Izvođač: Riverside
Izdavač: Inside Out Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 44:44
Ocjena: 4.5/5
Riverside su izvanredno pojačanje i osvježenje progresivne scene, pogotovo u vremenu kad je prog metal pokret malo izgubio na aktualnosti i nedostaju mu svježa pojačanja koja bi crpila iz izvora vlastite kreativne inspiracije, kao jamca definiranja jedinstvene prepoznatljivosti. “Anno Domini High Definition” četvrti je studijski album skupine Riverside, kojim momci odmjeravaju novi razvojni korak u sebi svojstvenoj i jedinstvenoj gravuri glazbenog artizma. Ne samo da još jednom potvrđuje jedinstvenost skupine, nego je dodatno proširuje, produbljuje i definira njezine postojeće međaše te ih prebacuje na višu kvalitativnu razinu i novu glazbenu formu.
Poljaci njeguju svoj prepoznatljiv karakter od samog početka karijere. Od prvijenca. I na početku su svojim pristupom zakoličili neke zaštitne znakove koji su prepoznatljivi za njihov izraz. Na prvom mjestu to je vokal koji nosi sebi svojstvenu boju, a na drugom, možda još važnije, bogat masivan zvučni zid, koji je jamac posebne, mračne i kataklizmične atmosfere, često poduprt dodavanjem programskih uzoraka, na duhovit, jednostavan, iskren, a ujedno krajnje elegantan način, koji pak može napuhati taj atribut skupine i do bizarnih razmjera.
I ovaj put možemo uživati u bogato aranžiranoj i poduprtoj zvučnoj slojevitosti same kulise u pozadini, koja drži i podupire vokal. Riverside se uz dinamično i živo nažiganje, koje kreira metalsko riffanje gitare, služe razigravanjem takvih gitarskih fraza dodavanjem zvučnih efekata i programskih uzoraka, koji mogu servirati iluziju poliritmičnosti, a prije svega proširuju izražajni domet skupine, jer su važan kreator dramatičnog ugođaja visokog intenziteta koji ne popušta na albumu. U tom aranžiranju “Anno Domini High Definition” nadogradio je prethodna tri albuma skupine. Klavijature se mjestimice služe zvukom orgulja, koje svojom harmoničnošću dodatno ispunjavaju i proširuju spektar zvučne slike albuma.
Kod Riverside nema promašaja. Svi građevni elementi supostoje na istoj valnoj duljini, odlično se sporazumijevaju, lukavo se cjenkaju dinamičnim preklopima u valovanju bogate, stvarnosne atmosfere, gdje vokalna propovijed u tako udruženim i međusobno kompatibilno satkanim instrumentalnim karakteristikama prokleto uspješno oživi. Ta morbidna atmosfera, nabijena melankolijom, koju kod poljskih skupina načelno nije teško osjetiti, trebala bi biti skrojena za ljubitelje nekakvih engleskih “žalovalaca” tipa Porcupine Tree na jednoj strani, ili pak u dijametralnoj paraleli čak i skupine poput Arena (u njezinoj najtvrđoj produkcijskoj verziji). Naravno, stvar je sazdana od drugog tijesta, ali osjećaji koji se rađaju u slušatelju stvaraju među skupinama odgovarajuće korelacije. Na kraju krajeva, važna je samo završna vibracija. Nije važno kojim putem do nje dođeš. Glavno je da ti uđe pod kožu i uvjeri te da je igra ovaj put stvarna.
Na albumu se ističu skladbe Left Out i Hybrid Times. To su najduže skladbe. Njihove dulje instrumentalne pasaže slijede mozaičnu slagalicu skladbi, kao jasno izlučeni motivski djelići koji se uklapaju jedan u drugi, kao ključ i ključanica. Tako upravo ti dijelovi skladbi, u kojima sastav djeluje posebno uvjerljivo u svojoj vještini majstorskog stupnjevanja ugođaja kroz nizanje brojnih vodećih motiva, preuzimaju apsolutnu pozornost u sviranju Riverside. Preljevanje riffovskog nažiganja, ritmičkih obrata koji se spretno pogađaju na relaciji težih ritmičkih tekstura s trivijalno definiranima, te šarolika upotreba klavijatura nude u cjelokupnom zbroju materiju koja će biti skrojena za glazbene sladokusce i koju će moći dugo uživati i s nje otkrivati “koprene”.
