mjesto: Balingen / Volksbankmesse / Njemačka
datum: 11.07.2018
Novi Bang Your Head!!! festival u njemačkom Balingenu! Napast kojoj se naprosto ne da odoljeti, jer je to zapravo nemoguća misija. Kad jednom dođeš tamo dolje, jednostavno postaneš energetski ovisnik. Festival sa svojim karizmom, sa svojim karakterom, već preko dvadeset godina na sceni. Tradicija koja vrijedi, dakle. Kao i uvijek, ni ovaj put nije prošlo bez dana zagrijavanja. Dan prije službenog početka festivala. Tamo gdje i uvijek. U dvorani Volskbankmesse. Ovogodišnje izdanje festivala je programski ipak nešto štedljivije sorte. To se osjetilo i na danu zagrijavanja, koji je poslužio izvođače sa stalnim festivalskim domicilom u Balingenu, pri čemu je koncertnu večer zaključio čak i »tribute to« sastav.
Bilo je kasno poslijepodne. Za razliku od prošlih godina, kad obavezno sredinom prvog dana dolaska svratimo u pivnicu Alt Balingen u centru grada, ovaj smo put ugodno vedrili blizu prizorišta, na relaciji kamp – diskont piva, pa smo se dobro nabrijani u kasnim poslijepodnevnim satima uputili prema dvorani Volksbankmesse, gdje je bio najavljen nastup prvog sastava. To su Blood God iz Stuttgarta, koji su na festivalu nastupili već prije dvije godine. Trio Blood God, koji vodi Thomas Gurrath, a on je sastav stvorio iz projekta Big Ball, svira pretežno heavy do hard rock, s kompozicijskom inspiracijom koja se oslanja na ostavštinu sastava poput AC/DC-ja i/ili Accept. Thomas Gurrath ima vokal koji podsjeća na Udu Dirkschneidera, ovdje je heavy metal s zahvatima koji vuku prema staroj školi hard rocka. Isti trio se u tren oka može pretvoriti u death metalce Debauchery. To se i dogodilo, ali sljedeći dan. Osjetilo se da su Blood God domaćini, da ih publika jako dobro poznaje, pa su naišli i na vrlo dobar odaziv i suradnju. Uvodni »party time žur« s nezahtjevnim metalskim koračnicama koje brzo ulaze u uho i pune te adrenalinskom žestinom. Skladbe Vampire Holocaust, Crusaders of God, City Of Bones, Sexy Music, for Sexy People, …. pobrinule su se za posrećenu kombinaciju zabavljaštva i okultizma, a bend je isporučio izuzetno koherentnu predstavu te uvjerio uigranošću i promišljenim, to jest profesionalno odrađenim nastupom.
Druge su na pozornicu krenule švedske rock’n’roll revitalistice Thundermother. Kvartet četiriju stasitih cura na sceni je od 2009., a u džepu ima tri studijska albuma. Posljednji među njima, naslovljen »Thundermother«, cure su objavile upravo ove godine. On je s izvedbom skladbi Fire in the Rain, Quitter, Revival i Whatever bio i izdašnije zastupljen u repertoaru, a društvo su mu naravno pravila i albumi »Road Forever« (skladbe Give Me Some Lights i It’s Just a Tease) te »Rock’ N’ Roll Disaster« (skladbe Hellevator i We Fight For Rock ‘N’ Roll). Bend je odsvirao još singlove Hellevator i We Fight For Rock’ N’ Roll, kojim je zaključio inače silno suveren koncertni nastup. Thundermother su, u skladu sa značajnim nazivom sastava, prošle prošle godine zapravo olujno razdoblje, kad je bend, koji je dotad djelovao kao kvintet, iznenada ostao bez četiriju članica. Gitaristica Filippa Nässil ostaje jedina originalna članica sastava i impresionirala je svojim samouvjerenim držanjem, kad je tijekom solaže u ruku uzela i bocu piva te njome klizila po vratu gitare. Cure znaju na pozornici uspostaviti onu atraktivnost koja se rado lijepi uz ženske sastave kad barataju magijom rocka. Za to im, doduše, ne treba čaranje muške publike s mini suknjicama i visokim petama, nego jednostavno buđenje osjećaja neotesanosti i nestašnosti. Bend, koji sada djeluje kao kvartet, nastupom je dokazao da je preboljeo krizu i osvojio publiku vehementnim, drznim, odlično uigranim scenskim performansom.
