Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Avtomobili
Izdavač: ZKP RTV Slovenija
Izašao: year
Trajanje: 41:25
Ocjena: 4/5
Što će nam »Pozna pomlad«? Avtomobili imaju vremena napretek. Grupa koja je svoj komercijalni zenit doživjela negdje u prvoj polovici devedesetih prošlog tisućljeća, nakon šest godina studijske stanke vraća se s novim studijskim albumom.
Godine 2006. izašao je prethodnik »Mesta železniških postaj«. Odličan album, zapravo do 2006. zasigurno najzrelije ostvarenje svih specifičnosti art rock zanata Avtomobila. Remek-djelo na koje se svojim epitafom još posljednji put utisnuo fantastični novogoriški gitarist Alan Jakin, kojeg je ubrzo nakon snimanja ovog albuma zadesila prava nesreća. Vječno zeleni Avtomobili, koji su još i danas svakodnevni izbor svih većih radijskih postaja Slovenije, suočili su se s prijelomnim problemom. Tko će, dovraga, uskočiti u ekipu i svojim znanjem, iskustvom i genijem popuniti veliki broj cipela koje je Jakin ostavio praznima nakon odlaska?
Mnogo prije nego što se moglo očekivati, postava je rješenje pronašla u Boštjanu Andrejcu Bushiju. Bushi je prekaljeni majstor. Prije Avtomobila svirao je u sastavima Night Jump, HeaveniX, Terra Mystica, Skunk Funk, The Rolling Stoned te s izvođačima poput Jana Plestenjaka i Tinkare Kovač. Već kad preletiš samo ta imena, možeš brzo zaključiti da se u Bushiju krije vrsta izražajne univerzalnosti i višeslojnosti, a to je upravo ono što je potrebno Avtomobilima. Ne samo to. Važan je zahvat. A sudbina glazbenog izričaja Avtomobila oduvijek je bila vezana uz sofisticiran gitarski pristup koji je ipak dopirao do dna duše, upravo svojom nepretencioznom dubinom čiste rockerske vibracije. Ako je Jakin bio ponajprije gitarist koncepta, koji je kroz godine oblikovao prepoznatljivu formu svoje gitarske igre i njome čokat dio glazbenog artizma Avtomobila, Bushi je u Avtomobile donio još više eksperimenta i izražajne varijabilnosti, a vrlo brzo je bilo jasno i da je Bushi tražitelj organskih boja, iskrenih i prirodnih tonskih boja. Da ne rasipa tonove nasumce, nego ih pažljivo bira i oblikuje u smislenu cjelinu proizvoljnog tijela improvizacije, dodatna je vrlina ovog glazbenika zbog koje ga možemo izdvojiti u šačicu onih slovenskih gitarista koji spadaju među najveće majstore gitarske igre u Sloveniji.
Perfekcionist je i Bushi, kao Alan Jakin. No, Bushi se kalio u Night Jump, za koje je poznato da su posezali i za obradama Pink Floyda, a kad jednom zaglaviš u Davida Gilmoura i polako se produbljuješ u njega, onda je jasno da se postupno pretvaraš u profesora sofisticiranosti. Naravno, za to moraš imati talent i volju. Bushi posjeduje oboje u izobilju. I više! Bushi je uz gitarsku igru u grupu donio i svoj vokal. U Night Jump je momak vrlo posrećeno oponašao vokale najvećih rockerskih grla ovog planeta, od Led Zeppelin do Pink Floyd, Deep Purple, Cream, Thin Lizzy,… što su Avtomobili naravno temeljito iskoristili i na albumu »Pozna pomlad«. Bushi se prvi put upisao u diskografiju grupe na koncertnom izdanju zvanom »Klub klubov« (2008).
Vremena su nova, nikako ružičasta. Novi album – odraz vremena koje dišemo u »kokoški Šentflorjanski«, posljedično je najmračniji album u povijesti Avtomobila. Poprilično je tvrđi od prethodnika i u produkciji zvuka osjeti se da Bushijeva gitara puno izravnije traži prostor za svoj art ekspoze nego što se to moglo osjetiti na prethodnom albumu, na kojem su klavijature Mirka Vuksanovića preuzimale dominantnu ulogu pratnje, kao i povremene improvizatorske igre. Pozna pomlad je dakle više rockerski nego pop album! Jednostavno. Bushijeva gitara je puno naglašenija i navijenija u zvuku. Tvrdoću naglašava i uporaba klavijatura (Kaj si hotel), koje se na trenutke utječu »Hammond like« zvuku, dakle retro »čokatosti« davnih dana, kada je rock još bio mlad i nevin. I to funkcionira: prvo fascinantno, drugo donekle iznenađujuće, a treće vrlo razveseljujuće! To znači da je »Pozna pomlad« poseban i drugačiji album od svojih prethodnika. »Misija točka 1.« je dakle za Avtomobile obavljena. To znači da su zadržali sve svoje prepoznatljive zaštitne znakove, a pritom napuhali novi, drugačiji album! To je put zdravog razvoja na evolucijskom putu bilo kojeg rock sastava!
