Autor: Rok Klemše
Datum intervjua: 16.01.2007
Kanadska tehnička death metal postava Quo Vadis u srijedu, 17.01., oduševila je slovensku metal publiku. Svojim tehnički izbrušenim nastupom dokazali su da pripadaju samom vrhu žanra, a pokazali su se i kao iznimno ljubazni i pristupačni. Tako su se gitarist i šef sastava Bart te bubnjar Yanic ljubazno odazvali na moju molbu za intervju. Budući da je Bart prodavao merchandise, intervju sam prvo odradio s njim, dok je Yanic dežurao, a onda su se zamijenili pa smo kratki intervju odradili i s Yanicom.
Rok: Bok Bart! Prvo hvala za sjajan koncert, a posebno za ovaj intervju u zadnji tren.
Bart: Hvala, hvala. Nije bio naš najbolji nastup jer sam malo zabrljao, drugi put ne smijem piti pivo na pozornici (smijeh).
Rok: Ovaj put ste u Sloveniji prvi put. Kakvi su ti prvi dojmovi, jeste li razgledali grad i znamenitosti?
Bart: Ne, nažalost nismo imali vremena za razgledavanje, ali već sam u vožnji vidio da je Slovenija jako lijepa zemlja s puno planina i slično. Rekli su mi i da Slovenija ima dugu i zanimljivu povijest. Možda ćemo drugi put kad se vratimo imati više vremena za razgledavanje.
Rok: Stvarno se nadam da ćete se vratiti s headlinerskom turnejom, koju s obzirom na vašu kvalitetu više nego zaslužujete. Meni ste osobno bili najbolji bend večeri.
Bart: Oh da, možda jednom (smijeh). Hvala ti puno, ali negdje se mora početi. Ipak, vraćat ćemo se, izgradit ćemo fansku bazu i mislim da možemo postići isti status kakav imamo u Kanadi, gdje imamo headlinerske turneje i koncerte.
Rok: Jeste li u Kanadi jako veliki?
Bart: Pa da, možda si vidio DVD. Tada smo svirali pred 1400 ljudi, a još jedan koncert imamo 12. svibnja u Montrealu. Tada očekujem oko 1800 ljudi. Tako da je prilično drukčije nego ovdje, ali kao što kažem, negdje se mora početi i mislim da je turneja s Kataklysm velika prilika da se predstavimo. Negdje smo potpuno nepoznati i nadam se da će ljudi koji dođu na koncerte zapamtiti Quo Vadis.
Rok: Da, stvarno dobar izbor da ste krenuli na turneju s Kataklysm. Kod nas su prilično veliki, mislim da su se vratili već treći ili četvrti put.
Bart: Da, definitivno, jako smo sretni. Na većinu koncerata dođe 600 ljudi i više. Današnji je bio koncert srednje veličine, a većina koncerata na ovoj turneji je s publikom od 600, 700 ljudi. Ludo je! U gradovima poput München ili Essen bilo je potpuno razvaljeno!
Rok: O da, Njemačka je prava metal zemlja. Slovenija nije do te mjere, ali stvari kod nas izgledaju prilično dobro za metal. Sve je više koncerata, a i sve je više slovenskih metal sastava.
Bart: Stvarno? Ne poznajem slovensku metal scenu, ali jako bismo voljeli svirati na ovogodišnjem Metalcampu. To bi bilo super!
Rok: Na Metalcampu bi vas bilo ludo vidjeti!
Bart: Ako nas bude htjelo dovoljno ljudi… vidjet ćemo.
Rok: Držim fige! Bart, kako ste izabrali ime Quo Vadis? Znam što znači, ali kako se to ime odnosi na sam bend?
