Mjesto: Orpheum Theater / Graz / Austrija
Datum koncerta: 11.11.2007
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 60,00€
Nedjeljno iskustvo s Chuckom Berryjem bilo je u svakom pogledu nezaboravan glazbeni događaj koji se povrh svega pokazao i kao jedan od najvećih turbokapitalističkih nateganja u povijesti showbiza. Zaboravite Rolling Stones! Svi vi koji se još niste zasitili hodanja stopama heroja debele enciklopedije rock & rolla, krajem prošlog vikenda jednostavno ste morali svratiti u grazški Orpheum, gdje je veliki Chuck Berry ispuštao posljednje znakove života na ovogodišnjoj definitivno posljednjoj (ako se spomenutoj osobi uopće smije vjerovati) koncertnoj turneji.
Chuck Berry, legenda rock & roll pokreta pedesetih godina, čovjek koji je zakržljaloj uskogrudnosti šire američke publike unatoč za cijelih deset godina preduhitrio njoj primjerenije bjelopute rokerske kolege u iskrenom razdavanju rock glazbe. Berryjev utjecaj na razvoj rock glazbe nevjerojatan je. Osim što je utemeljio pionirske tehničke rock & roll oblike, Chuck se među prvima žanra prihvatio s karakterističnim blues inspiriranim tematskim pristupima. Žene, automobili, novac, sve što se desetljećima kasnije vrtjelo oko slike najvećih rock zvijezda zapravo je izum velikog Chucka Berryja. Jedna od rijetkih (ako ne i jedina) davno ikonizirana pojava 2007. umjesto zaslužena uživanja u svakodnevnom bezbrižnom srkanju čaja i igranju domina radije posiže za nepojmljivo negledljivim scenskim životarenjem, čiji prvi pogled više nego na energično rock & roll događanje podsjeća na privatnu zabavu davno fosiliziranog mamuta koji se u društvu petorice zaprepaštenih arheologa, uz nostalgično preslušavanje ljestvice “vrućih deset” iz trijasa, jure ili krede ne da smetati. Svaka čast! Berry je jednostavno Berry. Jedan jedini. Prastari otac rock n rolla u mizernih je pedeset minuta neusklađenog brenkanja, krajnje iritantnog vokalnog posrtanja i nekontroliranog iživljavanja nad vidljivo zastrašenim kolegama uspio iz mase od nekih tisuću na sjedalima pomno poredanih budala iscijediti čak 60, pa i 70 eura!
Teško je opisati sve traume i impresivnu jačinu stalnog osjećaja nelagode u trbuhu koji je gore spomenutih (pre)kratkih pedeset minuta lukavo razvukao u naizgled beskonačan labirint demento senilnog Chuckovog oduševljenja perverzijama svih mogućih bojnih nijansi. Chuck u svojih doduše zavidnih osamdeset i jednu godinu djeluje koliko je moguće dobro očuvano i neočekivano agresivno. Ništa manje zabavna nije ni gospodinova zajedljiva retorika kojom je ostarjeli gitarist barem malo kompenzirao neusklađeno i potpuno raštimano sviranje gitare. Primjerice School Days ili zabavni Ding A Ling, Berryjevo posvećenje, vjerujem da već dugo ne ponosno stojećem suputniku, i uživo se još uvijek opiru vremenu. Berry se unatoč visokoj dobi naravno dobro zna i važnosti raznih zabavljačkih metoda koje marljivo sjedeću publiku ohrabrenu uvijek iznova podižu na noge. Tako nismo bili uskraćeni ni za gospodinovo prepoznatljivo poskakivanje na jednoj nozi, koje je uz bezobrazno odsječenu ritmiku Johnny B. Goode, svim spomenutim manjkavostima unatoč, Orpheum bez ikakvih posebnih poteškoća bacilo u delirij! Zabavno, nema što! Kad čovjek uz poplavu svjetskih putovanja davno dotrajalih i preživjelih velikana glazbenog svijeta preživi još i nedjeljnoj večeri sličnu prijevaru po dužini i poprijeko, može mirno samo još umrijeti! Bez zamjere Chucky!!
Chuck Berry postava:
CHUCK BERRY: vokal, gitara
DARLIN INGRID BERRY: vokal, usna harmonika
CHARLES BERRY JR.: gitara
JAMES MARSALA: bas
DANIEL TRUSTRUP RØSSING: klavir
JEAN-MICHEL BIGER: bubnjevi
Tekst: Daniel Pavlica
Fotografije: Jani Lah
Setlista
1.Roll Over Beethoven 2.Sweet Little Sixteen 3.School Days 4.Come On 5.Every Day I Have The Blues 6.Oh, Baby Doll 7.You Can’t Catch Me 8.Key To The Hughway 9.My Ding A Ling 10.Rock & Roll Music 11.Let It Rock 12.Carol/Johnny B. Goode
