Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Alex Carpani Band
Izdavač: F2 Music Ltd
Izdanje: 2014
Trajanje: 54:54
Ocjena: 4/5
Talijanski klavijaturistički virtuoz i skladatelj Alex Carpani još je od malih nogu veliki obožavatelj legendarnog Keitha Emersona (Emerson, Lake & Palmer), kojeg je upoznao sa samo sedam godina jer je tada bio prijatelj Keithova sina Aarona, što je posljedično pobudilo njegovo veliko zanimanje za progresivni rock i usmjerilo ga na put profesionalnog glazbenika. Carpani se na glazbenoj sceni prvi put pojavio 2007. s vrlo dobrim studijskim prvijencem »Waterline«, kojem je 2010. slijedio kvalitetom ravnopravan album »The Sanctuary«.
»4 Destinies« je Alexov treći album i prvi na kojem je sudjelovao cijeli Alex Carpani Band zajedno s posebnim gostom, legendarnim Davidom Jacksonom (ex-Van Der Graaf Generator) na saksofonima i flauti. Jackson se odlično snašao u Alexovu bandu i svojim puhačkim umjetninama na svim skladbama s »4 Destinies« brine za fluidnost pojedinih aranžmana, pri čemu se uglavnom drži ‘korak unatrag’ kad je riječ o njegovim uobičajenim solističkim ispadima. No, nekoliko puta ipak dâ oduška i oduševi svojim specifičnim saksofonskim i flautističkim improvizacijama, koje »4 Destinies«, inače izrazito simfonijskoprogrockovskom ostvarenju, unose izdašan dašak jazz fusiona i pastorale.
Album je konceptualne naravi jer sadrži četiri epske kompozicije koje kroz tekstove oslikavaju četiri različite sudbine u životu pojedine osobe. Otvarajuće ostvarenje »The Silk Road« slušatelja poziva na putovanje ‘svilenim putem’ sve do Kine, pri čemu band dočarava izniman ugođaj. Carpanijeve varijacije na hammond orguljama u svezi s šarolikim gitarskim pasažama Ettorea Salatija glavni su izvor epskih aranžmana, dok burni vremenski prijelazi marljivo brinu za brojne dramatične trenutke.
Carpani, koji ne štedi na uporabi ‘staroškolskih’ klavijatura poput hammond orgulja, melotrona i mooga, na »4 Destinies« odsvirao je sve klavijature i dao glavni vokal, dok mu je mjestimično u pjevanju pomagao dodatni pjevač Joe Sal, koji u trenucima ima sličan vokalni pristup kao Peter Hammill (VDGG). Prilično je vjerojatno da će mu u budućnosti pripasti vidljivija uloga. Zanimljivo je da Carpani u tekstovima preskače s engleskog na talijanski (i opet natrag), što ispada puno bolje nego što bi većina mogla pomisliti.
Gospodin Carpani objedinjuje neke od najboljih zvučnih elemenata talijanskog i britanskog pogleda na simfonijski prog rock, a osim toga cijelo vrijeme održava melodičnu komponentu, pa je album pristupačan i svima onima koji ne vole pretjerano, avangardno zamišljeno eksperimentiranje, što se zorno čuje na sljedećem epu, »Time Spiral«. Na njemu gospodinu Jacksonu na neko vrijeme opet ‘izrastu krila’ i prisvoji nešto karakterističnog saksofonskog improviziranja, iako time nimalo ne zasjenjuje doprinos Alexa i njegova banda. Sva četiri epa na »4 Destinies« po kvaliteti i zanimljivosti približno su ravnopravna, iako svaki od njih ima posve svojstven ambijent, improvizacijske melodije i građu pojedinih aranžmana, među kojima nema ni jednog jedinog dosadnog trenutka.
»Sky And Sea« sadrži i nekoliko iznimno dirljivih pastoralnih trenutaka kroz preslatke harmonije na akustičnoj gitari i saksofonu. Carpanijev vokal ne spada baš u ‘prvu pjevačku ligu’, ali je njegova emocionalno bogata boja glasa taman prava za samu atmosferu njegovih kompozicija. Mračna sekcija s divljim bubnjarskim stampedom i ludim saksofonskim varijacijama jedan je od rijetkih pomalo kaotičnih trenutaka na albumu, no Carpani uz pomoć melotrona i klavira sve brzo okrene u melodične vode. »The Infinite Room« otvara se veličanstvenim, orkestralnim uvodom koji bi, usprkos Jacksonovim duhovitim saksofonskim improvizacijama, mogao biti i glazbena podloga za neki filmski spektakl. S upadom Carpanijevih varijacija na moogu i njegova nostalgično obojenog vokala hipnotička atmosfera, koja traje sve do zaključka ovog sjajnog epa, još se pojačava. U nastavku između pjevanja ponovno zavlada talijanska riječ, tako da glazba u trenucima opet podsjeća na novodobne Le Orme ili PFM s dodatkom puhača, što s brojnim raznobojnim improvizacijama traje sve do epskog finala.
»4 Destinies« je izuzetno ugodan album koji će najviše zanimati sve ljubitelje staroškolskog simfonijskog prog rocka s jakim melodičnim pečatom, u kojem su talijanski i engleski utjecaji prisutni u podjednakoj mjeri, iako Alex Carpani s njim nije ponudio ništa inovativno. Zapravo, toga od zaprisegnutog simfoprog revitalista nitko zapravo i ne očekuje, no ipak je ponovno dokazao da sa svojim bandom spada u elitu suvremenog talijanskog proga, pa je na »4 Destinies« napravio važan korak prema većoj prepoznatljivosti, i to ne samo zbog vrlo uspješne suradnje s Davidom Jacksonom.
Postava
Alex Carpani – klavijature, glavni vokal
David Jackson – saksofon, flauta
Ettore Salati – gitara
GB Giorgi – bas gitara
Alessandro Di Caprio – bubnjevi
Joe Sal – dodatni vokal
Produkcija
Christiano Roversi
Popis skladbi
1. The Silk Road (13:00)
2. Time Spiral (13:32)
3. Sky And Sea (14:04)
4. The Infinite Room (14:18)
