Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Celtic Frost
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2006
Trajanje: 69.01
Ocjena: 3/5
Cilj ovog “comeback” albuma skupine nakon 15 godina u osnovi je isti kao što je bio cilj “Into The Pandemonium”. Šokirati i zapaliti revoluciju. Samo što Celtic Frost ovaj put posežu za “inovacijom” zvučnih eksperimenata, novog izraza koji je u osnovi i dalje metal, za avangardnošću drugih mlađih bendova, dakle za već izumljenim. Pa riječ “inovacija” ovaj put nije prikladna. “Monotheist” vraća bend njegovim korijenima i vraća Celtic Frost natrag na prepoznatljivo, njima svojstveno polje. Ali ne još posve.
Celtic Frost su unatoč svemu na “Monotheist” ponudili čak nekoliko najimpresivnijih trenutaka u svojoj karijeri. To vrijedi za nekoliko točaka albuma. Primjerice za komad Ground, koji po načinu pjevanja (ne po boji glasa), po samoj gradnji i rifu (ne ritmu) te čak i po atmosferi podsjeća na apokaliptičnost Orgasmatrona (Motorhead)! Nadalje, tu je ledeno hladni, srhljivi Drown In Ashes, u kojem Warrior pali u duetu sa ženskim vokalom. Tu se najljepše pokazuje dvojni pristup skupine. Tu se na vrlo zavidan način sreću i atributi spajanja industriala s metalom. Vokal je ovdje zaglavljen između savršenog kontrasta elektroničkih zvučnih uzoraka, simfonijskih orkestracija na sintesajzerima i gitarskog rifa, koji je namjerno u zvučnoj slici gurnut na rub produkcije. Ovoj se skladbi atmosferično približava Obscured, dok album svoj atmosferični i glazbeni vrhunac doseže pred kraj skladbom Synagoga Satanae, u kojoj Celtic Frost poslužuju šaroliku paletu motivskih obrata. Album zaključuje skladba Winter, koja je izgrađena od orkestralnog aranžmana gudača i u svakom bi trenutku mogla poslužiti kao učinkovit interludij, dok je Ain Elohim ukusan primjer spajanja dark metala (vokalni pristup) i doom metala (gitarski riff).
U osnovi Celtic Frost još uvijek vrlo lukavo uspješno spajaju “moderno” s osnovnim principima metal glazbe. Na “Monotheist” se osjeti zrelost skupine. Najvećim dijelom zahvaljujući i vokalno raznolikom pristupu Toma Warriorja, gdje se trudi biti agresivan i tada album dobiva i himnični zamah, jer je Tom na tim dijelovima često u ulozi režećeg “hitlerovskog” skandiranja. Biohazard križan s The Haunted. Dakle, unos bijesa i boli po uzoru na moderne “metalcore” bendove. O nekoj vokalnoj brutalnosti nema govora, tako da bi Warrior morao pojesti još podosta žgancea, kad bi htio uvjerljivije izražavati vlastiti bijes i agoniju. No ono što album čini zanimljivim jest posrećena upotreba različitih vokalnih pristupa kroz ploču. Warrior tu unosi više melodije i tu album dobiva dašak dark metala i nokturnalno gotičkih primjesa. Unos visoke atmosferičnosti Celtic Frost pokušavaju kompenzirati i pjevanjem kroz najrazličitije vrste efekata: Kad smrt dobije svoj smisao, kad ožive beskrajne slike demona, koji se spuštaju na zemlju u zagrljaju tihe noći, obasjane blijedim okrvavljenim mjesecom,… Kad je život već davno postao samo besciljno ratovanje i lutanje u praznini…tada znaš da si izgubio Boga u sebi.
“Monotheist” je ambiciozan i kvalitetan povratak. Smeta trajanje albuma, koje je odlučno predugo. Uz žanrovsku ograničenost album tako tijekom slušanja postaje repetitivan, pa ni oni vrlo impresivni trenuci ne uspijevaju na ploči oživjeti tako učinkovito kao što bi inače. U 40 minuta Celtic Frost su mogli reći baš sve. Glazba je dakle ograničena na polutonsko doomovsko zavijanje te hrskavo škripanje, zvukom blisko Cathedral, bez gitarskih solaža i harmonija. Nekih posebnih odstupanja odatle nema. Skupina nadograđuje tu doom platformu eksperimentiranjem. Dodavanjem elektroničkih zvučnih uzoraka.
Kao što rekoh. “Monotheist” je obilježen kao lijep ambiciozan povratak kojem ipak nedostaje malo više vlastite prepoznatljive odštekanosti odnosno inovativnosti, magije. Oponašanje unosom novodobnih “metalcore” i “industrial” elemenata u želji da se očuva status “inovatora” nekako nije ispalo najuvjerljivije. Osjeti se da se Celtic Frost bude, no zasad još lebde u potrazi za novim jasno zacrtanim smjerom skupine. “Monotheist” je ipak uspješan pomak naprijed. Ako ništa drugo, Celtic Frost su ponovno pronašli svoje prave korijene. Još uvijek pipaju povoljno tlo nakon sretnog slijetanja. Nakon ovog uspješnog iskrcavanja slijedi nadogradnja, jasan smjer veće stilske i izražajne savršenosti. A to će donijeti nasljednik ovog albuma.
Postava
Tom Gabriel Fischer – vokal, gitara
Martin Eric Ain – bas-gitara, vokal
Franco Sesa – bubnjevi
Produkcija
Peter Taegtgren
Popis skladbi
1. Progeny
2. Ground
3. A Dying God Coming Into Human Flesh
4. Drown In Ashes
5. Os Abysmi Vel Daath
6. Obscured
7. Domain Of Decay
8. Ain Elohim
9. Totengott
10. Synagoga Satanae
11. Winter (Requiem, Chapter Three: Finale)
