Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gazpacho
Izdavač: Racket Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 4/5
Gazpacho su relativno nova (neo) prog rock grupa iz Norveške, koja je svoje ime najvjerojatnije dobila po španjolskom nacionalnom specijalitetu – jako začinjenoj juhi od rajčice, iako postoji i istoimena skladba u izvedbi neo progresivnih legendi Marillion. Njih ću u ovoj recenziji spominjati prilično često jer Gazpacho s njima veže cijeli niz raznih poveznica. Prva je ta da su Gazpacho veću pozornost glazbene javnosti zaslužili upravo kao predgrupa na turneji s Marillion 2006. godine. Glazbeno ih pak, osim spomenute skladbe koja bi mogla biti jedan od izvora nastanka njihova imena, povezuje poprilično sličnosti, iako su daleko od toga da ih oponašaju ili im čak kradu ideje. Gazpacho su naime profesionalci od glave do pete, koji imaju vlastiti zvuk s zanimljivim i pustolovnim pristupom pojedinim skladbama, iako se unutar njihove glazbe osjeća utjecaj više različitih grupa modernog proga.
“Night” je njihov dosad najambiciozniji album, koji će zasigurno privući pozornost većine ljubitelja moderne forme progresivnog rocka. Za razliku od prethodnika “Firebird” (2005), “Night” je konceptualni album, koji se vrti oko već nekoliko puta iskorištenog koncepta putovanja između stvarnosti i snova te povezanosti tih dvaju stanja svijesti. Glavni lik koncepta kreće na dugo putovanje kroz različita stanja svijesti i vidi niz događaja, stvarnih i izmišljenih, očima posve različitih ljudi na različitim mjestima svijeta. Tako, među ostalim, putuje u New Orleans iz 18. stoljeća pa sve do tajanstvenih antičkih poganskih obreda usred šume. Iako se album sastoji od pet međusobno odvojenih, poprilično opsežnih, hipnotičnih i vrlo ambijentalnih kompozicija, slušati ga se može kao jedinstvenu epsku kompoziciju, sastavljenu od većeg broja različitih fragmenata kojih se nakon višekratnog slušanja uočava sve više.
Ukratko, većinu glazbe na albumu opisao bih kao svojevrsni hibrid neo proga grupa poput Marillion, Pendragon, Galahad i IQ s nekim elementima post rocka (na pamet mi pada Sigur Ros), moderne psihodelije u stilu Porcupine Tree i progresivno usmjerenog popa u stilu Radiohead, dok se tu i tamo mogu naći i neki elementi mađarskog valcera i klasične glazbe. Produkcija je, u pravoj skandinavskoj tradiciji, kristalno čista, dok glazbenici kroz cijeli album s izvanrednim osjećajem održavaju visoku razinu virtuoznosti. Već nakon prvog slušanja nema nikakve sumnje da su Gazpacho ponajviše pod utjecajem suvremenih Marillion. Ne samo zato što vokal Jana Henrika Ohmea poprilično podsjeća na vokal Stevea Hogartha, nego i u glazbenom smislu. “Night” kao vrlo ambijentalan album zahtijeva više slušanja prije nego što počneš istinski cijeniti sve njegove kvalitete. Riječ je o glazbi koja budi mnoštvo različitih osjećaja i u koju se moraš udubiti svim svojim osjetilima, a ne samo ušima. Odabrani koncept kroz glazbu slušatelju cijelo vrijeme dopušta mnoštvo različitih osjećaja i u tom pogledu “Night” više nego uvjerljivo uspijeva. Pojedini dijelovi se cijelo vrijeme lijepo preljevaju jedan u drugi s učinkom sličnim nekim post rock kompozicijama koje se polako stupnjuju, razvijaju i grade atmosferu. Hipnotična i eterična stanja vrlo se dobro prelijevaju jedno u drugo ponajviše preko ekspresivnog vokala i prikladno upotrijebljene instrumentacije, zajedno s lijepim orkestralnim aranžmanima, koji dolaze do najvećeg izražaja u uvodnoj i završnoj skladbi.
Uvodni ep “Dream Of Stone” sadrži hipnotičan (i nikako monoton) ritam, melankoličan vokal i ukusne orkestralne aranžmane uz prikladnu upotrebu akustične gitare. Kontrast između melankoličnih i bombastičnih pasaža unutar glazbe cijelo vrijeme stvara veliku napetost, koja raste sve do završnog dijela, gdje nas iznenade zasanjanom atmosferom s orkestralnim aranžmanima na violini i klaviru. Zatim slijedi konačni klimaks s odlučnom ritam sekcijom i gitarskim pasažama. Zvuk ovog dijela pomalo me podsjeća na skandinavske majstore mračnog proga Anekdoten, kao i na progresivno usmjereni pop koji rade Radiohead. “Chequered Light Buildings” otvara se i zatvara melankoličnim valovima orgulja, krhkim klavirom i melankoličnim vokalom. Tijek kompozicije cijelo vrijeme grade erupcije pojedinih instrumentalnih pasaža i usklađena, uvjerljiva atmosfera. “Upside Down” u prvom dijelu sadrži zasanjan vokal i klavir, a zatim prelazi u dionicu s jakim melankoličnim ugođajem. Slijedi zanimljiv prijelaz s dobrim solom na električnoj gitari i prekrasan završetak u kojem melankolična violina stvara izvanrednu atmosferu. “Valerie’s Friend” još je jedna zanimljiva tvorevina, puna različitih ugođaja. Nakon dotjerane akustične gitare i senzualno obojenog vokala iznenade zvukovima mandoline. Slijedi erupcija ugođaja na gitari i dramatičnom vokalu, koju potom zamjenjuje bombastična atmosfera ispunjena dobrim gitarskim pasažama. Završni dio zvuči kao ambijentalna elektronska glazba, što je u priličnom kontrastu s uvodom prožetim mandolinom. Završna “Massive Illusion” sadrži vrhunac osjećaja kroz brojne zvukove flaute, veličanstven zvuk violine i mellotronske valove te izvrsnu kombinaciju akustične i električne gitare, koja ovdje ponudi i poneki oštriji ton. Ohmeov dramatični vokal ovdje dosiže svoj vrhunac i središnji je nositelj izvanredno melankoličnog, ali epskog ugođaja.
Iako “Night” s tehničkog stajališta, očekivano, ne nudi ništa posebno novo, njegova je glavna odlika izvanredno uvjerljiv vrtlog odličnih zasanjanih ugođaja, koji više nego uspješno hvataju središnji koncept putovanja između stvarnosti i snova. “Night” je zasigurno njihov daleko najzreliji album dosad, koji će vjerojatno najviše oduševiti sve ljubitelje sentimentalno obojenog prog rocka u izvedbi grupa poput Porcupine Tree, Pure Reason Revolution i naravno Marillion, iako istodobno ima i dobar komercijalni potencijal. Zasigurno jedno od najzanimljivijih izdanja u 2007. godini, koje (ponajviše zbog više nego očitih pop tendencija) nedvojbeno zaslužuje pozornost i šireg kruga slušatelja.
Postava
Jan Henrik Ohme – vokal, prateći vokal
Thomas Andersen – klavir, klavijature, programiranje
Jon-Arne Vilbo – gitara, akustika
Mikael Krømer – violina, programiranje
Kristian Olav Torp – bas gitara
Robert Risberget Johansen – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Peter Kearns
Popis skladbi
1. Dream of Stone (17:00)
2. Chequered Light Buildings (6:34)
3. Upside Down (9:41)
4. Valerie’s Friend (6:29)
5. Massive Illusion (13:37)
Trajanje albuma: 53:21