Bart: Nismo htjeli da nas strpaju u određene žanrove. Bez sumnje smo death metal bend, ali istovremeno smo za samu glazbu, a ne za pojedine stilove. Quo Vadis znači “Kamo ideš?” i u određenom smislu to je metafora za našu glazbu. Što god izdamo nije unaprijed planirano, trudimo se izdavati iskrenu glazbu. Jednom može biti nešto, drugi put nešto potpuno drukčije. Želimo da je svaka ploča drukčija od prethodne i zasad, ako poslušaš albume, svaka ploča ima svoj “filing”, svoju dušu, svoj identitet. Sljedeći album koji ćemo izdati imat će posve drukčiji identitet od Defiant Imagination, Day Into Night ili Forever. Ne želimo snimiti Defiant Imagination 2, Day Into Night 2 ili Forever 2.
Rok: A kada planirate izdati novu ploču? Još ove godine?
Bart: Ako sve prođe dobro, još ove godine, ali jako smo zauzeti turnejom i potrebno je vrijeme da glazba sazrije i naraste. Radije ću si uzeti vremena za pisanje nego izdati nešto što nije gotovo. Ovim tempom novu ploču možete očekivati najvjerojatnije početkom 2008.
Rok: Za svoje albume uzimate prilično mnogo vremena, Defiant Imagination izašao je 2004. Vjerojatno je i to razlog da se ploče međusobno prilično razlikuju i zaista se može čuti sav trud koji ulažete u svoju glazbu.
Bart: Da, kao što kažem, ne želimo izdati nešto što nije dovršeno. Ako album nije gotov, zašto bi ga izdavao? Samo da izdaš ploču? Ne. Zasad imamo četiri ploče, mislim da će naši fanovi rado pričekati novu. Zasad su nam naši fanovi u Kanadi jako, jako vjerni. I zbog njih smo snimili DVD, na kojem smo svirali i nove i stare komade i za nas je to bilo zaista nevjerojatno iskustvo.
Rok: Kad smo već kod DVD-a. Kako ste se odlučili za cijeli koncept DVD-a, s koreografijom, body-paintingom, plesačicama,…?
Bart: Za one koji još nisu vidjeli naš DVD: imali smo zbor, čelista, violinisticu, ljudsko platno. Što predstavlja? Pokušali smo vizualno prikazati što nam se događa u glavama kad pišemo glazbu. Htjeli smo nešto originalno. Cure na primjer predstavljaju Defiant Imagination (prkosna mašta). Na primjer scena s bijelim plahtom – to je posveta Chucku (Schuldineru, op.a.). Komad Fate’s Descent napisao sam za Chucka i koreografija predstavlja smrt i dušu koja se bori za opstanak, ali na kraju dođe smrt i odnese je sa sobom.
Rok: Nevjerojatno, to nisam znao. Chuck je moj najdraži gitarist.
Bart: I moj, veliki utjecaj, stari, veliki utjecaj. Death i Control Denied bez sumnje su ogromni bendovi.
Rok: Jesi li možda čuo da Chuckova sestra namjerava još ove godine izdati drugu Control Denied ploču?
Bart: Jesam, da… Chuck je u metal zajednici postao legenda, zato se samo nadam da će se poštovati njega i njegovu ostavštinu. Nažalost, bilo je mnogo pokušaja zarađivanja novca na Chuckov račun.
Rok: Potpuno se slažem s tobom.
Bart: Da. Još jedna stvar o komadu Fate’s Descent i zborovima. Fate’s Descent je moj poklon Chucku. Htio sam napisati nešto što će zvučati kao nešto što bi došlo s Individual Thought Patterns ili Symbolic. Umjesto da napravimo cover kao što to radi većina, htio sam napisati nešto što bi pokazalo koliki su utjecaj Death imali na Quo Vadis i na mene osobno. A Fate’s Descent je prije svega velika zahvala. Smatram da je imitacija najbolja počast, a imitiranje najveći kompliment. Ostale pjesme ne zvuče tako kao ova, ova je napisana posebno za Chucka kao zahvala za svu inspiraciju. Na kraju krajeva, Death su nas uvukli u stvaranje glazbe.
Rok: Ima li još kakvih utjecaja osim Death?
Bart: Naravno. Slayer, Metallica donekle, rani At the Gates. Izvan metala… mnogo klasične glazbe, npr. Luziana. Obožavam rekvijeme raznih skladatelja, pogotovo mračnu glazbu.