A onda je na prizorištu zavladao dobar sat power metal bajkovitosti i frulaštva, kad su se na pozornicu popeli Twilight Force. Još jedan sastav koji je shvatio da mlađu gardu metalaca danas hvata ponajviše šljokičavost i kič. Ali… Riječ je naime o sekstetu kojeg čine iskusni švedski glazbenici, s talijanskim vokalistom Alessandrom Contijem, koji također ima konkretan scenski kilometraž, jer je pjevao, među ostalim, i kod Rhapsody (verzija koju je vodio Luca Turilli). Dakle, ekipa s bogatim iskustvom, koja djeluje sedam godina i ima u džepu dva studijska albuma. Koncert je bio ekskluzivan, jer su se Twilight Force ovog ljeta na europskim festivalskim prizorištima pojavljivali samo sporadično. Sastav je, očekivano, potpuno popunio repertoar materijalom s oba studijska albuma, »Heroes of Mighty Magic« (2016) i »Tales of Ancient Prophecies« (2014). Vrlo predvidljiva odiseja kroz sat nastupa, ispunjena plejadom simfonijskih ukrasa koji su skretali i prema folk umetcima. Pompozno i bombastično. Ultra-muzikalno i trenutno zarazno. Bez ikakvih neviđenih glazbenih poteza koji bi ikoga mogli »iznenaditi« – Alessandro je pravi operetni vokalni »konan«, ostatak tog švedskog mini power metal orkestra pak je, što se izvedbe tiče, do savršenstva izbrušen s pedantnom perfekcijom. Bend koji je dakle u prvom redu skrojen za goruće power metal duše!
Lordi su na Bang Your Head!!! festivalu nastupili već nekoliko puta. I u dvorani i na otvorenom festivalskom prizorištu (glavnoj pozornici). Dakle, stari su znanci festivala, a publika je zapravo većinom došla na warm up show upravo zbog njih. U prvim redovima se nagurala »djeca«, i cure koje vrište. Zbor gumenih zombija odsvirao je koncert očekivano. U sjaju bombastične pomirbe svečanosti, groze i opsjednutosti đavolskim djelima, snimljeni se uvod rasplamsao u naslovnu skladbu novog albuma »Sexorcism« i žur s finskom metal atrakcijom je tako počeo. Ulje na vatru dolila je odmah druga skladba, čuvena Who’s Your Daddy, koja je dio željeznog repertoara sastava, dok je treće činjenje, This Is Heavy Metal (album »Babez For Breakfast«, 2010.), zabavljalo teatrom koji se više ne ponosi tako brutalnim prizorima i scenama kao prije nekoliko godina, što su Lordi zbog brojnih pritisaka naprosto morali izbaciti iz svog ustaljenog repertoara i »jelovnika«. Top konfeta. Obavezno! Ni ovaj put nije izostao. Kod Lordi je važan, naravno, žur teatar. Tko dođe na njihov koncert, dođe se isključiti i uživati u sceni. Da bend ima snimljeno poprilično zvučnih matrica, što se odnosi ponajviše na klavijature, zborske vokalne harmonije i vokalnu pomoć Mr. Lordiju, više nije nikakva novost ni čudo. Amen je opet teatralno trčao na jednoj nozi s jednog na drugi kraj pozornice, što ostaje njegov zaštitni znak, a Mr. Lordi ostaje u cijeloj scenskoj »mineštri« sastava, naravno, žarište svakog Lordi koncerta. Bend je isporučio repertoar koji je posrećeno i učinkovito obuhvatio diskografski opus sastava. S novim albumom nije pretjerivao. Osim uvodne naslovne skladbe albuma Sexorcism, odsvirao je još posve novu Your Tongue’s Got A Cat te Naked In My Cellar, a za zadnju trećinu koncerta uštedio je većinu točaka s albuma »The Arockalypse« (Hard Rock Hallelujah, It Snows In Hell) te »Get Heavy« (Devil is a Looser, završna Would You love A Monster Man?). Očekivan razvoj događaja i posljedično učinkovito stvaranje atmosferičnog krešenda upravo u samom završnom dijelu spektakla. Iznenađujuće kratak nastup, kraći od najavljenog barem petnaest minuta, ali ipak. Zabave nije nedostajalo. S Lordi na pozornici uvijek je paklenski i sklisko. Za ljubitelje sastava Kiss, to ni ne treba posebno isticati.
