Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jernej Vene
Mjesto: Pungert / Kranj / Slovenija
Datum koncerta: 13.09.2007
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 0.00€ (slobodan ulaz)
Bilo je kasno poslijepodne. Sjedim za računalom. “Mama mia” u petak, jesam li doista toliko ispunjen u životu da ne znam što sa sobom petkom? I onda zazvoni telefon. Nekoliko minuta kasnije već napola odjeven jurim na Celovško u Šentvid, gdje me je neuništivi rocker Jernej sav zadihanog spasio trkaćih napora.
Osam sati, deset minuta do početka, sjedimo s pivom kod simpatične crkvice na kranjskom Pungertu, kad se na pozornici pojavi poznato lice koje nas prati već niz godina i čije smo pjesme mi s EMŠO-om početkom sedamdesetih pjevali kao tinejdžeri, čovjek koji je na slovenskoj zabavnoj glazbenoj sceni ostavio pečat koji je nemoguće previdjeti. Njegova ekselencija, danas zacijelo časni gospodin Aleksander Mežek. Gdje i kada sam uopće smio pomisliti da ću slagati reportažu s koncerta Aleksandra Mežeka. Kako život malog čovječuljka može biti uzbudljiv.
No Sašo se te večeri u našem društvu i na pozornici našao s pravim potpisanim putnim nalogom, posve službeno, jer je nastup iskoristio za predstavljanje svog novog svježeg samostalnog studijskog izdanja “Tečem skozi čas”, dvadesetog uzastopnog studijskog albuma, koji je snimio u Londonu i objavio u samozaložbi. Na pozornici je Sašu društvo pravio nitko drugi nego gitarist Dave Goodes, koji je sudjelovao i na ploči “Tečem skozi čas”. Tko je sad opet to? Davea naime na koncertne nastupe vode Nijemci Alphaville. Hopla, za Alphaville gotovo nevjerojatno! Dave je naime njihov koncertni gitarist.
Dakle, svjedočili smo cjelovitoj izvedbi albuma “Tečem skozi čas”, koji je službeno izašao 17.09.2007. Poanta ploče? Gdje je kraj, tu je novi početak, i obratno. Kratka i zgusnuta knjiga sjećanja Aleksandra Mežeka, po slušanju iznimno privlačna i vrijedna svakog znatiželjnika! Goodes se s kombom jednostavno prilagođavao osnovnoj građi Mežekovih djela, pa im je dodavao usputnu kozmetičku protetiku, bilo građenu na posve nježnoj harmonici prelijevajućih kolaža atmosferskih zvukova, nježno priljubljenih uz prirodan zvuk akustične gitare – standardne Sašine pratilje kroz godine karijere, “dublirao” je Saša na drugoj akustičnoj gitari, a pustio je i kraće poluakustične solaže, gdje je to sadržaj skladbi naprosto tražio. Sašo je nastup povezivao svojim poznatim pristupom, duhovito i iskričavo, uvijek s osmijehom, onim poznatim zdravim osmijehom i smijehom koji naprosto razoruža i odmrzne i najledenije srce. Istina, glas veljaku više ne služi s ponudom nekadašnje ultra pernate lakoće i svježine, no vokal Aleksandra Mežeka je, bio je i ostaje u svojoj biti i danas onaj jedinstveni, koji njegovu kantautorstvu daje čuveni čarobni predznak koji je naprosto nemoguće preslušati. Teško je naime naći tako čist i jasan, u svojoj prirodnosti gotovo anđeoski glas, kao stvoren za jednako prirodan zvuk koji daje akustična pratnja. Taj vokal čini cijelu stvar u njegovoj interpretaciji uvijek iznimno magično privlačnom, a ni na Pungertu u tom pogledu nije bilo drukčije.
Nakon sata redovnog dijela pogledali smo projekciju videa za skladbu Tečem skozi čas, a zatim je čovjek čak dvaput zaredom odsvirao vječnozelenu skladbu Julija, bez koje se na njegovim nastupima uživo jednostavno ne može, i repriznu skladbu Na dlani mesta, pred kojom se morao poštено potruditi da bi iz mase na pozornicu ponovno dozvao u pomoć Davea, koji je u međuvremenu već posteno zabrazdio u osobni trenutak ispodpozorničkog opuštanja.
Kažu da godine prolaze nečujno. Ali ne za sve. Sašo ih naime odlično skriva. Bila je to večer izvanrednog druženja, na koju je došla za godišnje doba šarolika publika, što je za vječno mladog starinu slovenske kantautorske glazbe zacijelo iznimno ohrabrujuće.
Setlista
1. Polet I. 2. Polet II. 3. Prepih 4. Utrip 5. Kamnita ograja 6. Tečem skozi čas 7. Žarek 8. Najina pesem 9. Na dlani mesta 10. Konc —dodatek— 11. Julija 12. Julija 13. Na dlani mesta
Galerija slika
