Izdavač: ZKP RTV Slovenija
Godina izdanja: 2012.
Produkcija: Mirko Vuksanovič & David Šuligoj
Trajanje albuma: 41.25 min
Žanr: Art Rock / Pop
Što bi »Pozna pomlad«? Avtomobili imaju vremena napretek. Sastav koji je svoj komercijalni zenit dosegnuo negdje u prvoj polovici devedesetih prošlog tisućljeća nakon šest godina studijske stanke ipak se vraća s novim studijskim albumom.
Godine 2006. izašao je prethodnik »Mesta železniških postaj«. Odličan album, zapravo do 2006. zasigurno najzreliji album svih specifičnosti izražajnog art rock zanata Avtomobilov. Remek-djelo na koje se svojim epitafom posljednji put utisnuo fantastični novogorički gitarist Alan Jakin, kojeg je ubrzo nakon snimanja ovog albuma zadesila prava smola. Vječnozeleni Avtomobili, koji su još i danas dnevni izbor svih većih radijskih postaja Slovenije, suočili su se s prijelomnim problemom. Tko će, dovraga, uskočiti u ekipu i svojim znanjem, iskustvom i genijem popuniti veliki broj cipela koji je ostao prazan nakon Jakinova odlaska?
Puno prije nego što se očekivalo, sastav je rješenje pronašao u Boštjanu Andrejcu Bushiju. Bushi je prekaljen. Prije Avtomobilov svirao je u sastavima Night Jump, HeaveniX, Terra Mystica, Skunk Funk, The Rolling Stoned te s izvođačima poput Jana Plestenjaka i Tinkare Kovač. Već kad samo preletiš ta imena, lako možeš zaključiti da se u Bushiju krije vrsta izražajne univerzalnosti i višeslojnosti, a to je upravo ono što treba Avtomobilima. Ne samo to. Važan je zahvat. A sudbina glazbenog iskaza Avtomobilov oduvijek je bila povezana sa sofisticiranim gitarskim zahvatom koji je ipak dosezao do dna duše, upravo svojom nepretencioznom dubinom čiste rockerske vibracije. Ako je Jakin bio ponajprije gitarist koncepta, koji je kroz godine izgradio prepoznatljivu formu svoje gitarističke igre i njome čokat dio glazbenog artizma Avtomobilov, Bushi je u Avtomobile donio još više eksperimenta i izražajne varijabilnosti, a vrlo brzo je bilo jasno i da je Bushi tragač za organskim bojama, iskrenim i prirodnim tonskim bojama. Da ne troši tonove nasumce, nego ih pažljivo bira i oblikuje u smislenu cjelinu bilo kojeg tijela improvizacije, dodatna je vrlina ovog glazbenika, zbog koje ga možemo izdvojiti u red onih slovenskih gitarista koji spadaju među najveće majstore gitarske igre u Sloveniji.
Perfekcionist je i Bushi, kao Alan Jakin. E pa, Bushi se kalio u Night Jump, a za njih je poznato da su posezali i za obradama Pink Floyd, i kad jednom zagrebeš po Davidu Gilmouru i polako se produbljuješ u njega, onda je jasno da se postupno pretvaraš u profesora sofisticiranosti. Naravno, za to moraš imati talent i volju. Bushi posjeduje i jedno i drugo u izobilju. I više! Bushi je uz gitarsku igru u sastav donio i svoj vokal. U Night Jump je čovjek vrlo uspješno imitirao vokale najvećih rockerskih grla ovog planeta, od Led Zeppelin do Pink Floyd, Deep Purple, Cream, Thin Lizzy,… što su Avtomobili naravno temeljito iskoristili na albumu »Pozna pomlad«. Bushi se prvi put upisao u diskografiju sastava već na koncertnom izdanju »Klub klubov« (2008)i
Vremena su nova, nimalo ružičasta. Novi album – odraz vremena koje dišemo u »kokoški Šentflorjanski« – posljedično je najmračniji album u povijesti Avtomobilov. Puno je tvrđi od prethodnika i u produkciji zvuka osjeća se da Bushijeva gitara puno izravnije traži prostor za svoj art ekspoze, nego što se to moglo osjetiti na prethodnom albumu, gdje su klavijature Mirka Vuksanovića preuzimale dominantnu ulogu pratnje, kao i povremene improvizatorske igre. Pozna pomlad je dakle više rokerski nego pop album! Jednostavno. Bushijeva gitara je puno naglašenija i navijena u zvuku. Tvrdoću naglašava i upotreba klavijatura (Kaj si hotel), koje se na mjestima utječu »Hammond like« zvuku, dakle retro »čokatosti« davnih dana, kad je rock još bio mlad i nevin. I to funkcionira: prvo fascinantno, drugo do neke mjere iznenađujuće i treće iznimno razveseljujuće! To znači da je »Pozna pomlad« poseban i drugačiji album od svojih prethodnika. »Misija točka 1.« dakle je obavljena za Avtomobile. To znači da su zadržali sve svoje prepoznatljive zaštitne znakove i pritom napuhali novi, drugačiji album! To je put zdravog razvoja na evolucijskom putu bilo kojeg rock sastava!
