Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Dom pristanišklh delavcev (Teatro Miela) / Italija
Datum koncerta: 20.11.2014
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 24,00€
Možda se još netko od vas sjeća nastupa američkih heavy metal veterana Lizzy Borden na ljubljanskoj Metelkovi prije točno tri godine (reportaža ovdje). Kako vrijeme brzo leti! Pogotovo za Lizzy Borden, koji europskom turnejom slave tri desetljeća postojanja. Trideset godina uspona i padova sve do današnjeg dana, kad unatoč lijepom jubileju više-manje životare i po manjim klubovima sviraju za kruh i mlijeko. Tradicionalnom heavy metalu danas ne cvjetaju ruže, vjetar koji mu je puhao u jedra na ulasku u novo tisućljeće promijenio je smjer, pa iznad površine ostaju samo najuporniji. Oni srednje veliki bendovi koji su sredinom i u drugoj polovici osamdesetih pisali povijest američkog heavy i speed metala (Riot, Liege Lord, Metal Church, Armored Saint, Lizzy Borden…), a nisu se dotaknuli bajkovitog komercijalnog uspjeha, četvrt stoljeća kasnije skupljaju tek mrvice.
Lizzy Borden su tridesetljeće sviranja prošle godine obilježili opsežnom turnejom po rodnim Sjedinjenim Državama, a ove jeseni na svoje su došli i njihovi europski slušatelji. Kad je već sve upućivalo na to da će nam najbliža stajališta biti Bologna odnosno Beč, turneji su naknadno dodana četiri nova termina, među ostalim i u Trstu, kamo se zaputila tročlana Rockline ekipica.
Po našem dolasku u nekadašnji slovenski grad Dom pristaništrih radnika još je zjapio prazan, pa smo u njega ušli tek nakon obvezne runde oko obližnjeg glavnog gradskog trga. Pri ulasku u kulturnu dvoranu nekoliko desetaka glava publike već su zabavljali Damned Pilots, groteskna grupa grotesknog zvuka. Polako se kotrljajući doomerski riffovi u kombinaciji s neobičnom opravom članova benda (isticao se basist s kacigom s metar dugim dredovima) privukli su podosta kratkoročne pozornosti, ali za dulje pamćenje »Prokletih pilota« nije bila dovoljna ni obrada kultnog istoimenog klasika Black Sabbath iz davne 1970., umiješana među autorsku glazbu. Drugi predgrupni čin večeri bili su Nightglow, grupa s bitno duljim stažem od svojih prethodnika na pozornici, jer njihovi korijeni sežu sve do 1998. Nightglow su se pokazali kao uigran i tehnički odlično potkovan kolektiv koji ništa ne prepušta slučaju. Tradicionalno postavljene heavy metal linije u refrenima su prerasle u epsku vokalnu predstavu, pa im nije strano ni koketiranje s elementima power metala. Te je večeri u prvom planu bila predstavljanje prošle godine objavljenog prvijenca »We Rise«, kojim Nightglow uspravno gledaju u budućnost.
Scena je bila spremna za šokantni napad američkog metala vrlo brzo, kad se pozornicom rasporedio instrumentalni trojac i nastup otvorio komadom Master of Disguise. Lizzy Borden čine dobri znanci iz Ljubljane, originalni bubnjar Joey Scott i basist Marten Andersson, a na gitari je povratnik Ira Black, jer je njegovom prethodniku u međuvremenu uspio veliki met pa danas svira u Black Label Society Zakka Wylde. Uz prve stihove iza scenografije utrčao je niski Lizzy Borden s troobraznom maskom na glavi. Strašna pojava već na samom startu nije štedjela s ostavštinom sastava, koji je ime preuzeo po zlokobnom liku iz američke povijesti, djevojci imenom Lizzie Borden, koja je krajem 19. stoljeća sjekirom ubila oca i maćehu. Grupa slovi po šok rockerskim nastupima u stilu Alicea Coopera ili Kissa, uz razliku da se cijeli teatar na ovaj ili onaj način veže uz krvožednu priču o (nikad osuđenoj) Lizzie Borden.
