Autor: Rok Klemše
Mjesto: Ljubljana
Datum koncerta: 16.01.2007
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 20 eura (4792.80 SIT)
Koncertna sezona 2007. na domaćem terenu, barem u metalskim vodama, je počela! I to odmah na samom početku ove godine čekala nas je prava death metal poslastica. Master of Metal doveo je u naše krajeve medijski odjekujuću turneju kanadskih death metal legendi Kataklysm, kojima su pomogla još tri predbenda – Quo Vadis, Fear My Thoughts i Neaera. Osobno sam se najviše veselio prvacima tehničkog death metala Quo Vadis, a zanimali su me i Kataklysm. No idemo lijepo redom.
Quo Vadis:
Kao prvi su na pozornicu nekoliko minuta nakon osam izašli montrealski tehničari Quo Vadis. I više nego opravdali svoj glas jednog od najboljih tehničkih death metal bendova! Nažalost, zbog priličnog nepoznavanja benda u Sloveniji dvorana je bila gotovo prazna, ali Quo Vadis su svoj nastup odsvirali beskompromisno, vrhunski, suvereno, FANTASTIČNO!!! Iako je dvorana, kao rečeno, bila gotovo prazna, Kanađani su slovensku metalsku scenu oduševili. Nije bilo metalca u prvim redovima koji nije headbangao, a Quo Vadis sviraju itekako pravu glazbu za takvo što. Tehnički do detalja izbrušen nastup (iako je gitarist i vođa benda Bart kasnije priznao da je malo zeznuo 🙂 i taman prava mjera komunikacije vokalista Stephana Pareja s publikom ostali su barem u mojim očima i ušima zapisani kao vrhunac večeri. No Quo Vadis se ne zaustavljaju samo na brutalnom, a odličnom growlu te nevjerojatnim rifovima i solažama koje frcaju ispod prstiju Barta Frydrychowicza i MAGa (Marc Andre Gingras)! Ne, posve ravnopravan dio odrađuje jedna od najboljih ritam sekcija u žanru, ako ne i u metalu uopće. Što bubnjar Yanick Bercier radi na svojim bubnjevima već je gotovo na rubu ljudskih mogućnosti. Tehnički bez sumnje jedan od boljih bubnjara u metalu, a kod Quo Vadis se pokazao i kao izvrstan pisac, jer je kriv za neke od najboljih tekstova grupe. Drugu polovicu ritam sekcije predstavlja bas mašina Dominic Lapointe na fretless bas gitari! Iako je bas gitaru na posljednjoj ploči Quo Vadis, Defiant Imagination, odsvirao veliki Steve DiGiorgio, Dominic se ne da smesti i izrazito zahtjevne bas linije vuče kao od šale. Jedini manji minus možda zaslužuje nešto slabije ozvučenje vokala, na trenutke je bio možda pretih. Kvalitativno gledano Quo Vadis bi zaslužili headlinersku poziciju, jer su dobrih pola sata i pet odsviranih komada odlučno premalo za ovakvu postavu kao što su kanadski Quo Vadis! No ipak za tih pola sata mogu reći da je to bila potpuna pobjeda i jedan od najboljih koncerata koje sam imao priliku doživjeti u kokoški! (Intervju s Quo Vadis uskoro ćete moći pročitati na Rocklineu)
Fear My Thoughts:
Njemačka petorka nedavno je izdala ploču Vulcanus (recenziju na nju možete naći i na stranicama Rocklinea) i itekako im je dobro došla ovako velika turneja. Bolju promociju ne bi mogli poželjeti. Vulcanus me osobno ostavio prilično optimističnim i nadao sam se da će se dečki i na pozornici tako odrezati. Djelomice im je to i uspjelo. Zašto djelomice? Nešto je razočarao vokal Mathiasa Ockla. Ako na ploči pokazuje raznolik raspon vokalnih tehnika, od dubokog growla do screamova i čistog pjevanja, uživo je od svega toga ponudio samo prosječan scream vokal, a i čisti vokali bili su vrlo slabo čujni. Ozvučenje instrumenata bilo je dobro, lijepo su se čule gitarske linije i ritam sekcija. Osobno su mi najviše krv po žilama pokrenuli novi komadi, ponajprije Accelerate or Die te Accompanied by Death, a stariji komadi ostavili su me hladnijim. Fear My Thoughts su naime počeli kao hardcore bend, nastavili u metalcore vodama, a sada su najbliži gothenburškom zvuku melodičnog death metala i smatram da su upravo novije skladbe koncertni favoriti. Često se dogodi da bend posve uvjeri tek živim nastupom ako s pločom ostavi slabiji dojam, ali ovaj put se barem meni dogodilo posve obrnuto. Unatoč svemu riječ je o posve korektnom nastupu, dečki su tek na početku svog puta i imaju još vremena izbrusiti svoje pozornične nastupe. I Fear My Thoughts su nakon pola sata završili svoj prvi nastup kod nas.