»Bar pozabe«, dakle uvodna skladba, svojom mračnom usmjerenošću upozorava na zaključke prethodnog odlomka. Gitara se rockerski uključuje s plazmom više doze decibela nego što smo kod Avtomobila navikli. Marko Vuksanović »javlja se« gotovo mrtvačkim falsetom u strofi (u pred-refrenu ga vodi zvučni efekt, kao da glas dolazi iz telefonske govornice), prati ga Bushi, koji harmonizira Markov vokal u gotovo duetnom položaju. Refren potvrđuje tvrđu implantaciju gitarske igre, kakvu inače poznajemo iz popovski usmjerenih prošlih radova grupe. Srednji instrumentalni dio nudi klasično hard rockersko solističko iskustvo iz Bushijeve igre, a skladba se razvija u dramatičnom i hladnom ugođaju. Dosta neuobičajena skladba za Avtomobile, zapravo protiv očekivanja svakog poznavatelja grupe, a pogotovo je iznenađujući izbor za otvaranje albuma. Za razliku od otvaranja albuma, skladba »Kaj si hotel«, koja album nastavlja razigrano u šaljivom ritmu, ubrzo postavlja stvari na očekivano mjesto! Među Markovim stihovima u strofi ima prostora koji Bushi dinamično razgibava improvizacijom kratkih jazz-bluesovskih varijacija. U kompaktnom refrenu tipične avtomobilske melodične privlačnosti ritam dobiva na čvrstoći jer se u ritamsko podvozje skladbe uključuju i udaraljke. Skladba je drugi singl s albuma, a u refrenu opet ne skriva veće koketiranje s rockerskim intenzitetom u odnosu na prošlost studijskih radova grupe.
»Lepotica dneva« je još jedna prelijepa balada tipične glazbene retorike grupe (ali za nova vremena!), u kojoj prvi put intenzivnije iznosi Markova interpretacija stihova u osjetilno sofisticiranom izvođenju prepoznatljivog pjevačeva pristupa. Prepoznatljiv sentiment njegove poezije, koji spaja vrlo duboko trenutak nostalgije, lutanja po sjećanjima na prošle dane koji se više ne vraćaju, nagrizanje zuba vremena (zuba čaše još ne, barem za sada), suživot savršene ljubavi i unutarnje osobne ispunjenosti. Prelijep refren uzdiže se nad svim gradivnim elementima i preuzima primat kada Avtomobili uspiju u gorišnicu položiti svoje prepoznatljive atribute, što dodatno približava profinjenost suptilne Markove poezije, s prepoznatljivim pulsom melankolije i prikrivene čežnje. S obzirom na razvoj poruke u stihovima, nije teško zaključiti da je “Lepotica dneva” zapravo zemlja Slovenija (danas), koja zaslužuje bolju državu!
Nakon »Kaj si hotel« »Moj mir« kao i pred kraj albuma skladba »Sladka svetloba« komponirani su »blizanci« koji bi mogli biti u užem izboru singlova za čestu rotaciju na frekvencijama radijskih valova. Riječ je o tipičnom pristupu (kroz godine ustaljenog) komponiranja u izgrađenom izrazoslovlju artizma zanata grupe, u kojem se ne skriva kompaktno i dinamično djelovanje kemijskih veza i čvrstog glazbenog drugarstva kvinteta.
