Izdavač: Inside Out Music
Datum izlaska: 15.06.2009
Produkcija: Riverside & Szymon Czech
Trajanje albuma: 44.44 min
Riverside su izvanredno pojačanje i osvježenje progresivne scene, pogotovo u vremenu kad je prog metal pokret ponešto izgubio na aktualnosti i kad mu nedostaje svježih snaga koje bi crpile iz zdenca vlastite kreativne inspiracije, kao jamca definiranja jedinstvene prepoznatljivosti. “Anno Domini High Definition” četvrti je studijski album grupe Riverside, kojim dečki odmjeravaju novi razvojni korak u sebi svojstvenoj i jedinstvenoj gravuri glazbenog artizma. Ne samo da još jednom potvrđuje jedinstvenost grupe, nego je dodatno proširuje, produbljuje i definira njezine postojeće međaše te ih pomiče na višu kvalitativnu razinu i novu glazbenu formu.
Poljaci njeguju svoj prepoznatljivi karakter od samog početka karijere. Od prvijenca. I na početku su svojim pristupom zakolčili neke zaštitne znakove koji su prepoznatljivi za njihov izraz. Na prvom mjestu to je vokal koji nosi sebi svojstvenu boju, a na drugom, možda još važnijem, bogat masivni zvučni zid, koji je jamac posebne, mračne i kataklizmične atmosfere, često poduprt dodavanjem programiranih uzoraka, na duhovit, jednostavan, iskren, a istodobno krajnje elegantan način, koji pak može razpuhati taj atribut grupe sve do bizarnih razmjera.
I ovaj put možemo uživati u bogato aranžiranoj i podržanoj zvučnoj slojevitosti same pozadinske kulise koja drži i podupire vokal. Riverside se uz dinamično i živo nažiganje koje kreira metalsko riffanje gitare služe razigravanjem takvih gitarskih fraza dodavanjem zvučnih efekata, programiranih uzoraka koji mogu servirati iluziju poliritmičnosti, a prvenstveno proširuju izražajni domet grupe, jer su važan kreator dramatičnog ugođaja, visokog intenziteta koji na albumu ne popušta. U tom aranžiranju “Anno Domini High Definition” nadgradio je prethodna tri albuma grupe. Klavijature se mjestimice služe zvukom orgulja koje harmoničnošću dodatno ispunjavaju i proširuju spektar same zvučne slike albuma.
Kod Riverside nema promašaja. Svi gradivni elementi supostoje na istoj valnoj duljini, odlično se sporazumijevaju, lukavo se cjenkaju dinamičnim prebacivanjima u valovanju bogate, istinske atmosfere, gdje vokalna propovijed u tako ujedinjenim i međusobno kompatibilno satkanim instrumentalnim karakteristikama prokleto uspješno oživi. Ta morbidna atmosfera, nabijena melankolijom, koju kod poljskih grupa u pravilu nije teško osjetiti, trebala bi biti skrojena za ljubitelje nekakvih engleskih “žalovatelja” tipa Porcupine Tree s jedne strane, ili u dijametralnoj paraleli čak i grupe kao što je Arena (u njezinoj najtvrđoj produkcijskoj verziji). Naravno, stvar je izgrađena od drugog tijesta, ali osjećaji koji se rađaju u slušatelju stvaraju između tih dviju grupa odgovarajuće korelacije. Na kraju krajeva, računa se samo završna vibracija. Nije važno kojim putem do nje dođeš. Glavno je da ti uđe pod kožu i uvjeri te da je igra ovaj put stvarna.
Na albumu se izdvajaju skladbe Left Out i Hybrid Times. To su ujedno najdulje skladbe. Njihove dulje instrumentalne dionice slijede mozaičnu slagalicu skladbi, kao jasno izlučeni motivski djelići koji se prilagođavaju jedan drugome, kao ključ i brava. Tako upravo ti dijelovi skladbi preuzimaju apsolutnu pozornost u igri Riverside, gdje sastav djeluje posebno uvjerljivo u svojoj vještini majstorskog stupnjevanja ugođaja kroz nizanje mnogostrukih vodećih motiva. Prelijevanje riffovskog nažiganja, ritmičkih obrata koji se spretno pogađaju na relaciji težih ritmičkih tekstura s trivijalno definiranima, šarolika uporaba klavijatura, nudi u cjelokupnom zbroju materiju koja će biti skrojena za glazbene sladokusce i koju će moći uživati dugo vremena te s nje odgrtati “koprene”.
