Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Banale Club, Padova, Italija
Datum koncerta: 06.11.2006
Broj posjetitelja: 40
Ludnica! Opet u autu! Opet u Italiju. Dani lete toliko brzo da čovjek doslovno emocionalno otupi pred nepreglednom količinom događaja koji mu se vrte pred očima, brže nego što ih može svjesno shvatiti. Bilo je događaja koje je čovjek nekoć proživljavao tako intenzivno, iščekivao ih nestrpljivo i sa žarkim fanovskim entuzijazmom. Užas, kamo tonemo!?? Ali da nije toga, ne bismo ludovali do Padove!
House Of Shakira su bend koji njeguje glazbeni stil zbog kojeg je RockLine u svojoj najosnovnijoj biti uopće i rođen. Melodični hard rock, AOR (adult oriented rock). Koliko je taj žanr danas nezanimljiv za slušanje širim masama, potvrdio je ovaj događaj, koji je za RockLine zapravo značio dugih 8 mjeseci čekanja na prvu priliku od rođenja web stranice u ožujku 2006. da pokrije nastup nekog benda koji predstavlja AOR žanr. O daljnjim razlozima zašto je ovaj glazbeni žanr previđen, usprkos činjenici da svake godine izlazi hrpa odličnih AOR studijskih albuma, saznat ćete u nastavku.
Prema ustaljenim očekivanjima, koja proizlaze iz iskustava s ovakvim putovanjima po Italiji, izgubili smo se. Naravno, odmah po izlasku s autoceste. Ali ovaj put manje nego što smo predviđali. Oko 20:15 veselo smo dojurili pred mjesto zločina, koje je inače užasno loše označeno. Već prvi kontakt bio je sudbonosan! Na vratima je na moje “scuzano” pitanje: “Scuza… Banale Club?!?!?” prvi progovorio baš Emiliano, ljubazni i simpatični šef promotorske koncertne agencije Bologna Rock City, koji je za ovaj događaj stigao iz cca 100 km udaljene Bologne u Padovu da pomogne House Of Shakira. Zamalo sam mu od veselja skočio u zagrljaj što smo se našli. Ubrzo se na glavnim ulaznim vratima pojavio Anders, gitarist benda House Of Shakira, s kojim je naša ekipa prethodno bila u stalnom kontaktu putem e-maila, zbog lošeg ažuriranja službene web stranice lokalnih promotora koji vode Banale Club! Na njoj se naime ni jednom riječju nigdje nije spominjalo ime House Of Shakira. Stvari su za nas počele odlično teći! Emiliano nije oklijevao i odmah nas je pozvao unutra. Nije prošlo ni nekoliko minuta kad su se pred nama našli članovi predbenda večeri, obojica gitaristi talijanskog benda Markonee. Po izgledu i godinama bili su kao Obi Van Kenobi & his young apprentice – Stefano i Carlo. Osobito je Bojan našao puno zajedničkih točaka s mlađim od njih dvojice, ponajviše nakon što mu je nadobudni mladi gitarist pokazao originalnu električnu gitaru tvrtke Jackson, model Phil Collen (Def Leppard), koju mladić koristi na koncertima Markonee.
U međuvremenu su se članovi benda House Of Shakira već temeljito zagrijavali i ozvučivali na “soundchecku” na pozornici. Hladna, otmjena švedska perfekcija. Bili su potpuno uronjeni u ono što rade. Prevrnuli smo nekoliko “šalica” piva, kako to nalaže stari rockerski koncertni običaj, i uživali u događanju.
Ljudi nigdje. To je jedina i jedina uistinu tužna stvar koja je pratila bend tijekom cijelog tjedna talijanske turneje. Markonee su bili najavljeni za 22.00, ali su u Banale Clubu pričekali da se skupi barem malo više ljudi. Pa je li se skupilo?
