Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gustaf, Maribor
Datum koncerta: 14.10.2014
3. rujna 2013. Terje »Valfar« Bakken, mastermind kultnih Windir, slavio bi svoj 35. rođendan. Sudbina je htjela da se u siječnju 2004. zaputio prema obiteljskoj kolibi u brdima, gdje ga je zatekla snježna oluja. Tijelo su pronašli tri dana kasnije, a Valfar je unatoč tek 25 godina iza sebe ostavio ostavštinu koja kultni status nije zaslužila samo zbog njegove smrti, nego zbog briljantnog spoja black metala s folklornim elementima, nadahnutima kulturom i poviješću područja norveškog grada Sogndal iz kojeg dolaze Windir. Preživjeli članovi raspustili su Windir i nastavili svojim putem u bendovima Vreid, Cor Scorpii i Mistur. Windir su sa svojim suvremenicima Ulcus Molle (njihovi su se članovi kasnije udružili s Valfarom, koji je Windir započeo kao one-man projekt) iznjedrili scenu Sognametal, koja ove godine slavi dvadesetu obljetnicu (prvi demo Windir, Sogneriket, izašao je 1994.), a ujedno i Vreid obilježavaju deset godina djelovanja. Savršena prilika da brigada iz Sogndala ponovno udruži snage i zaputi se na europsku proslavu, koja je predstavljala jedinstvenu i vjerojatno posljednju priliku da uživo čujemo Windir skladbe u što je moguće izvornijoj izvedbi.
Kao posebni gosti Sogndalčane na turneji prate njihovi sunarodnjaci Posthum, koji doduše ne potječu iz područja Sogndala, nego iz općine Nannestad, koja leži nešto sjevernije od Osla. Bez obzira na zemljopisno nepodudaranje, Posthum su se žanrovski potpuno uklopili u koncept turneje jer su u tri četvrt sata odsvirali korektan i solidan black metal. Trojac sa session basistom uglavnom je predstavio tek izdani studijski album The Black Northern Ritual, koji je ukalupljen u standarde slavnih norveških prethodnika Posthum, a oni osnovi tipičnog black metala dodaju modernije elemente koji bi im se mogli prišiti pod raznim nazivima poput »post« ili avangardni. To jednom funkcionira, a drugi put ne, jer je prema kraju njihova seta Posthum već prilično očito mučilo pomanjkanje veće razigranosti i raznolikosti materijala, a ponavljajuće i jednolično zvučali su i melankolični, mračni i ambijentalni dijelovi koji su prekidali žestoke black metal napade. Čuje se da Posthum zasad ostaju samo marljivi, ali prosječni učenici majstora Enslaved, no ipak su bili primjereno i uopće ne loše zagrijavanje za epičnost koja je slijedila.
Dvadeset godina prošlo je od prvog demo snimka legendarnih Windir, koji i danas, usprkos opskurnosti (u usporedbi s »većim« norveškim black metal bendovima), zadržavaju malu, ali vjernu i gorljivu fanovsku bazu. Deset godina prošlo je od smrti Windir genija Valfara i deset godina od nastanka Vreid i njihova prvijenca Kraft. Upravo zato se »Sogndalbrigade« pod vodstvom Vreid zaputila na posebnu Sognametal turneju na kojoj svira svoje skladbe, skladbe sastava Ulcus/Ulcus Molle u kojem su članovi Vreid i Windir izvorno djelovali i napokon skladbe potonjih, koje se nakon Valfarove smrti više nisu mogle čuti uživo. Posljednji put epski Windir rifovi zagrmjeli su na oproštajnom koncertu u rujnu 2004., a od tada viziju Sognametala svijetom šire uglavnom Vreid, a u manjoj mjeri Cor Scorpii i Mistur. Dlake su se naježile već tijekom tonske probe benda, koji je nastupio u postavi Steingrim (bubnjevi; ex-Windir, Vreid), Hvall (bas; ex-Windir, Vreid), Strom (gitara; ex-Windir, ex-Ulcus, ex-Cor Scorpii, Vreid), Sture (gitara, vokal; ex-Windir, Vreid), Righ (klavijature; ex-Windir, Cor Scorpii) i Ese (gitara; ex-Vreid, Slegest), kad su vrhunski odgrmjeli kroz besmrtni Arntor, Ein Windir, kojim su potom i pozdravili Maribor i prvim tonovima dali do znanja da nas čeka nezaboravna večer. Poseban pečat izvedbi Windir himni dao je Vegard Bakken, brat pokojnog Valfara, koji se pobrinuo za vokalni bijes, premda mu je vokal često popuštao pa mu je izdašno priskakao u pomoć. Čak i ako je Vegard na pozornici bio potpuni štor, njegova je prisutnost davala do znanja da turneja ima blagoslov Valfarove krvi, a uz Vegardovu pomoć Valfarov je duh bio prisutan još snažnije. On je najsnažnije zasjao u prvom dijelu koncerta, kad je bend zagrmio još i black metal šušom On the Mountain of Goats (s labudove pjesme Likferd), ljubavnom baladom, kako se našalio Hvall, Dance of Mortal Lust, i vrhunskom izvedbom epopeje The Spiritlord, koja je sa svojim brojnim isprepletanjima, usponima, padovima, kompleksnom strukturom, nezaboravnim rifovima i čarobnim refrenom čistih vokala, uz koji su trnci prolazili cijelim tijelom, besmrtni pečat Valfarove genijalnosti.
Drugi dio koncerta prošao je u znaku Vreid, kad su nas njihovi članovi vrhunskom instrumentalnom izvedbom poveli kroz svoju već poprilično opsežnu diskografiju, od čistokrvnog black metal napada Helvete s prvijenca Kraft do fantastično zaraznog The Reap s aktualnog albuma Welcome Farewell. S pozornice su se cijelo vrijeme širili Sturova karizma, Steingrimovo atomski točno udaranje po opnama i Hvallova energija, a momci su nastavku iznenadili starodrevnom Ulcus Molle skladbom s dema Roles (1996), As We Pass Away. I The Profound Power dokazao je da su i Ulcus bili važni predstavnici Sognametal scene, premda su ostali u sjeni veličine Windir i danas Vreid. Pravo iznenađenje bio je i udarac s Windir dema Sogneriket, Krigaren si gravferd, a usprkos dobrom sat i pol koji je prošao u trenu, koncert se prebrzo završio besmrtnim Valfarovim eksperimentom Journey to the End, koji je prije više od deset godina uzburkavao duhove svojim elektroničkim završetkom. Iako su momci na početku priredili očajan fušeraj, Journey to the End bio je veličanstven završetak i simboličan poklon »ocu« Sognametal scene. Valfar, Ein Windir!
Setlista
WINDIR/VREID/ULCUS:
1. Byrjing/Arntor, Ein Windir
2. On the Mountain of Goats
3. Dance of Mortal Lust
4. The Spiritlord
5. Helvete
6. The Reap
7. Eldast, utan å gro
8. Speak Goddamnit
9. Under Isen
10. As We Pass Away
11. The Profound Power
12. Krigaren Si Gravferd
13. Svartesmeden og lundamyrstrollet
14. Pitch Black
15. Journey to the End
Galerija slika
