Mjesto: Mali grad / Kamnik / Slovenija
Datum koncerta: 25.08.2006
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 3.000,00 SIT
Posljednji koncert jednog od velikih umjetničkih misterija, Laibach, u sklopu turneje u potporu njihovu studijskom albumu “WAT” (2003) – “We Are Time”, sada već mogu reći legendarnih Laibach, održao se na Malom gradu u Kamniku. Okolica za takav događaj bila je jedinstvena. Grupa u listopadu ove godine izdaje novi studijski album na kojem će biti himne država, naravno prekodirane u njihov jedinstveni jezik, što je za sve one čije uši frekvenciju tog jezika vrlo dobro primaju već sada iznimno uzbudljiv glazbeni događaj. Politika je najviša sveobuhvatna umjetnost, a Laibach ostaju političari jer stvaraju suvremenu popularnu umjetnost. To rado kažu i sami. Razdoblje provokacije koje je palilo u osamdesetima, proročanstvo o novom uskrsnuću Opus Dei, koje je nekoć plašilo komuniste, davno je prošlo, no uroniti u njihovu jedinstvenu apokaliptičnu militantnu viziju uvijek je jedinstvena i privlačna draž. Kao što rekoh, svijet koji oni stvaraju moguće je kreirati samo kroz njihov osobni jezik glazbene umjetnosti.
Bilo je paklenski hladno za kraj kolovoza. Bilo je to nakon obilnog prijepodnevnog “pljuskanja”, kojeg smo ove godine vjerojatno svi dobili preko glave, osim ako se među vama ne krije netko s tendencijama pretvorbe u vodozemca. Navečer se razvedrilo i kroz Kamniško sedlo zapuhao je svjež, ali odvratno hladan vjetar, od čijeg su nemilosrdnog puhanja mnogima zaklepetale kosti tijekom koncerta, kao primjerice našem hrabrom “kratkohlačniku” Janiju. Drugi je problem bio u tome što nigdje na Malom gradu nije bilo kemijskih WC-a, tako da s pivom nikako nisi smio pretjerivati na licu mjesta jer ti je mogao eksplodirati mjehur. Ljudi je bilo oko 500. Kao što rekoh, atmosfera u zaklonu Malog grada bila je posebna. Da je netko tada upalio svjetlo, gotovo bih se osjećao kao da sam na alpskom pašnjaku, nedostajale su još samo krave simentalke i neka simpatična pastirica s kosom spletenom u pletenicu, koja je upravo došla pomusti. No, ne, stvari su bile poprilično drukčije. Crna tama pružila je svoju ruku i pojela naranču na obzoru, vjetar je nemilosrdno brijao, a mi smo čekali Laibach, čelični stroj koji će probuditi sve demone ljudske nedavne povijesti, čiji teret naša pleća nose u sadašnjosti, vjerojatno u vječnost. Red, disciplina! Narod mora biti zdrav i plodan. Slušati, puno vježbati i prije svega raditi. Priprema za borbu. Za osvajanje svijeta. Za to su potrebni uzorni red i disciplina, svih nas. Slušaj stroj!
U 21.50 proročanstvo se počelo ispunjavati. Glasna konspiracija samouništenja, novog samouskrsnuća i novog samouništenja. Laibach su započeli ratnom vihorom. B Mashina, In The Army Now, nedavno u Grazu propalih Status Quo i jezovita nadogradnja već ionako gorke atmosfere originala Dogs Of War (Pink Floyd). A to je bilo tek zagrijavanje. Atmosfera je skočila za stupanj u Alle Gegen Alle i stroj je polako prodirao kroz krhko zamišljenu konstrukciju ljudskih bića i uspješno nas, gradeći svoj svijet apokaliptične katarze, polako porobljavao. Svakako hipnotički. Sve što je glazbenom analitičaru nužno jest da odmisli nešto neizbježno dodanog “playbacka”, odnosno snimljenih uzoraka koji su gradili zajednički zvuk grupe, te nužnost da se obrade u rukama Laibach ne uspoređuju s njihovim izvornim likovima. Isključivanju i plovidbi u Laibach svijet vrlo dobro pomaže ništa drugo doli slatko pivo – dakle klasična koncertna terapija, ali u granicama normale. Mašina je pokazala svoje nezasitne očnjake dolaskom ledeno hladnih uniformiranih “lolita” na pozornicu. Njih dvije bile su tako savršene u izvršavanju naredbi i istrenirane da je njihova ledeno hladna arogancija i ravnodušnost prema svemu ostalom, uz militantno mlaćenje “snare” bubnjeva, doslovno oduzimala dah, jer je posjedovala više muškosti od svih pripadnika grupe Laibach zajedno na pozornici. Čak su i dečki na pozornici tijekom koncerta, unatoč svojoj posebnoj koreografiji, igri i kreaciji jedinstvene magije Laibach, pokazali nešto srca i scenskih figura koje bi se mogle okarakterizirati kao “rockerski jammovi”. Milan Fras uza sve to ostaje nezamjenjiva stvarna figura