Postava se prihvatila uglazbljivanja pjesme Simona Gregorčiča »Na bregu«. Glupo je uspoređivati Gregorčičevu poeziju s Markom Vuksanovićem, no lako bih povjerovao da je stihove ovaj put u skladbi »Na bregu« složio upravo Marko. Skladba je sama po sebi lagani otklon od albuma, već gotovo s folklorno-pastoralnim »slovenskim« seoskim napjevom (refren), zanimljiv trenutak glazbenog istraživanja grupe – uporabom akustike i ispovjednom intimom graniči već s porivom kantautorstva, no skladba na album ne donosi ono što za njom donosi nad-odlični »Netopir« (mistična koliko god može biti – mistiku stvara već uvodna figura Mirkovih klavijatura), za »Netopirom« »Palme gorijo«, a za »Palme gorijo« skladba »Poslušaj«, dok je naslovna skladba u zaključku ionako poglavlje za sebe.»Netopir«, »Palme gorijo« i »Poslušaj« onaj su izražajni »višak« koji uvijek tiho i žudno tražimo i očekujemo od artizma Avtomobila. Taj uzastopni »trojac« na albumu »Pozna pomlad« dosiže središnji vrhunac artistički izražajne slike. Osobno ispovjedni, mistični Netopir posjeduje jednu od najljepših poveznica strofe i refrena, s obaveznim krešendom u refrenskom napjevu prelijepe melodije. »Palme gorijo« potkovane su latino ritamskim zahvatom, koji drsko produbljuje inkorporacija udaraljki, a svemu tome pridružuje se lagano jazzovsko izvijanje Bushijeve gitare u strofi. Prema poeziji »zelenog jezika« Marka Vuksanovića u ovoj je skladbi jasno da je riječ o suptilnoj plazmi gađenja nad ljudskom maloumnošću koja u svojoj brzoj prolaznosti uništava prirodu, za šaku novca, osobito o potpunoj otuđenosti čovječanstva od majke Prirode. Sve se pretvara u sivilo. »Lica nestaju« u stihu ljudi su bez vlastitog karakternog identiteta. Izlazna solaža Bushija izvrsno je prilagođena rasporedom nota samom lakom drndanju skladbe, koja nosi, kao što je već spomenuto, blagi latino sentiment, dakle primorski štih. Sam Bushijev jazzovski solo budi čak i bežne asocijacije na Pata Methenyja, osobito iz razdoblja »Still Life (Talking)«, iz druge polovice osamdesetih. Za njom slijedi maksimalno pozitivistički usmjeren Poslušaj. Prvi je predstavljački singl novog albuma. Nosi jednostavan, nenametljiv refren koji brzo osvaja slušatelja. To je onaj poseban element Avtomobila kojim već odvajkada tako majstorski i vješto rukuju i koji im je priskrbio hrpu nezaboravnih hit evergreena. Upravo u ovoj skladbi iskri ona odlična mješavina jedinstvenog suživota svih gradivnih elemenata, koji potvrđuju izvrsnu radnu kemiju u grupi.
Iznad svega zanimljiva je posljednja, odnosno zaključna »Pozna pomlad«. Riječ je o mističnom, maksimalno usporenom valceru, silno tužnih konotacija. Markova osobno suptilno meka krhka nota ispovijedi opet je punokrvna. Skladba je zanimljiva jer naglašava onu stranu Bushija koju je Jakin imao u izobilju. I najzornije odgovara zašto je Bushi u svemu posve dostojna zamjena za Alana Jakina, zapravo najbolje moguće rješenje za grupu! A gdje je ključ? U »Gilmourovštinama«! U izlazu, koji je produženi instrumentalni dijalog Mirkovih klavijatura s Bushijevom profinjenom plazmom strogo odabranih, a majstorski izvijenih, produženih, razvučenih, »zaslajdanih« tonova, zahvata pune kontrole i sofisticiranosti! Oba glazbenika na toj točki grade prekrasan zvučni krajolik u hladan izlaz albuma od kojeg odmah dobiješ jezu! Grupa opet izvrsno i učinkovito koristi Bushijev vokal za harmoniziranje Markova vokala. Vrhunac je, kao što je spomenuto, zaključni instrumentalni dio skladbe.
Upravo taj »rep« albuma budi duhove i postavlja pitanja? Usude li se Avtomobili u tom pogledu izražajnosti učiniti još korak dalje? U smjeru »progresivnog« art rockerstva? Na to će pitanje odgovoriti idući album. Hitovi im više nisu potrebni, status je čvrst, a uvriježenost ima neograničen rok trajanja za Avtomobile. Ne moraju se više dokazivati. Sada doista mogu stvarati opušteno, slobodno, neopterećeno, dakle s punim artističkim učinkom! Nadajmo se da će glazbenici u budućnosti izazvati sami sebe, kao umjetnike, i stvoriti artističku nadogradnju albuma »Pozna pomlad«, koji uz inače prisutan »oprez« jasno razotkriva osjećaj da Avtomobili mogu iscijediti još više zanimljivih, mogli bismo reći čak izazovno neobičnih, ali sebi svojstvenih glazbenih stvari.
