Mjesto: Menza p.k. Metelkova / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 08.04.2007
Broj posjetitelja: 25
Cijena ulaznice: 5.00€
Pred Menzom kod korita na Metelkovi već dugo nije zjapila takva praznina kao na uskrsni ponedjeljak. 09.04.2007. Što se dogodilo sa svim tim slovenskim alternativcima? Jesu li se skroz razmekšali, ljušte jaja, mlate prazno slamu i najedaju se pisanica iza peći, u toploj sobici? Koncert, koji je organiziran na brzinu, u svega deset dana od prvog kontakta do dolaska benda u Ljubljanu, što treba zahvaliti šefu Menze Sašotu, naravno nikako i nikako nije htio početi u najavljeno vrijeme. Jednostavno, nije bilo ljudi.
Vrijeme je uz pivo brzo prolazilo, zapravo je bio pravi užitak nakon dugo vremena opet posjetiti staro, prijazno mjesto s ljubaznim realsocijalističkim “post tolarskim” cijenama pića. Dvoranica u koju nabiješ otprilike 300 ljudi, s pozornicom zavidne veličine, dočekala je posjet od skromnih 25 ljudi. S osobljem šanka i bendom jedva preko 30 glava.
Sat je 23.45. Bend se napokon odluči da se uključi u svoju mašineriju. Odlična mješavina new wavea živčano napsihiranih Talking Heads meets Adrian Belew King Crimson era vokala, s grubim uzdasima i cockney dijalektom Roberta Smitha (The Cure), pomiješana s blagim daškom New Order! Ta osnovna jezgra benda, zamotana u autentični punkoidni scenski rasulo, nocas je imala puno toga za reći i pokazati.
Tri gitare, vokal, bas, bubnjevi. Karizmatični vođa, pjevač i gitarist Christophe, suvereno autoritativno, bez zadrške, bez srama, krajnje samouvjereno napadački uživljen, udara i luduje na sve strane. Tipični izljevi anarhije, odglumljene tučnjave, razarajući pohodi uličnih bandi. Kad ni priča o Sex Pistols nije više daleko od toga. Uigran kompaktan nastup cijele petorke, kad u šoku “groovea” ostaviš oči i uši na pozornici.
Bend je predstavljao aktualni studijski album “We Can Do It” (2006), treći po redu, i većina scenskog nastupa uključivala je izvedbu skladbi s te ploče. Bend je otvorio koncert obradom AK-47 i u nastup uključio većinu pjesama s nove ploče, počevši s Expert, zatim Senkrecht Waagerecht, Akela, We Can Do It, instrumentalom Lord. Let Me Do No Wrong, koji je bez stanke prešao u The Deepest Blue, Shockwaves i Principessa.
Regularni dio završio je nakon manje od sat vremena. Pritom u publici nije bilo ni jednog zagrijanog frajera koji bi se privukao ispod pozornice navijati za bend, iako su to dečki na pozornici više nego zaslužili. Dečki se nisu obazirali na to što je dvorana prazna. Naprotiv. Svoje odlično raspoloženje unovčili su scenskim pristupom do kraja i bez granica. Među svima je svakako isticao vođa – pjevač Christophe, iz kojeg su slina i znoj curili u potocima. On je nekoliko puta teatralno pao na pod, tamo se valjao i kotrljao, skoro silovao jedan od monitora te se vijao oko stupa koji stoji usred pozornice Menze kod korita, poput vješte striptizete. Potpuni odklop!
Bend je bio vrućih nogu i odmah se vratio na pozornicu za prvi dodatak. Kad je praktički već svemu bio kraj, momcima je totalno uskočilo još i oni su se nakon 10 minuta pauze vratili još jednom te ponovili skladbe AK-47 i The Deepest Blue. Potencija na vrhuncu koju ne možeš kroćiti. Iskren i prirodan pristup, kad uvijek možeš glasno i jasno nazvati stvari pravim imenom, tekstovi nabijeni cinizmom, podsmijehom društvu i razuzdanom istinom kako je vide buntovni Confuse The Cat. Sloboda!
Dečki s pridom iskorištavaju šetanje po jednostavnim dvotonskim kvintnim akordima, osobito po donje tri žice, koje zajednički mlate u dvoje ili troje, što naravno naglašava harmoniju tih odabranih melodijskih zahvata. Stvar snažno podsjeća na darkerske godine nekih The Smiths, a ako se okrenem prvijencu U2, mislim da bolju usporedbu skoro i ne možeš naći. Razigrano razvedravanje, raztjelešenje i razdjevičenje bogobojažljivog ponedjeljka uspjelo je na cijeloj liniji. Dečki, hvala vam za pošteni udarac gole rock autentičnosti ravno u čelo blesavo, koji sam, računalni pjesnik i zapećak kakav već jesam, jako i neodoljivo nedostajao (lakom lačen)! Koncert je tako sa svim dodacima ukupno trajao tek dobar sat!
Nakon koncerta sa mnom i Janijem razgovarao je pjevač benda (Christophe Vandewoude), koji nije skrivao veselje zbog prilike da Confuse The Cat mogu nastupiti u Sloveniji. Dečko uopće nije bio opterećen praznom dvoranicom, nego je u istom dahu izrazio golemu zahvalnost organizatoru na gostoljubivom prijemu te dodao da bi s oduševljenjem prihvatio ponovni poziv da bend nastupi u Sloveniji. Ugodno postkoncertno raspoloženje donekle je pokvario posjet policije, koja se očito u noćnim satima silno dosađuje i na svojim obilascima bira samo ona mjesta gdje se naravno osjeća prividno najsigurnije i uvijek u prednosti. Glavno je pritom ipak činjenica ponovne pobjede rock’n’rolla u svoj besprijekornoj izravnoj svjetlosti, prodornoj slici, koju može samo na odgovarajuću radnu temperaturu zagrijana “zbunjena mačka”!