»Bar pozabe«, dakle otvaranje albuma, svojom mračnom usmjerenošću upozorava na zaključke iz prethodnog odlomka. Gitara se rockerski uključuje s plazmom više doze decibela nego što smo navikli kod Avtomobilov. Marko Vuksanović se »javlja« gotovo mrtvačkim falsetom u strofi (u pred-refrenu ga vodi zvučni efekt, kao da glas dolazi iz telefonske govornice), prati ga Bushi, koji harmonizira Markov vokal gotovo u duetnom položaju. Refren potvrđuje tvrđu implantaciju gitarske igre, kakvu inače poznajemo iz popovski usmjerenih prošlih radova sastava. Srednji instrumentalni dio nudi klasično hard rockersko solističko iskustvo iz Bushijeve igre, a skladba se razvija u dramatičnom i hladnom ozračju. Prilično neuobičajena skladba za Avtomobile, zapravo suprotno očekivanjima svakog poznavatelja sastava, a pogotovo je iznenađujući izbor na poziciji otvaranja albuma. Za razliku od otvaranja albuma, skladba »Kaj si hotel«, koja nastavlja album razigrano u šaljivom ritmu, ubrzo postavlja stvari na očekivano mjesto! Između Markovih stihova u strofi nalazi se prostor koji Bushi dinamično razgibava improvizacijom kratkih jazz-bluesovskih varijacija. U kompaktnom refrenu tipične avtomobilske melodične privlačnosti ritam dobiva na čvrstoći, jer se u ritamsko podvozje skladbe uključuje i upotreba udaraljki. Skladba je drugi singl s albuma, a u refrenu opet ne skriva veće koketiranje s rockerskim intenzitetom u odnosu na prošlost studijskih radova sastava.
»Lepotica dneva« je još jedna prelijepa balada tipične glazbene retorike sastava (ali za nova vremena!), gdje prvi put intenzivnije izlazi u prvi plan Markova interpretacija stihova u osjetno sofisticiranom izlaganju prepoznatljivog pjevačeva pristupa. Prepoznatljivi sentiment njegove poezije, koji iznimno duboko spaja moment nostalgije, lutanja po sjećanjima prošlih dana koji se više ne vraćaju, kljucanje zuba vremena (zuba čaše još ne, barem za sada), suživota savršene ljubavi i unutarnje osobne ispunjenosti. Prelijepi refren uzdiže se iznad svih građevnih elemenata i preuzima primat, kad Avtomobili uspiju u žarište postaviti svoje prepoznatljive atribute, koji dodatno približavaju tankoćutnost suptilne Markove poezije, s prepoznatljivim pulsom melankolije i prikrivene čežnje. S obzirom na razvoj poruke u stihovima, nije teško zaključiti da je “Lepotica dneva” zapravo zemlja Slovenija (danas), koja zaslužuje bolju državu!
Nakon »Kaj si hotel« skladba »Moj mir«, kao i prema kraju albuma skladba »Sladka svetloba«, komponirani su »blizanci« koji bi mogli biti u užem izboru singlova za čestu rotaciju na frekvencijama radijskih valova . Riječ je o tipičnom pristupu (kroz godine ustaljenom) komponiranja u izgrađenom izrazoslovlju artizma zanata sastava, gdje se ne skriva kompaktno i dinamično djelovanje kemijskih veza i čvrstog glazbenog drugarstva kvinteta.
