Autor: Jernej Vene
Mjesto: Casino Perla / Nova Gorica / Slovenija
Datum koncerta: 27.07.2006
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 1000 SIT
22.10 – 23.40
Britanca Paula Younga poznajemo kao odličnog pop pjevača iz osamdesetih. Tko se ne sjeća hitova Come Back And Stay, Everything Must Change, Everytime You Go Away, Wherever I Lay My Hat (That’s My Home), I’m Gonna Tear Your Playhouse Down i drugih? Naravno, nisu sve iz njegova pera, ali im je udahnuo drukčiju, a zanimljivu dušu. U novogoričkoj Perli za svoje goste skrbe i zabavnim programom pa smo tamo već nekoliko puta vidjeli zvijezde svjetskog kova, uz malo more talijanskih. Osobno sam bio najviše oduševljen nastupom Kanađanina Gina Vannellija prije šest godina (možda dođe zimi u Ljubljanu, vidjet ćemo…). Vijest o posjetu Paula Younga bila je iznenađujuća, no s kolegama sam mu ipak dao priliku.
Pedesetogodišnji Paul Young bio je prije nekoliko godina teško bolestan, izgubio je i ugovor s izdavačkom kućom, pa je u stanci okupio prijatelje koji vole tex-mex glazbu (country pomiješan s latino glazbom, koja se svira na granici između Teksasa i Meksika) i country s jugozapada SAD-a. Prvi je štos već u činjenici da bend čine sami Britanci i Škoti. Objavili su i nekoliko vlastitih ploča. Zapravo je riječ o prekaljenim studijskim i turnejskim glazbenicima s dugogodišnjim iskustvom. Gitarist i pjevač Drew Barfield pisao je pjesme za Go West, Joea Jacksona, Paula Younga i Level 42, Melvyn Duffy svira pedal steel gitaru, surađivao je s Jimmyjem Nailom, Leom Sayerom, a na turneji je bio s Robbiejem Williamsom. Basist Steve Greatham radio je s Joan Armatrading, Julio Fordham i Chrisom De Burghom, škotski harmonikaš Matt Irving svirao je s Lords Of The New Church, Squeeze, Chrisom Reo, Joolsom Hollandom, Rogerom Watersom i Manfredom Mannom. Možda je najistaknutiji gitarist i pjevač Jamie Moses, dugogodišnji Youngov prijatelj, koji je svoje gitarsko znanje dijelio sa sastavima Pretenders, Mike & the Mechanics te Chaka Khan, Garyjem Barlowom (ex Take That), Micom Paris, Tonyjem Hadleyjem (ex Spandau Ballet), Peteom Townshendom (The Who), Karlom Wallingerom (World Party), Paulom Rodgersom (Free, Bad Company, Queen) i Daveom Stewartom (Eurythmics).
Nakon uvodne instrumentalne kaubojske teme, gospoda odjevena u kaubojske čizme, izlizane traperice i šešire pokrenula nas je pjesmom Little sister (autori Pomus i Shuman), koju je popularizirao Ry Cooder. U njihove instrumentalno-tehničke sposobnosti ne sumnjam, ali nastup je djelovao jako jadno jer su bili poprilično razglašeni među sobom. Dobro je da glavne vokale pjevaju čak četvorica, a prateće još dvojica, jer Paul Young sam ne bi iznio predviđene pjesme. Povrh toga svira i električnu i akustičnu gitaru, koju bi mogao povremeno malo i vježbati. Iz pjesme u pjesmu atmosfera je za ozbiljnog slušatelja bila sve groteskniju. Dečki su publiku doduše zabavljali više ili manje domišljatim doskočicama, raznim plesnim koracima i oponašanjem narječja s juga SAD-a, ali me nisu uvjerili. Od pjesme do pjesme padao sam u sve jači smijeh. Mislim da bi neki naši dečki u Zajčjoj Dobravi svirali jednako dobro, ako ne i bolje. Ono što je ostalo od Paula Younga, pop ikone osamdesetih, zaista je žalosno. Ako mu oprostimo zdravstvene probleme, pregorjeli glas koji više ne može dosegnuti nikakve visine ne možemo. U takvim slučajevima lukavi glazbenici posegnu za starim trikom: pjesmu prebace u nižu tonalitet i problema više nema. Los Pacaminos pak, kao da im u svim godinama karijere to još nije palo na pamet. Uffff. Onda su i refrene u nekim pjesmama pjevali ritmički jako jadno, što je dolilo novo ulje na vatru našeg nezadovoljstva. Kolega me pitao tko danas pjeva, a ja sam rekao da ne znam točno, nakon čega je odvratio da pjeva tko hoće…:-))) Cijela stvar izgledala je kao terasa Mojmir u Savudriji 1972. godine. Jamie Moses stalno je imao problema s pojačalom koje ga nije htjelo slušati i neprestano je proizvodilo jak feedback (piskanje). No, dvaput su na pozornicu došle konobarice Barbara i Nevenka (Moses je govorio Novenka, pa smo mu pomogli da jednom pravilno izgovori njezino ime) i donijele pune pladnjeve tekile. Dečki su ih brzo ispraznili i onda se još izdašno zalili domaćim pivom zelene etikete. Sve su više tonuli u alkoholnu omamu i glazbenu propast. Na kraju im je pljeskala samo još skupina od pet talijanskih obožavateljica, koje su bile presretne već zbog toga što jednom vide Paula Younga uživo. Jamie Moses jednom je čak bacio praznu bocu prema svom tehničaru, ali ju ovaj nije uhvatio pa je sve otišlo u komadiće….Brrrr. Los Pacaminos sviraju more obrada, za što im ide jedina zahvala u tome što educiraju mlađu publiku. Za pouku si uz naslove pjesama možete pročitati ime originalnog izvođača (hvala Draganu Buliču na uputama). Inače niste propustili baš ništa!
Setlista
1. Little Sister (Elvis Presley, kasnije Ry Cooder)
2. My My My
3. Manana
4. Tequila (The Champs)
5. Little Bit Is Better Than Nada (Texas Tornados)
6. He’ll Have To Go (Jim Reeves)
7. Nothing You Can Do
8. Poor Boys
9. The Highway Patrol
10. Saved (LaVern Baker)
11. Do We Want The Same Things?
12. Tequila (još jednom:-))
13. Guacamole (Texas Tornados)
14. I Told Her Lies
15. Belle (Al Green)
16. Woolly Bully (Sam The Sham & The Pharaohs)
—dodatak—
17. Save The Last Dance For Me (The Drifters)
18. La Bamba (Richie Valens, kasnije Los Lobos)
19. Los Pacaminos (na glazbu Guantanamere)
Galerija slika