Rok: Wagner?
Bart: He he, nije mi baš po guštu, previše je zakomplicirano
Rok: Previše pompozno?
Bart: Da, previše njemački (smijeh). Što se tiče suvremene glazbe, toplo preporučujem austrijskog skladatelja Nicholasa Lensa. Napisao je djelo Flamma Flamma, Rekvijem vatre. U biti riječ je o različitim pogledima na smrt – majčinom na kćerinu smrt, bratovom na sestrinu, očevom na sinovljevu. Stvarno moćno djelo, Lens pokušava ta odnose predstaviti glazbom i zaista je fascinantno. Čak i intro koji smo koristili na početku seta je iz prvog dijela tog rekvijema.
Rok: Zvuči stvarno zanimljivo, moram provjeriti.
Bart: Jako preporučujem! U tom se rekvijemu izmjenjuju električni instrumenti, akustični poput oboa i violina, klasični zborovi i bugarski folk pjevači. Zvuči čudno, ali je iznimno moćno i tajnovito djelo, koje mi se strašno sviđa.
Rok: Neki vaši tekstovi su i na latinskom. Ima li za tim neki poseban razlog?
Bart: Ne, ništa posebno, ja sam poljskog podrijetla, latinski ima posebno mjesto u našoj kulturi. Za mene je poseban jezik, mrtav jezik, tako da je savršen za death metal (smijeh).
Rok: Kako izgleda vaš proces pisanja? Prvo napišete glazbu pa tekstove ili obrnuto?
Bart: Počne s rifom ili idejom pa onda gradim oko toga. Ja sam tu ideju iskoristim i pokušam je povezati s komadom. Yanicov način je nešto drukčiji, na zadnjem albumu njegovi su tekstovi nevjerojatni, kao da čitaš roman. Na takav ćemo način djelovati i za novu ploču, zapravo pripremamo veliko iznenađenje, koje ipak neću odati, ali opet će predstaviti potpuno novu dimenziju za Quo Vadis. To će biti nešto što još nikad nismo napravili i nadam se da će to biti naš sljedeći veliki korak.
Rok: Jedva čekam!
Bart: Isto! Ali kao što kažem, mora biti gotovo.
Rok: Kako je izgledala vaša suradnja sa Steveom DiGiorgiom na ploči Defiant Imagination?
Bart: Ludo, prava inspiracija! Kao prvo, tip je glazbeno pravi kameleon, u trenu se može prilagoditi bilo kojem stilu glazbe, kao drugo, bila je velika čast raditi s nekim tko je svirao u brojnim legendarnim bendovima, a istovremeno nema nimalo ega i potpuno je posvećen projektu. Tip je ustajao u šest ujutro sa slušalicama na glavi i počinjao učiti komade. Ploču je naučio za 2 dana, a snimio je za 3! Radio je od 12 do 18 sati dnevno, svirao i pisao, a svako malo bi me pogledao i pitao što mislim o materijalu. Mislim da je na početku bio navikao da gitaristi basista drže uzdrmanog, a ja sam mu rekao neka se oslobodi. Mislim da sam mu samo jednom, dvaput rekao neka se malo suzdrži jer dolazi gitarski solo (smijeh).
Rok: Da, tip je nevjerojatan. Mislim da mogu povući paralelu s Cliffom Burtonom, koji je također jedan od rijetkih metal basista koji je imao ravnopravnu ulogu kao gitara ili čak veću.
Bart: Jep. Sjećam se kad smo snimali bas 2003. i Steve je radio na komadu za koji još nije imao skupljene sve ideje. Bili smo dolje kad nas je pozvao gore da mu kažemo mišljenje o nečemu što je svirao. Ispostavilo se da je zapravo Dead Man’s Diary i naježio sam se po cijelom tijelu! Yanic i ja smo ga slušali i sve što smo mogli reći bilo je “Holy fuck! Tip je dodao potpuno novu dimenziju glazbi!”. To mislim kad govorim kako je raditi s njim; bilo je puno takvih trenutaka. Dali smo mu kreativni prostor i bas linije su jednostavno prelijepe. To je prava riječ: prelijepe. Možda zvuči čudno za metal, ali bas je zaista nevjerojatan. Još se i danas dogodi da imam te bas linije u glavi. Sve poštovanje prema Steveu!
