put Primal Fear duboko isplatilo. Istodobno je to album grupe koji krasi izuzetna zrelost i doziranje sastojaka u baš pravim odmjerima. “16.6” je album koji će vas iznenaditi, jer vam isprva neće ući pod kožu, nego će vas početi nagrađivati s vremenskim odmakom. “16.6.” je najslikovitiji i najraznolikiji album u karijeri Primal Fear.
Postava
Ralf Scheppers – vokal
Henny Wolter – gitara
Magnus Karlsson – gitara, klavijature
Mat Sinner – bas gitara
Randy Black – bubnjevi
Produkcija
Mat Sinner
Popis skladbi
1. Before The Devil Knows You’re Dead
2. Riding The Eagle
3. Six Times Dead (16.6)
4. Black Rain
5. Under The Radar
6. 5.0/Torn
7. Soar
8. Killbound
9. No Smoke Without Fire
10. Night After Night
11. Smith And Wesson
12. Exorcist, The
13. Hands Of Time
14. Cry Havoc*
15. Scream*
*…bonus skladbe za europsko tržište