Zvuk je isprva bio nerazgovjetan, Blackova gitara pčelinjom je skromnošću zujala samo iz njegova monitora, no do prve trećine koncerta i ta se karakteristika popravila. Zbog povoljnijeg financijskog računa Lizzy Borden odustali su od dvogitarske harmonije i svu šestožičanu svirku prebacili na pleća visokog Ire Blacka, majstora svog zanata, koji je u prošlosti kruh zarađivao u grupama poput Vicious Rumors, Metal Church i Heathen. Tek stotinjak prisutnih duša iz blizine i daljine (nije nedostajala ni zagrebačka ekipa) naprosto nije neiscrpan izvor novčanog prihoda, pa su glamurozne Lizzy Borden predstave iz osamdesetih prošlost. No kvartet nije odustao! Naviknuti na sve pustolovine ovog planeta, unatoč slabom odazivu na pozornici su stajali profesionalno i s vedrim osmijehom zabavljali tek nekoliko redova (ovaj put prevelike) dvorane Pristanišnih radnika.
Lizzy Borden je ekspresnim mijenjanjem garderobe i ostalih rekvizita glazbenom sladokuscu dodavao i vizualnu predstavu. Palice, sjekire, pokrivači i maske izmjenjivali su se kao na tekućoj traci, zlokobni sadržaj skladno je upotpunjavao motive izvedenih klasika Notorius, Rod of Iron i Eyes of a Stranger. U središnjem dijelu nastupa mjesto su našli singlovi s još uvijek posljednjeg studijskog albuma »Appointment With Death« (2007) Tomorrow Never Comes i Under Your Skin, a među njih su Amerikanci uvrstili duginu vječnu zelenu Long Live Rock ‘n’ Roll. »Želite li noćas još više krvi?«, ispalio je Lizzy kao iz topa, naš kolega Jernej Vene u slutnji nadolazećih trenutaka brzo je pobjegao iz prvog reda, a frontman je na pozornicu donio otvorenu lubanju iz koje curi krv i počeo njome mazati lica posjetitelja željnih zabave (za sve puriste: »krv« je zapravo bila obični ekstrakt malina). Teatralnost je ravnomjerno curila kroz cijeli nastup i publiku neprestano ostavljala u neizvjesnom iščekivanju što će im Lizzy ovaj put smisliti. Izvedbe najprepoznatljivijih klasika grupe Me Against the World i American Metal nagovijestile su da je kraj blizu. Raspoloženje je nakratko uništila vremenski nespretno smještena bubnjarska solo točka Joeyja Scotta pri ulasku u bis, kad se druženje s autorskom Red Rum (»Love You To Pieces«, 1985) i prastarom motorističkom himnom Born To Be Wild nakon svega sat i nešto minuta već bilo završeno.
Za turneju povodom tridesetogodišnjice djelovanja dobili smo sat vremena teatralnog Lizzy Borden provoda manje nego što smo očekivali. Turneje u posebnim prigodama obično su razlog za još doživljajnije i raznovrsnije nastupe, no ovaj put je zaključak posve suprotan. Dok je trajalo, bilo je slatko, ali odlučno prekratko – »dobro da je Trst tako blizu«, rekli smo si i krenuli natrag prema domu.
Setlista
1. Master of Disguise
2. Notorious
3. Roll Over and Play Dead
4. Rod of Iron
5. Eyes of a Stranger
6. Bass Solo
7. Tomorrow Never Comes
8. Long Live Rock ‘n’ Roll
9. Under Your Skin
10. There Will Be Blood Tonight
11. Guitar Solo
12. Me Against the World
13. American Metal
—dodatak—
14. Drum Solo
15. Red Rum
16. Born to Be Wild
Galerija slika