Rok: Slažem se! A što radite kad niste na turneji ili ne snimate?
Bart: Oboje s Yanicom imamo uz glazbu i karijere, jer se očito sviranjem heavy metala ne može preživjeti. Ja imam studio, a i gradim ih. Upravo sad snimam ploču s lokalnim bendom Necronomicon. Koliko god je moguće želim biti uključen u glazbu i rad s drugim bendovima. Studio je za mene bio ogroman projekt, nekoliko mjeseci sam ga gradio i već dobivam stvarno jako dobre rezultate. Nadam se da ćemo sljedeći album Quo Vadis snimiti u tom studiju.
Rok: Ok super, mislim da je to sve. Bart, još jednom hvala za ovaj intervju! Želimo vam uspješan završetak koncertne turneje i nadam se da ćemo se uskoro opet vidjeti.
Bart: Hvala i tebi za intervju i nadam se da ćemo se stvarno uskoro vidjeti.
Rok: Bok i tebi, Yanic, i tebi hvala za intervju u zadnji tren!
Yanic: Hvala tebi! Što ste to već prošli s Bartom?
Rok: Hm.. Zapravo već sve.
Yanic: Stvarno? Onda mogu ići natrag unutra (smijeh). Ne, ne šalim se.
Rok: He he. Ovaj put ste u Sloveniji prvi put. Kakvi su ti prvi dojmovi?
Yanic: Zasad odlični. Publika je bila jako ljubazna prema nama, odlično su nas prihvatili. Zaista smo sretni što su došli već tako rano i došli nas pogledati, obično ih puno dođe tek kasnije, za headlinere. Danas stvarno nije bio naš najbolji nastup, ali zadovoljni smo. Nažalost, nismo uspjeli pogledati grad, zbog kasnog sata dovezli smo se ravno u dvoranu. Nadam se da ćemo se još vratiti, možda s predstavljanjem novog albuma.
Rok: Stvarno se nadam da hoćete. Meni ste osobno bili najbolji bend večeri.
Yanic: Hvala, hvala!
Rok: Yanic, kako ti uspijeva spojiti profesionalnu karijeru s karijerom bubnjara Quo Vadis? Znam da imaš doktorat iz fizike i magisterij iz medicine, kako ti uspijeva spojiti dvije tako zahtjevne stvari?
Yanic: Na poslu imam stvarno dobrog šefa. Radim za Siemens gdje razvijam i projektiram nuklearne medicinske skenere za ljudsko tijelo. Moj šef dolazi iz Njemačke i ima uistinu otvorenu njemačku mentalitet. Kako mi je sam rekao, Nijemci od osam do pet popodne rade k’o konji, ali kad otkuca pet sati, za njih počinje pravi život. Kažu da posao nije tvoj život, tvoj je život ono što radiš izvan radnog mjesta. Prema meni je vrlo shvaćajući i potiče me u mom radu s bendom. Do kraja turneje bit će punih pet tjedana otkad sam odsutan s posla, tako da sam stvarno sretan što imam takvog šefa.
Rok: Kako to da ste odlučili da treći disk DVD-a Defiant Indoctrination prikazuje samo tvoje bubnjanje?
Yanic: Zapravo je priča o tome vrlo smiješna. Kad je Bart pregledavao snimke, usredotočio se ponajprije na video aspekt…
Rok: Oprosti što te prekidam. Je li Bart napravio edit DVD-a?
