Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 06.06.2014.
Produkcija: Tom Zutaut & Tesla
Trajanje albuma: 60.30 min.
Žanr: Hard Rock
Vraća se zaželjena šaka Tesla dinamita! Najpoznatije rock ‘n’ roll “poduzeće za distribuciju električne energije” iz San Francisca dakle isporučuje na tržište novi studijski album u potrazi za osnovnim izražajnim aksiomom rock ‘n’ rolla. A to je “sveta jednostavnost”. Zato se album zove “Simplicity”. Skinut do kostiju rock ‘n’ roll album, bez ikakvih “skrivalica” i suvišnog kozmetičkog balasta. Sedmi studijski album! Prošlo je šest godina od prethodnika “Forever More”. Tesla u tom razdoblju doduše nisu ljenčarili. Skupili su dva koncertna albuma. Jedan akustični, jedan električni, prošle su godine u digitalnom obliku objavili novi singl Taste My Pain, a mjesece čekanja na novi album zagrijanim sljedbenicima olakšavali su tako da su odsvirali više koncerata na raznim krajevima planeta.
Novi album donosi četrnaest posve novih studijskih skladbi sastava. Riječ je o novom albumu tipične Tesla karizme. Jasno je da nijedan rock ‘n’ roll bend na planetu ne može zvučati onako kako zvuče Tesla. Riječ je o bendu koji je nizom odličnih studijskih albuma urezao jedinstven izražajni glazbeni put u rock ‘n’ roll univerzumu. Tesla su u usporedbi sa žanrovskim grupiranjem bendova uvijek išli svojim autentičnim putem izražajne samoniklosti, koji su popločali posve neovisno i, kao što rekosmo, strogo prepoznatljivo. Sa svakim albumom ponudili su novi zvuk. A u eksperimentiranju s idejama evolutivno su rasli i sazrijevali. Nakon šest godina od “Forever More” sastav je osjetio da se mora ponovno osvrnuti u prošlost i pogledati u oči svojim glazbenim korijenima. Za pomoć pri oblikovanju zvuka pozvao je Toma Zutauta, koji je zapravo pomogao sastavu do slave u osamdesetima, kad ih je, kao dio tadašnjeg A&R tima izdavača Geffen Records, potpisao za diskografsku kuću. Ukratko. Zutaut je čovjek koji sastav jako, jako dobro poznaje. A da bi cijela stvar doista mirisala retro-zvučno, bend je za suradnju pozvao još jednog legendarnog studijskog tonskog inženjera. To je Michael Wagener, koji se pobrinuo za završni miks zvuka.
Četrnaest različitih skladbi. Tesla su u velikoj mjeri zadržali mračnost prethodnog albuma, a skinuli su zvuk. Vremena romantike odavno su, odavno prošlost, pa čemu se vraćati? Na novom albumu više nema one masivne riffovske zaklopljenosti koja je u “modno hrapavoj masnoći” učinkovito držala kompaktnu formu skladbi na najbučnijem albumu sastava u karijeri (“Forever More”). Bend doduše ne bi mogao bolje pokazati svu glazbenu pozadinu na kojoj je odrastao nego baš novim albumom “Simplicity”. Posjeduje sve. Tipičnu i snažno prepoznatljivu blues konturu, konturu southern rocka, tipično koketiranje s akustičnim zvukovima, tipičnu zadahnutost likom i djelom sastava Led Zeppelin (solaža u Life is a River), Lynyrd Skynyrd (završna ‘Til that Day), nadalje prepoznatljivu visoku razinu muzikalnosti rada obiju gitara, što osobito naglašavaju dotjerani srednji “mid eight” dijelovi, kao i neki uvodni ili završni dijelovi skladbi (dodani gitarski ornamenti), da o filigranskoj dovršenosti solaža i ne trošimo riječi. Upravo su u toj goruoj želji sastava da što više razgoliti svoj glazbeni identitet i u potrazi za “svetom jednostavnošću” Tesla ovaj put stvari zakomplicirali.