Neaera:
U sljedećih nekoliko rečenica se fanovi njemačke postave Neaera sa mnom najvjerojatnije neće složiti, ali ipak izdržite malo 🙂 Što je dovraga radila Neaera kao predbend Kataklysmima i kako je moguće da Quo Vadis nastupaju prije njih, nije mi posve jasno. Neaera bi prije pripadala na neki hardcore koncert na Metelkovi nego na death metal koncert. Neaera je vrlo jasan dokaz kako produkcija može popraviti nedostatke napisanog materijala, Nijemci su uživo zvučali vrlo nerazgovijetno, a ni vokal nije otišao dalje od vrištanja. Neaera su te večeri čak snimali spot za MTV-jevu emisiju Headbanger’s Ball i najvjerojatnije su i zbog toga dobili odličan odaziv publike. Pitam se bi li im publika i bez toga priredila takav odaziv. Ipak, treba priznati da se vidi da dečki na pozornici uživaju. I frontman Benjamin svoj je zadatak odradio odlično, publiku je pozivao na moshanje, crowd-surfanje, a uspio je stvoriti čak i tzv. “wall of death”. Publiku je najviše zagrijala naslovna skladba druge ploče (do sada je Neaera snimila dva albuma), Let the Tempest Come. I za Neaeru treba reći da je svoj set izvela vrlo korektno, no ipak se nadam da će ljudi koji biraju predbendove ubuduće radije dvaput promisliti pri takvim odlukama.
Kataklysm:
Oko pola jedanaest navečer uslijedilo je ono što je čekala većina dvorane, koja se već dodatno napunila. Na redu su bili headlineri večeri, kanadski prvaci death metala, Kataklysm. Kanađani koncertiraju već dobrih 10 godina i to se svakako osjeti na njihovom nastupu. Istodobno se očito prilično rado vraćaju u Sloveniju. Tako su u vrlo kratkom roku kod nas nastupili već drugi put, a srijedin koncert pokazao se puno boljim od onog na Metalcampu 2006. Kataklysm su se ovaj put odputili na jednu od svojih najdužih turneja, u pet mjeseci posjetit će čak 22 države, a obećavali su i setlistu s rijetko ili uopće ne sviranim komadima. Turneja The Road to Devastation dovela ih je i k nama. Već nakon prve skladbe obećavalo se pravo death metal veselje. Maurizio se pokazao kao odličan frontman, uspostavio je iskren kontakt sa slovenskom publikom, koja je pokazala zašto je Slovenija tako prirasla srcu Kanađanima. Kataklysm su nam ponudili opsežan presjek cijele karijere, iako bi mogli dodati još koji komad s ploče Epic ili The Prophecy. Unatoč svemu, komadi poput Illuminati, Ambassador of Pain, Like Angels Weeping, Serenity in Fire uživo su naprosto ubijali. Kataklysm su uživo pravi rušitelji! Priznajem da osobno nisam baš najveći pristaša klasičnog death metala, ali Kataklysm su me uvjerili.
Kataklysm su se fantastičnim, tragičnim i epskim mid-tempo komadom The Road to Devastation oprostili od nas, a za sljedeći posjet najavili posebno iznenađenje. Na to da saznamo što je to iznenađenje morat ćemo još malo pričekati.
Nastup grupe jednom riječju? Kataklizmično!
Galerija slika