Yanic: Ne, ne posve, surađivao je s videografom, tako da su zajedno postigli rezultat koji je vidljiv na DVD-u. Dogodilo se uglavnom da me Bart malo prije snimanja koncerta pitao bismo li dodali još DVD s bubnjanjem. Nakon koncerta, kad smo pregledavali snimke, rekao je da ga možemo napraviti, ali o tome se poslije više nismo razgovarali. Uskoro smo zapravo vidjeli da ga nećemo stići napraviti jer smo htjeli DVD izdati oko Božića i vremenski nam ne bi stiglo. Bart me onda nazvao može li doletjeti u Montreal i pomoći s editom, jer nam se već stvarno žurilo. Ne znam znaš li, ali više ne živim u Kanadi. Prije četiri godine preselio sam se zbog posla. Sletio sam dakle u Montreal i Bart me već na aerodromu obavijestio da ću raditi na DVD-u s bubnjanjem. “ŠTO, RADIMO NA DVD-U S BUBNJANJEM?!” bila je moja prva reakcija, jer mi je rekao da za njega jednostavno neće biti vremena, a ja nisam imao ništa protiv. Slijedio je lud tjedan. Cijelu noć smo s videografom radili na editu, ujutro sam odletio natrag u Boston na posao za Siemens, navečer opet natrag u Montreal i tako cijeli tjedan. Bilo je prilično naporno. Ali posao koji je Bart uložio u taj DVD bio je 20 puta, 30 puta veći. DVD je Bartovo dijete.
Rok: Da, zapravo se vidi da je uložen ogroman rad, konačni rezultat je odličan.
Yanic: Jesi li to rekao Bartu? (smijeh)
Rok: Hehe, jesam. Što radiš u slobodno vrijeme kad niste na turneji ili ne snimate?
Yanic: Nemamo slobodnog vremena (smijeh). Ne, ozbiljno se šalim, ali istovremeno mislim ozbiljno. Bart i ja oboje imamo redovne poslove. Bart je menadžer u IT tehnologiji, a ja sam medicinski fizičar. Radimo dakle na svojim redovnim poslovima, usred posla odradimo nešto oko benda, onda radimo prekovremeno da nadoknadimo izgubljeno vrijeme, a bendu se posvećujemo i vikendima. Zaista je teško imati privatni život ako bend vode samo dva čovjeka, iako Bart, jer ja više ne živim u Montrealu, ima na svojim plećima još više posla. Dnevno si pošaljemo nekih 15-20 e-mailova i samo da odgovoriš na toliko mailova je ogroman posao, tako da ne ostane puno vremena. Bart je počeo graditi i kućni studio u što je posve uključen, a ja sam prije dobre godine počeo raditi i kao session bubnjar. S bendovima koji nemaju bubnjara ili s onima koji bi htjeli baš određenog bubnjara snimam albume. Pritom jako uživam, iako vrijeme za to vrlo teško nalazim, ali ipak nam uvijek uspije snimiti.
Rok: Koga ubrajaš među svoje utjecaje, ako ih uopće imaš?
Yanic: Glazbeno? Slušam praktički sve. U jednom trenutku mogu slušati Death ili Control Denied, u sljedećem prebacim na rock, npr. Vanessu Carlton ili Saru MacLaughlin, a slušam i jazz i funk. Različiti stilovi glazbe stvarno, nisam ograničen na jedan žanr. Bart sluša puno klasične glazbe, ja imam radije suvremenu. Kad bih morao nabrojiti svoje najdraže bendove, rekao bih Death, Dream Theater i brojni drugi rock bendovi. Vrlo je teško izabrati iz mnoštva odlične glazbe.
Rok: Da, slažem se, izbor je stvarno težak. I ja slušam različitu glazbu, uglavnom metal, ali i rock, klasičnu glazbu, etno i slično. Kad bih stvarno morao izabrati jedan bend, rekao bih da su to Death.
Yanic: Hm.. Za mene.. kad bih morao izabrati samo 5 ploča koje bih mogao ponijeti sa sobom na put, to bi bile: Death: Symbolic, Cynic: Focus, Dream Theater: Metropolis Pt.2, Vanessa Carlton: Be Not Nobody i… Pa dobro, barem četiri su (smijeh).
Rok: Mislim da je to sve. Yanic, još jednom najljepša hvala za intervju i za štapiće!
Yanic: Kul, hvala tebi! Ako imaš još kakvih dodatnih pitanja, možeš me kontaktirati e-mailom.
Galerija slika