Grupa stvara kontraste često tako da zvuk orgulja postavi kao protutežu živom riffanju gitara, ili pak klasičnije zvukove klavijatura te programirane uzorke na dijelovima gdje gitarsko riffanje gubi primat, postavlja nasuprot našiljeno voluminoznoj i melodično istraživačkoj bas liniji. Hybrid Times je u tom atributu apsolutna pobjednica ploče, pogotovo u dijelu u kojem se grupa spogleda sa spoznajama same “goa trance” glazbe. Neprestano na granici provociranja, razbijanja ustaljenih okvira, postavljanja novih granica i otkrivanja novih glazbenih obzora.
Uz Hight Times, ništa manje provokativno i jedinstveno u svojoj prirodi djeluje srednji instrumentalni dio skladbe Egoist Hedonist (definicija slovenskog političara za Anno Domini 2010), gdje grupa uz već spomenuto programirano uzorkovanje “trance” branše (u ukusnoj nijansi), nabaci u jednom od motiva napad puhača, koji u rukama Riverside opet jednom učinkovito raspiruju dinamiku i drže slušatelja u napetosti iščekivanja što ga to čeka u slijedećem komadiću skladbe. Faktor nepredvidljivosti, za kakvim ljubitelji progresivno zasnovanog metala ili rocka žude, na ovoj je ploči fantastično magnificiran i istaknut.
Vokal je uživljen u stihove. Iz suptilne melankolije može se u trenu podići do opsjednutog vrištanja, ispaliti iz sebe čak i povremeni “growl” te tako nanizati mnogobrojna stanja osjećaja koja u realizmu djeluju čak i zapanjujuće. Dečki pak produbljuju atmosferu i tako da se vokal služi “echo” zvučnim efektima.
Još nešto. Riverside doduše nude ukrižen dijalog između solaža gitara i klavijatura, no pritom se neprestano drže zavjeta visokom ugođaju kojem slijede i u tome ne uspijevaju iznevjeriti. Tako nikada nećete biti svjedoci rafaliranju notnim crtovljima oblikovanima na temelju visoke glazbeno-školske profiliranosti.
“Anno Domini High Definition” je, kao četvrti studijski album sastava Riverside, daleko najizazovniji, izražajno najbogatiji, najkompleksnije strukturiran album grupe. Istodobno oduševljava činjenica kako je u studiju uopće moguće definirati takvu istinski morbidnu crninu, koja u središtu pozornosti vodi osnovno raspoloženjsko stanje albuma. Ona nudi crvenu nit, uz svu zvučnu i aranžmansku raznolikost, kompaktnost, jasno definiranu oblikovanost i osjećaj da su Riverside dosegnuli stupanj artističkog razvoja u kojem je disanje “za istu stvar” članova ekipe doseglo stvaralački zenit. Album koji duboko preporučujem najrazmaženijim glazbenim recipijentima. Nadajmo se samo da će nas Riverside u ovom svom razdoblju kreativnog vrhunca vlastite artističke stvaralačke snage, baš ovako, kao s “Anno Domini High Definition”, razmaziti još dugo vremena. Bend koji naprosto puca od zagrijanosti na pravu temperaturu radnog zamaha.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. Hyperactive (5:45)
2. Driven To Destruction (7:06)
3. Egoist Hedonist (8:56)
4. Left Out (10:59)
5. Hybrid Times (11:53)
Postava:
Mariusz Duda – vokal, bas gitara
Piotr Grudziński – gitara
Michal Łapaj – klavijature
Piotr Kozieradzki – bubnjevi