Sastav se prihvatio uglazbljivanja pjesme Simona Gregorčiča »Na bregu«. Glupo je uspoređivati Gregorčičevu poeziju s Markom Vuksanovićem, no lako bih povjerovao da je stihove ovaj put u skladbi »Na bregu« složio upravo Marko. Skladba je sama po sebi lagani otklon od albuma, već gotovo s folklorno-pastoralnim »slovenskim« seoskim napjevom (refren), zanimljiv trenutak glazbenog istraživanja sastava – upotrebom akustike i ispovjednom intimom već graniči s porivom kantautorstva, no skladba ne donosi na album ono što za njom donosi nad-odlični »Netopir« (mističan koliko god može biti – mistiku stvara već uvodna figura Mirkovih klavijatura), za »Netopirjem« »Palme gorijo«, ili za »Palme gorijo« skladba »Poslušaj«, dok je naslovna skladba u zaključku ionako poglavlje za sebe.»Netopir«, »Palme gorijo« i »Poslušaj« onaj su izražajni »višak« koji uvijek tiho i čeznutljivo tražimo i očekujemo od artizma Avtomobilov. Taj uzastopni »trojac« na albumu »Pozna pomlad« dosiže središnji vrhunac artistički izražajne slike. Osobno ispovjedni, mistični Netopir posjeduje jednu od najljepših poveznica strofe i refrena, s obveznim krešendom u refrenskom napjevu prelijepe melodije. »Palme gorijo« je potkovan latino ritamskim zahvatom, koji smjelo produbljuje uključivanje udaraljki, a svemu tome pridružuje se lagano jazzovsko zviranje Bushijeve gitare u strofi. Prema poeziji »zelenog jezika« Marka Vuksanovića u ovoj je skladbi jasno da je riječ o suptilnoj plazmi gnušanja nad ljudskom malouмnošću, koja u svojoj brzoj prolaznosti uništava prirodu, za šaku novca, ponajprije o potpunoj otuđenosti čovječanstva od majke Prirode. Sve se pretvara u sivilo. »Obrazi izginjajo« u stihu su ljudi bez vlastitog karakternog identiteta. Izlazna solaža Bushija izvrsno je prilagođena raspoređivanjem nota samom lakom drndanju skladbe, koje nosi, kao što je već spomenuto, blagi latino sentiment, dakle primorski piš. Sam Bushijev jazzovski solo budi čak i neke bežne asocijacije na Pata Methenyja, ponajprije iz razdoblja »Still Life (Talking)«, iz druge polovice osamdesetih. Za njom slijedi maksimalno pozitivistički usmjerena Poslušaj. To je prvi predstavljajući singl novog albuma. Nosi jednostavan, nenametljiv refren koji brzo osvoji slušatelja. To je onaj poseban element Avtomobilov, kojim već odavno tako majstorski i vješto barataju i koji im je donio hrpu nezaboravnih hit vječnozelenih pjesama. Upravo se u ovoj skladbi iskri ona izvrsna smjesa jedinstvenog suživota svih građevnih elemenata, koji potvrđuju izvrsnu radnu kemiju u sastavu.
Iznad svega je zanimljiva posljednja, dakle završna »Pozna pomlad«. Riječ je o mističnom, maksimalno uspororenom valceru, izrazito tužnih konotacija. Markova osobno suptilno mekano krhka nota ispovijedi opet je punokrvna. Skladba je zanimljiva zato što naglašava onu stranu Bushija koju je Jakin imao u izobilju. I najzornije odgovara zašto je Bushi u svemu posve dostojna zamjena za Alana Jakina, zapravo najbolje moguće rješenje za sastav! A gdje je ključ? U »Gilmoureskama«! U izlazu, koji je produženi instrumentalni dijalog Mirkovih klavijatura s Bushijevom profinjenom plazmom strogo odabranih, a majstorski izvijenih, produženih, zategnutih, »zaslajdanih« tonova, zahvata pune kontrole i sofisticiranosti! Oba glazbenika na toj točki grade prekrasan zvučni krajolik u hladan izlaz albuma od kojeg odmah naježiš! Sastav opet ukusno i učinkovito za harmoniziranje Markova vokala koristi Bushijev vokal. Vrhunac je, kao što je spomenuto, završni instrumentalni dio skladbe.
Upravo ovaj »rep« albuma budi duhove i postavlja pitanja? Usude li se Avtomobili u tom pogledu izražajnosti učiniti još korak naprijed? U smjeru »progresivnog« art rockerstva? Na to pitanje odgovorit će sljedeći album. Hitovi im više nisu potrebni, status je čvrst, a uvriježenost ima neograničen rok trajanja za Avtomobile. Ne moraju se više dokazivati. Sada doista mogu stvarati opušteno, slobodno, neopterećeno, dakle s punim artističkim ulovom! Nadajmo se da će glazbenici u budućnosti izazvati sami sebe, kao umjetnike, i stvoriti artističku nadgradnju albuma »Pozna pomlad«, koji uz inače prisutnu »oprez« jasno razotkriva osjećaj da Avtomobili mogu iscijediti još puno zanimljivih, mogli bismo reći čak i izazovno neobičnih, ali sebi svojstvenih glazbenih stvari.