Skupina kontraste često stvara tako da zvuk orgulja postavi kao protutežu živom riffanju gitara, ili pak klasičnije zvukove klavijatura te programskih uzoraka na dijelovima, gdje gitarsko riffanje gubi primat, postavlja nasuprot nabrijano voluminoznoj i melodično istraživačkoj bas liniji. Hybrid Times je u tom atributu apsolutna pobjednica ploče, pogotovo u dijelu kad se skupina zaigra spoznajama same “goa trance” glazbe. Neprestano na granici provociranja, razbijanja ustaljenih okvira, postavljanja novih granica i otkrivanja novih glazbenih obzora.
Pored Hight Times, ništa manje provokativno i jedinstveno u svojoj naravi ne djeluje srednji instrumentalni dio skladbe Egoist Hedonist (definicija slovenskog političara za Anno Domini 2010), gdje skupina uz već spomenuto programsko uzorkovanje “trance” branše (u ukusnoj nijansi) ubacuje u jednom od motiva napad puhača, koji u rukama Riverside opet još jednom učinkovito raspiruju dinamiku i drže slušatelja u napetosti iščekivanja što li ga čeka u sljedećem komadiću skladbe. Faktor nepredvidljivosti, za kojim ljubitelji progresivno zasnovanog metala ili rocka žude, na ovoj je ploči fantastično magnificiran i izložen.
Vokal je dobro uživljen u stihove. Iz suptilne melankolije u trenu se može podići u opsjednuto vrištanje, ispaliti iz sebe čak i povremeni “growl” te tako nanizati brojna stanja osjećaja koja u realizmu djeluju čak i zapanjujuće. Momci pak produbljuju atmosferu i tako da se vokal služi “echo” zvučnim efektima.
Još nešto. Riverside doduše nude unakrsni dijalog između solaža gitara i klavijatura, ali se pritom neprestano drže zavjeta visokom ugođaju kojem slijede i u tome ne uspijevaju iznevjeriti. Tako nikad nećete svjedočiti rafaliranju notnim crtovljima oblikovanima na temelju visoke glazbeno-školske profiliranosti.
“Anno Domini High Definition” je, kao četvrti studijski album sastava Riverside, daleko najizazovniji, izražajno najbogatiji i najsloženije strukturiran album skupine. Ujedno oduševljava činjenica kako je u studiju moguće definirati takvu stvarno morbidnu crninu, koja u središtu pozornosti vodi osnovno raspoloženjsko stanje albuma. Ona nudi crvenu nit, uz svu zvučnu i aranžmansku raznolikost, kompaktnost, jasno definiranu oblikovanost i osjećaj da su Riverside dosegli stupanj artističkog razvoja u kojem je disanje “istom stvari” članova ekipe doseglo stvaralački zenit. Album koji duboko preporučujem najrazmaženijim glazbenim recipijentima. Nadajmo se samo da će nas Riverside u ovom svom razdoblju kreativnog vrhunca vlastite artističke stvaralačkosti, ovako kao s “Anno Domini High Definition”, razmaživati još dugo vremena. Bend koji kao da puca od zagrijanosti na pravu temperaturu radnog zamaha.
Postava
Mariusz Duda – vokal, bas gitara, akustična gitara
Piotr GrudziŠ
Produkcija
Riverside & Szymon Czech
Popis skladbi
1. Hyperactive (5:45)
2. Driven To Destruction (7:06)
3. Egoist Hedonist (8:56)
4. Left Out (10:59)
5. Hybrid Times (11:53)