MARKONEE: 22.55 – 23.15
Ljudi je do tada bilo 25, možda 30 (zajedno s konobarima i tehničkim osobljem), ali bilo je krajnje vrijeme i nadobudni Talijani počeli su svirati. Markonee njeguju tipičan našminkani glam hard rock, izgrađen pod snažnim utjecajem vrućih bendova druge polovice osamdesetih, kao što su tada bili primjerice Van Halen i Whitesnake, a rado se dotaknu i sirovosti i izravnosti klasičnih rock rifova sedamdesetih a la Grand Funk Railorad (na soundchecku su se zagrijavali izvedbom We Are An American Band) i Led Zeppelin. Budući da ljudi naprosto nisu stizali, dečki su sukladno tome skratili i svoj nastup. Zapalili su izvedbom skladbe Motori/Markonee. Već po naslovu možete zaključiti da je riječ o obradi originala Divljih Jagoda. Markonee su stvar obradili tako da su napisali vlastite engleske stihove, dok su u refrenu zadržali riječ Motori. Bend je navodno u zemljama bivše Jugoslavije već dosta popularan, dok se u Sloveniji još nije uspio nametnuti, iako se, kako je prije koncerta rekao Stefano, grčevito trudi i u tom smjeru. Budući da željenog odziva publike nije bilo ni od korova, bend je svoj nastup nakon 20 minuta završio i ponudio nam repertoar od ukupno četiri skladbe (naravno, bez bisa). Dovoljno da ubuduće pripazimo na njih!
HOUSE OF SHAKIRA: 23.30 – 00.30
Dečki su se brzo snašli u svom ambijentu i navalili na svoje aparate kao djeca na igračke u pješčaniku, i eto ih. Stvarno kao da gledaš rijetku vrstu dinosaura, čudovište iz Loch Nessa, Yetija, Godzillu… Ukratko, dečkima se pružila prilika da naprave kraću tjednu turneju po Italiji i srećom su se našli dovoljno blizu da smo se s najvećom znatiželjom odvezli u Padovu da ih vidimo uživo.
Nema se što reći. Jamac njihove izvrsnosti bile su prethodno preslušane studijske ploče “Lint” i “On The Verge” – zahvaljujući brižnom Bojanu, iako momci u karijeri imaju već četiri albuma, “live” DVD i “live” album, ali su promocijski očajno loše pokriveni po Europi, pa je pogled na “merchandise” bio više nego ugodan, a pogotovo cjenovno izuzetno pristupačan. CD-ovi i DVD po 10,00 €.
Momci su krenuli kar s The Song Remains, vrlo markantnom skladbom s njihova drugog albuma “On The Verge” (1998), koja odmah privuče svu pozornost. Šetnja šest godina naprijed s Uncontrolled (“First Class”, 2004). Dvorana je zjapila prazna, pogled je bio zastrašujuć. Pa ipak, švedski perfekcionisti nisu se dali omesti. Ponudili su prvorazredan zvuk, savršene instrumentalne ravnoteže, s impozantno melodičnim vokalom u središtu, za uši vrlo slasnim – brzinski virusno zarazna efekta! Pjevač Andreas posjeduje onaj rijedak osjećaj koji danas krasi tek rijetke pjevače mlađe generacije. Izuzetno snažan vokal u svakoj sekvenci, izniman osjećaj za falsetno vijuganje i unošenje melodije. U skladbi In Your Head (“III”, 2000) već je bio posve ugrijan i tako je svojim pristupom oživljavao poneku sličnost sa Steveom Perryjem – najvažnijim pjevačem u karijeri benda Journey.
Naravno, House Of Shakira se uvijek, kad god krene rasprava o njihovoj glazbi, drži mrvica Journeyja, kako god to okrenuo. Momci doista nude tehnički i melodično kompaktne skladbe, brzo dostupne svakom uhu, s refrenima vrhunske ekspresije, začinjenima bogatom višeglasnom pratnjom. “Svučeni” Journey, njihov nešto sirovij odraz u ogledalu, s većim osloncem na gitarski riff, ali bez klavijatura, i usprkos tome uvijek s mrvicom prepoznatljive esencije koja podsjeća na spomenute američke AOR velikane.
Budući da je koncert bio mizerno posjećen, House Of Shakira izostavili su tri skladbe (Mboulomona, Lint, Elephant Gun) iz repertoara, a uz to i solo na bubnjevima. Svako skandiranje pojedinačnih – usamljenih glava u publici, uključujući i mene, dečki su doduše primali s odobravanjem, ali osjećao se prizvuk cinizma u njihovim reakcijama, jer im naprosto nije išlo u glavu kako je njihov koncert mogao biti tako mizerno posjećen. Prvi red prazan! Štoviše. Prvih nekoliko metara – praznina! Mrak! Potpuni zamračenje! Naravno, pretrpjeli smo veliki gubitak na račun atmosfere koju stvara dostojna posjećenost mase, kojoj ovaj put nije bilo.