Na slovenskoj sceni srednjovalne rock glazbe, koja je skromno i usko definirana (što se tiče PRAVIH rock sastava), gotovo da nema ljepšeg muškog vokala za pop rock od vokala Marka Vuksanovića. Marko sazrijeva kao dobro staro vino. Njegov baršunasti vokal još je dobio na toplini i s godinama se dodatno šarmantno zaokružio. I kao takav ostaje osnovni zaštitni i prepoznatljivi element glazbe Avtomobilov. Ritam sekcija po novome »kvadriranog Davida« (David Morgan plus David Šuligoj) iznimno je dinamična, za artizam sastava taman dovoljno razgibana. Šuligoj je opet vješto začinio neke dijelove albuma svojim profinjenim popunjavanjem raspoloživog prostora na bas gitari. Njegova organičnost i prirodna zvučna toplina zaživljuju ponajprije u skladbi poput »Kaj si hotel«, gdje njegovi radosni funky zahvati postavljaju čvrstu formu naglašene ritamske teksture bubnjeva u kombinaciji s udaraljkama (»kravlje zvono« u refrenu) i bubnjanje puno zaživi u skladbi Kaj si hotel. S te strane, nakon dolaska Davida Morgana, opet možemo govoriti o pravom skupnom duhu u sastavu. Skladbe su intenzivnije rockerski naglašene nego ikad, zvuk zadržava organičnost, toplinu, građevni elementi suživljuju u optimalnoj simbiozi, a gitara stupa u držanje zvučne pratnje, kao i u plazmu »ukrasa«, još izdašnije nego na »Mesta železniških postaj«, s još većom varijabilnošću aranžerskih rješenja, što Avtomobilima drži širom otvorena vrata za njegovanje artizma u budućnosti. Pop dostupnost ostaje zaštitni znak, ali ju rockerska navijenost ovaj put primjetno odgurava od sebe. Mirko Vuksanović je u novopridošlom Bushiju pronašao izvrsnog partnera za stvaranje zvučnog krajolika, a dijalog dvojca ne presušuje u domišljatosti i pronicljivim rješenjima profinjenog aranžiranja. Nadajmo se da će se u budućnosti usuditi posegnuti još dalje u improvizacijskim vragolijama i artizmu aranžiranja vodećih motiva.
»Pozna pomlad« je odraz izuzetne zrelosti i prekaljenosti, a riječ proljeće sažima to da u srcima ovih momaka, što braća Vuksanović nikako neće poreći, još uvijek gori rasplamsala vatra velike stvaralačke strasti i težnje prema mnogim ciljevima koji čekaju realizaciju. »Pozna pomlad« je izuzetno lijep pop rock album unikatnog artizma glazbenog zanata iz unikatnih ruku Avtomobilov. »Dobro da jih imamo!«, kaže vrli kolega Jernej Vene, inače poznati ljubazni glas Radia Val 202! Avtomobile naravno.
Nadajmo se da će sastav sljedeći album složiti malo brže. Barem unutar tri godine od izdavanja »Pozna pomlad«. Timski duh je na čvrsto ujednačenoj frekvenciji stvaranja. Neka tako i ostane i neka stvore još mnogo ovakvih bezvremenskih dokumenata kao što je album »Pozna pomlad«. Osjeća se da ova postava može dosegnuti još više i još dalje u artizmu.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Bar pozabe
2. Kaj si hotel
3. Lepotica dneva
4. Moj mir
5. Na bregu
6. Netopir
7. Palme gorijo
8. Poslušaj
9. Sladka svetloba
10. Pozna pomlad
Postava:
Marko Vuksanović – vokal
Boštjan Andrejc “Bushi” – gitara, prateći vokal
Mirko Vuksanović – klavijature
David Šuligoj – bas gitara, prateći vokal
David Morgan – bubnjevi
SURADNIČKI GLAZBENICI:
Rok Škarabot – udaraljke na skladbama br. 2., 3., 4., 7-, i 9.
Marko Lasič – bubnjevi na skladbama br. 5. i 6.
Rudi Bučar – prateći vokal na skladbi br. 5