Na slovenskoj sceni srednjevalnog rock zvuka, koja je skromno i usko definirana (što se tiče PRAVIH rock grupa), gotovo da nema ljepšeg muškog vokala za pop rock od vokala Marka Vuksanovića. Marko zrije kao dobro staro vino. Njegov baršunasti vokal još je dobio na toplini i s godinama se dodatno šarmantno zaobljio. I kao takav ostaje osnovni zaštitni i prepoznatljivi element glazbe Avtomobila. Ritam sekcija po novom »kvadriranog Davida« (David Morgan plus David Šuligoj) silno je dinamična, za artizam grupe taman dovoljno razigrana. Šuligoj je opet spretno začinio neke dijelove albuma svojim profinjenim punjenjem raspoloživog prostora na bas gitari. Njegova organičnost i prirodna zvučna toplina oživljavaju osobito u skladbi poput »Kaj si hotel«, gdje njegovi radosni funky zahvati postavljaju čvrstu formu naglašene ritamske teksture bubnjeva u kombinaciji s udaraljkama (»kravlje zvono« u refrenu), a bubnjanje puno oživljava u skladbi Kaj si hotel. S te strane, nakon dolaska Davida Morgana, opet možemo govoriti o pravom skupnom duhu u grupi. Skladbe su intenzivnije rockerski naglašene nego ikad, zvuk zadržava organičnost, toplinu, gradivni elementi slažu se u optimalnoj simbiozi, a gitara ulazi u držanje zvučne pratnje, kao i u plazmu »ukrasa«, još izdašnije nego na »Mesta železniških postaj«, s još većom varijabilnošću aranžerskih rješenja, što Avtomobilima drži širom otvorena vrata za njegovanje artizma u budućnosti. Pop dostupnost ostaje zaštitni znak, ali je rockerska navijenost ovaj put primjetno odgurava od sebe. Mirko Vuksanović je uz pridošlog Bushija pronašao izvrsnog partnera za tvorbu zvučnog krajolika, a dijalog dvojca ne jenjava u snalažljivosti i pronicljivim rješenjima profinjenog aranžiranja. Nadajmo se da će se u budućnosti usuditi posegnuti još dalje u improvizacijskim potezima i artizmu aranžiranja vodećih motiva.
»Pozna pomlad« odraz je izvanredne zrelosti i prekaljenosti, a riječ proljeće sažima to da u srcima ovih momaka, što braća Vuksanović nipošto neće poreći, još uvijek gori rasplamsali oganj velike stvaralačke strasti i težnje prema mnogim ciljevima koji čekaju realizaciju. »Pozna pomlad« izvanredno je lijep pop rock album unikatnog artizma glazbenog zanata ispod unikatnih ruku Avtomobila. »Dobro da jih imamo!«, kaže vrli kolega Jernej Vene, inače poznati ljubazni glas Radia Val 202! Avtomobile naravno.
Nadajmo se da će grupa složiti idući album malo brže. Najkasnije tri godine nakon izlaska »Pozna pomlad«. Timski duh je na čvrsto ujedinjenoj frekvenciji stvaranja. Neka tako i ostane i neka stvore još mnogo ovakvih bezvremenskih dokumenata poput albuma »Pozna pomlad«. Osjeti se da ova postava može dosegnuti još više i još dalje u artizmu.
Postava
Marko Vuksanović – vokal
Boštjan Andrejc “Bushi” – gitara, prateći vokal
Mirko Vuksanović – klavijature
David Šuligoj – bas gitara, prateći vokal
David Morgan – bubnjevi
SURADNICI:
Rok Škarabot – udaraljke na skladbama br. 2., 3., 4., 7-, i 9.
Marko Lasič – bubnjevi na skladbama br. 5. i 6.
Rudi Bučar – prateći vokal na skladbi br. 5
Produkcija
Mirko Vuksanović & David Šuligoj
Popis skladbi
1. Bar pozabe
2. Kaj si hotel
3. Lepotica dneva
4. Moj mir
5. Na bregu
6. Netopir
7. Palme gorijo
8. Poslušaj
9. Sladka svetloba
10. Pozna pomlad