Laibach. Čovjek posjeduje nevjerojatan karizmu i neki demonski magnet. Njegova je izvedba jedinstveno promišljena i podređena skandiranju prodorno dubokih robotskih stihova, kao i uvijek ispunjena karakterističnom gestikulacijom kroz militantno salutiranje. A to je zaštitni znak ovog naviještanja novog svijeta! Naravno, bez obraćanja publici između skladbi, što bi pokvarilo sliku nedodirljivosti i autoritativnosti “mašine”, no na završetcima točaka Milan je uvijek napravio barem neznatan, ali uvjerljiv naklon aplaudirajućoj masi u znak zahvale. Ljudi su zanijemjelo pratili veći dio koncerta, a za to je naravno bio kriv Fras sa svojom hipnotički diktatorskom ulogom. Stroj je nemilosrdno mljeo! A autoritativni vođa Milan u standardnoj opravi opet se pokazao kao jedan od najvažnijih faktora kreacije ovog Laibach svijeta, koji nas je usisao u drugu dimenziju na sat i pol. Regularni set trajao je sat i 5 minuta. Velik doprinos vizualizaciji stvaranja Laibach svijeta imala je i odabrana filmska projekcija na platnu u pozadini, a tmurna atmosfera nadvijala se nad Mali grad posebno nemilosrdno kroz gustu scensku maglu i pojedinačne reflektorske “blastove” osvjetljenja kojim grupa raspolaže. “Mašina” je diktirala bojovni marš koji je gazio i satirao u prah sve što se našlo na putu. Spora čelična gusjenica nahranila se svježom energijom. Ona ima vrijeme, ona je vrijeme! Nema svjetla na kraju. Postoji samo teror koji naređuje poslušnost i izvršavanje naredbi. Bizarna prošlost, sadašnjost, budućnost, u vijeke vjekova, do propasti i u novo rođenje, do nove propasti. “Strast ludih otaca, volimo njihove sijede glave, podarili su nam plodnost da im možemo slijediti u crninu ponora kobnog sata, u kojem će naš dug biti isplaćen…”, ako smijem posuditi nešto njihove propovijedi s avangardne ploče “Slovenska Akropola”.
Bis je započeo što je groteskničje moguće! Mama Leone! Tu su snimljene linije u pozadini bile malo previše pritisnule naprijed. No i Laibach imaju nešto nježnosti i blagosti, a ipak se pokazalo da bi mamu Leone vrlo brzo mogli prekrstiti u “Mama ne moreee”. Cerekao sam se. Laibach su me opet uspješno i neočekivano šokirali, bravo dečki. Da mjera nostalgije bude puna, dečki su pristupili kroz nešto više gitarske rockerske buke. Ne treba ni nagađati, a ipak. Rolling Bones i Sympathy For The Devil, za njom Geburt Einer Nation (One Vision, Queen), koja je u meni probudila nostalgiju jer sam se sjetio kako smo jurili po ploču “Opus Dei” kad je izašla, još kao “gušteri” – srednjoškolci, a povrh svega, večerašnji koncert Laibach u Kamniku bio mi je uopće simboličan, uz sjećanje na četiri đačke godine u SENŠRM. Mjera je bila puna uz Life Is Life. Narod je u bisu konkretno oživio i probudio se iz hipnoze, odnosno sna. Laibach su požnjeli nešto burnih aplauza i nakon sat i pol nas napustili uz snimljene zvukove Wir tanzen Ado Hinkel remix. Laibach svijet jedinstveno je oživio i dobrano nam utjerao strah u kosti. Strah je ključ! Brrrr,… Vrlo lijep koncert, koncert posve jedinstvenih osjećaja, koncert koji moraš posjetiti.
O Laibach je na slovenskom tlu rečeno već svašta, već toliko da je gotovo previše. Pa ipak… Činjenica je da se u inozemstvu i danas publika na njihovim koncertima puno više zapali. Slovenci su jednostavno mirna, suzdržana rasa, navikla na sve najgore, ali unatoč svemu zahtjevna i mislim da još uvijek premalo ponosna na svjetsko ime slovenskih Laibach. No dovoljno smo znatiželjni da dođemo posjetiti “mašinu” uvijek kad ona “dobrunda” u svako slovensko selo sa svojim razornim arsenalom. Prema “mašini” smo puni poštovanja i u Kamniku su Laibach dokazali da ga zaslužuju!
Ovom prilikom zahvalio bih na svoj ljubaznosti i izvrsnosti organizatora u izvedbi koncerta Laibach! Bio je to posljednji dan ovogodišnjeg festivala Kamfest 2006 i mnogima je na kraju zasigurno pao kamen sa srca.
Setlista
1.B Mashina
2.In the Army Now
3.Dogs of War
4.Alle gegen Alle
5.Mars on River Drina
6.God is God
7.Tanz mit Laibach
8.Du bist unser
9.Now You Will Pay
10.Hell : Symmetry
11.The Great Divide
12.Achtung!
13.Das Spiel ist Aus
14.Ende
15.WAT
—dodatak—
16.Mama Leone
17.Sympathy for the Devil
18.Geburt einer nation
19.Life Is Life
20.Wir tanzen Ado Hinkel remix (snimljeni izlaz)