Zatim je basist Per povukao zanimljiv potez i to je privuklo pozornost “mase”. A što je to tako potresno napravio? Čin je u ovom slučaju za čovječanstvo imao gotovo težinu prekretnice samog presvetog Noe kad je spašavao živi svijet pred sveopćim potopom. Per je naime nabacao nekoliko trzalica. Talijančići su tako složno dojurili posve ispred pozornice. Nevjerojatno, kako lažno! A ipak su barem sada ohrabreno skandirali i podržavali bend posve uz pozornicu, što je donekle ublažilo tužnu sliku koju je dočarala poražavajuća posjećenost! Bend je skraćeni repertoar završio s Method Of Madness, odličnom skladbom s prvijenca “Lint” (1997) s refrenom koji masu doslovno poziva na pjevanje. Ali ne ovaj put. Ovaj put se od publike moglo čuti više prigušeno žamorenje nego glasno navijanje.
Bend se već htio pozdraviti. Dečki su praktički već poprimili svatko svoj posao da počnu spremati opremu, ali je gitarist Mats gestom pokazao narodu da neka ipak iz sebe izbaci nešto vrijedno spomena od buke. Dobro, bend je više rutinski nego ne ponovno zauzeo položaje na pozornici i ponudio još dvije AOR poslastice. Riječ je o obradama. Čijim? Da bi svirao Journey, moraš imati velika jaja. House Of Shakira ne samo da ih imaju, nego briljantno svladavaju težak perfekcionistički zalogaj Journeyja. Šveđani su to, pač. Nepokolebljiva težnja savršenstvu – veliki posao, mukotrpan posao. Opet je briljirao Andreas svojim uživljenim pjevanjem. Bila je to Stone In Love i za njom još jedna! Any Way You Want It! Ludnica!!!! Potiho sam očekivao Separate Ways, znao sam da House Of Shakira posjeduju mnogo simpatija s Journeyjem, ali očito vladaju više od samo jedne pjesme Journeyja. Dečki, kapa dolje. Pred zvukom, potpunim scenskim pristupom samoj tehničkoj izvedbi sviranja, pred međusobnom uigranošću.
Potom su na pozornici ostali samo još Andreas (vokal) i Mats (gitara). Večer su zaključili odličnom baladom Chicago Blue (“First Class”, 2004). Dečkima se apsolutno još svirao, ali što je previše, previše je. Sjetio sam se ovogodišnjeg Biker’s festivala u Hruševju, ali tamo je festival uništila kiša, a ovaj put u Italiji House Of Shakira doslovno su uništili ljudi. Glavninu krivnje naravno snose lokalni promotori. Anders, koji si je usput kod tročlane slovenske delegacije zaslužio i mnogo simpatija jedine pripadnice ženskog spola u toj delegaciji, rekao je u razgovoru da su House Of Shakira primjerice imali svega 100 ljudi pod pozornicom usred velikog Rima. Ne možeš vjerovati! Prije ove turneje House Of Shakira navodno su poslali 90 plakata lokalnim promotorima za ukupno 5 koncertnih termina po Italiji. Od svih tih plakata nisu vidjeli ni jedan zalijepljen kad su stigli na lokacije na kojima su nastupali. Doista tužno. Vjerojatno bi primjerice lakše napunili i ljubljanski Orto Bar, a da koncert uopće nisu prethodno oglašavali. Jednostavno je to dokaz da Talijani imaju sve do grla, dok bi kod nas ljudi sigurno na mnogo iskreniji, ili bolje rečeno glazbeno ljubazniji način prihvatili House Of Shakira, pa makar to bio “mali” melodični hard rock bend, kakvih iz inozemstva u Sloveniju nikako nema napretek.
Bend nas je zabavljao svega skupa jedva sat vremena. I Emiliano je vidno klonuo nakon koncerta zbog ignorancije publike. Ipak, nas troje turista bili smo više nego zadovoljni doživljajem. Ljubazan i topao odnos i doček, razmjena iskustava, kontakata, produbljen razgovor s bendom… Doček predstavnika medija kakav jest može biti odgojna lekcija mnogim promotorima koncertnih događaja u Sloveniji. Hej! Usporedba je na mjestu, zar ne? Pa dio smo Europske zajednice.
Setlista
Markonee 1. Colours 2. Loved Land 3. Motori/Markonee 4. Burnin’ House Of Shakira 1. The Song Remains 2. Uncontrolled 3. In Your Head 4. Hey Lord 5. Best Of Times 6. Wings 7. Morning Over Morocco 8. Who’s Lying Now 9. You Are 10. Method Of Madness 11. Pellucid —bis I.— 12. Stone In Love 13. Any Way You Want It —bis II.— 14. Chicago Blue