Budući da je organizator u glazbenom smislu htio zadovoljiti ukuse baš svih generacija koje vjerno posjećuju Bang Your Head!!!, na rep dana zagrijavanja postavio je sastav Bömbers. To je tribute to Motörhead sastav koji vodi poznati Olve Elkemo, svima bolje znan pod »zloglasnim« nadimkom Abbath (»Abbathov klanac« je inače svima poznato zaletište tog glazbenika na tolminskom festivalu Metaldays). Čovjek je i bivši nosivi stup black metalaca Immortal. Danas dakle Bömber, sutra Abbath, koji su doista tako i nastupili sljedećeg dana na festivalu! Bömber su dakle potresli scenu obradama sastava Motörhead. Što reći? Starijim muškarcima s kojima sam čavrljao drugi dan cijela stvar nikako nije bila po ukusu, pa nisu skrivali ogorčenje nad predstavom. Svakako je Olve karizma bez premca. Bez obzira na to što je sama njegova poza vrlo dobro preslikala Lemmyjevo kretanje po pozornici i njegove tikove, u vokalnom je smislu Olve svjetlosnu milju daleko od željeznog kancelara. Vokalno boja ide uz Motörhead rifove i s njima je dakle posve pomirljiva. No kad se Olve prihvati imitacije Lemmyjeve hrapavosti, vrlo brzo počne »odnositi« to imitiranje prema, već vrlo dobro poznatom, Immortal grčanju. Inače, ne treba se žaliti. Bend je svirao set listu s komadima koje su Motörhead u zrelim godinama djelovanja svirali rijetko ili uopće više ne. Općenito su zabavile I’ll Be Your Sister, Jailbait, The Hammer, Stone Dead Forever i u završnom dijelu Motörhead. Inače je bend začinio repertoar kultnim klasicima sastava. Set je otvorio kar s Ace Of Spades, a onda su tu bile još: Stay Clean, No Class, Iron Fist, Shoot You in the Back, Damage Case, Metropolis (s prekriženim malim prstima), Over the Top, Killed By Death, Bomber i završna Overkill. Možda bi Olve ipak mogao malo manje popravljati frizuru tijekom koncerta, jer Lemmy nikad nije bio šminker. Inače pomirljivo. Od sviranja, kompaktnosti, samog »parodiranja« odnosno imitiranja. Dvorana se u to vrijeme poprilično ispraznila. Zbog toga što je većina došla na Lordi špil, koji su glazbeno nekompatibilni s Motörhead. Pa i taj preostali dio zrelijih gospodina, uz gunđanje je prije napustio prizorište nego da je na pozornici netko tko bi ih više podsjećao na Lemmyja nego što je to te večeri uspjelo Olveju s njegovim dvama pajdašima. Svakako su tu još dva faktora zbog kojih su neki vukli nosove. Prvi je velika razmaženost njemačke publike, a drugi poštovan odnos prema liku i djelu pokojnih Motörhead, koji teško dopušta da ih se itko uopće »dotakne« (makar samo daljinskim upravljačem). Summa summarum. Posve korektno i zalo zabavno teatralno zveckanje i rogoboranje, s avanturom po čuvenoj eri zlatnih vremena rock’n’rolla, to jest eri kad su planetom lomatali nezaboravni Motörhead.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