Upravo zbog opterećenja albuma skladbama srednjeg tempa, baladno orijentiranima i onima dominantno začinjenima akustikom, na albumu nedostaje osjećaj veće rockerske nakostrušenosti i drske razigranosti. Jedan od uspješnijih “eksperimenata” spajanja riffovske tipičnosti sastava s blues težinom i southern rockom je uspjeli pogodak u skladbi Flip Side!, koja idejno odskače na “Simplicity”. Burnout To Fade je točka koja na albumu među “baladeskama” definitivno preuzima pozornost. Skladbe su inače u aranžmanima suvereno finalizirane. Cijelu stvar na razini stalne privlačnosti drže gitaristi Frank Hannon i Dave Rude, i to se računa. Primjerice, “zagušljivost” skladbe Time Bomb iz ponora izvlači upravo izniman završni dvoboj obaju gitarista. Inače, album nikako ne “krene”. Već je sam uvodni dio “težak” sa skladbom MP3, koja nakon obećavajućeg uvoda obećava mnogo, a ponudi samo zagušljivo zadržavanje na doomovski zaobljenom riffu i tako skladbu koja po svemu sudeći nikako ne pripada na mjesto otvaranja albuma! Osjećaj čekanja na krešendo, gdje ti prava rockerska voltaža naglo naježi dlake na koži, nalik je osjećaju seksa s kondomom ili lizanja sladoleda kroz staklo. Dakle, ne dočekaš ga. Prekidač se ne preklopi. Upravo zbog te varijabilnosti i preklapanja između akustično usporenih do srednje brzih točaka. Nedostaje više skladbi tipa Ricochet ili Break of Dawn.
Solidan album. Bez iznenađenja. Tesla su se osvrnuli prema korijenima, pokušali dozvati simboličku vrijednost prva tri albuma. A opet. Vremena su drukčija i stvar više ne pali. Sastav se promijenio. Promijenila se i njegova glazbena filozofija. Danas Tesla skladaju skladbe u znatno mračnijem duhu, zato je opterećenost decibelima modno naježenog zvuka albuma “Forever More” tako godila i palila.
U svakom slučaju, goruki ljubitelji ovog sastava uživat će punokrvno, jer riječ je o albumu najpristnije krvne slike glazbenih tipičnosti sastava. Samo što ne isporučuje skladbe koje bi ikada mogle izrasti u klasike čeličnog koncertnog repertoara. Glazbeni gurmani utjehu će naći u odličnom radu obiju gitara i izuzetnoj domišljatosti Franka Hannona, koji ponovno oduševljava slikovitim rješenjima u tkanju visokokarizmatičnih solo uložaka.
U ovoj skinutoj produkciji vokal Jeffa Keitha pokazuje izdašniju istrošenost, koja se u njegovu interpretaciju jednostavno uvukla s godinama. Naravno, Keith se mudro drži srednjih registara, ali kad stigne do završnih repeticija “…on and on and on….” u Break of Down, nemoguće je preslušati činjenicu Keithova vokalnog posustajanja. Srećom, čovjek nosi onu prepoznatljivu konturu prodorne grlenosti kad izbacuje svoj “svračji bijes”, što ga čini posebnim među vokalistima rock ‘n’ roll univerzuma i uz to donosi važan zaštitni znak elementarnosti lika i djela sastava Tesla. U Rise And Fall smeta primjerice metričko “krivljenje” Keitha na završecima stihova kitice jer – nećete vjerovati – podsjećaju na praksu lika i djela Axla W. Rosea. Skladbu s dna zanimljivosti ponovno diže izniman rad gitara u njezinu srednjem dijelu.
Nadajmo se da će se Tesla u nastavku glazbene karijere ponovno okrenuti naprijed, ostaviti za sobom romantiku nostalgije prošlih dana, koji su nedvojbeno lijepi, i radije se opet zaletjeti punim galopom ususret suvremenim karakteristikama razornog rock ‘n’ roll šarma, kojim su bili preplavljeni “Into the Now” i “Forever More”!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 7.5 / 10
Popis skladbi:
1. M P 3
2. Ricochet
3. Rise and Fall
4. So Divine…
5. Cross My Heart
6. Honestly
7. Flip Side!
8. Other than Me
9. Break of Dawn
10. Burnout to Fade
11. Life is a River
12. Sympathy
13. Time Bomb
14. ‘Til that Day
Postava:
Jeff Keith – vokal
Frank Hannon – gitara, prateći vokal, klavir, bas gitara
Dave Rude – gitara, prateći vokal, bas gitara
Brian Wheat – bas gitara, prateći vokal, klavir
Troy Luccketta – bubnjevi, udaraljke
