Dežurni krivci izmamili Črfa u Channel Zero (2008)

0 4

Mjesto: Channel Zero (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 01.02.2008
Broj posjetitelja: 30
Cijena karte: 5,00€

Na brzaka! Prvo moram zahvaliti Roku, koji me je potjerao na Železobeton 31.01.2008 (RockLine reportaža TUKAJ), usput odličan koncert, jer sam samo zahvaljujući tome tog dana u “Channel 0” ugledao reklamni plakat za koncert prleških rock ‘n roll luđaka, 02.02.2008., koji su tu da bi uvijek preuzeli sveukupnu krivnju na sebe. Riječ je o bendu Dežurni krivci. Nije davno prošlo otkako se odvrtjela podivljala završnica 2007. i njihov aktualni studijski album “Strup” me je skroz fascinirao. Čak bi i današnji pomekšani QOTSA ubijali za takav album. Nevjerojatno. “Ovo se mora vidjeti, i to hitno!”, pomislio sam i tako se nađem tog grešnog dana poklade subote u Channel Zero, u 22.20. Greška. Prostor je u ovo “rano” doba osvijetljen, bend se bavi instrumentarijem na pozornici dok “staff” Channel Zera i Dežurni krivci “road crew” zdušno vrte ručice stolnog nogometa. Idem na burek na Miklošičevu. Možda još i pivo, ah ne, burek će biti dosta, da ne opteretim linije. Konačno je skoro 23.00. “Koncert počinje u ponoć”, nova je informacija i već razmišljam kako ću, dovraga, preživjeti sat vremena na bogom zaboravljenoj Metelkovi. Ljudi, koliko ih se moglo vidjeti, mrdaju se i tumaraju po lokvama, vani pada kiša pomiješana sa snijegom, zrak je zasićen kiselkastim mirisom, u ovo doba godine karakterističnim samo za Ljubljanu. No nisam previše patio odbrojavajući minute, jer je sat prošao u simpatičnom čavrljanju s ekipicom organizatora koncerta (veliko hvala za poziv Andreji).

Dobro, idemo na Dežurne krivce. Točno u 00.00 počinje koncert. Otvara ga lijena, zlobna i zadrogirana nova skladba s nove ploče “Strup” (2007), Don’t Talk To Me! Never! Dečki se njišu u skladu s lijenim ritmom otkucavanja sudnjeg sata, bas linija melodično zavija i zavija, dečki razvijaju puzajući bezbožni groove u uvodu, kroz tamu zavijene dvoranice Channel Zero. Ljudi za uzorak, šačica. Kakve su ovo maškare? Gdje je onaj nekadašnji puls? Ništa. Uskoro se u stihove uključuje vođa, pjevač i gitarist grupe, Leon. Bolji vokal za ovaj prestrijeljeno usporeni zadrogirani uvodni rock n’ roll čovjek ne može poželjeti. Esencija grupe oživjela je u trenu. “Evo vam istina, tko hoće neka je uzme”, palo mi je sasvim spontano na pamet uz ono što su mi diktirali osjećaji u dodiru s tamo stvorenom klimaksom. Slijedi naslovna pjesma aktualnog studijskog albuma Strup. Leon već ušuškano vrišti: “Struuuup!!!!” Izniman skok u intenzivnije obojen rocker, koji ne skriva simpatije prema Sabbathima i stjenovitu oštrinu, temeljen na masivnom riffovskom sječenju. Marko Čuš, Igor Ketiš i Tomas Tibaut bez zadrške pokazuju svoju pohotu u “top less” izdanju, spremni na prilagodbu najvišim temperaturama koje mogu uslijediti.

Naravno, ovaj put ne. Ljudi je užasno nedostajalo. Usred koncerta skupilo ih se trideset, od toga većina zavaljena po kutovima, za šankom i naravno uz stolni nogomet. Ostatak, koji je sudjelovao s bendom, bio je pomaknut na opreznu udaljenost do stupova u dvorani, što znači da je ispod pozornice zjapila prava praznina. Dežurni krivci su se unatoč tome izvrsno zabavljali. Drugo ti u takvom slučaju ionako ne preostaje. To je i izraz uspravnosti i čvrste kralježnice ovog rock n’ rolll sastava, jer ponosno udiše i živi vlastiti bit, bez podređivanja, suvišnih briga, suvišnih razmišljanja “što bi bilo kad bi bilo”, itd… Skromno, ali odano magiji rocka. Ugrožena osobina danas, kad je filozofija novodobnog marketinga glazbe uništila sve što se uništiti dalo. Barem u Ljubljani sve skupa tako djeluje. Obezvrijeđeno, već davno obeskrvljeno, poamerikanizirano, izblijedjelo, prazno, jednolično, očajno, bezvrijedno. Vani pak još uvijek pada kiša, a Dežurni krivci ustrajavaju na svom putu i nikako i nikada ne odustaju.

Dežurni krivci su “na veliko” predstavljali svoj novi  “otrovni” album. Odlične razuzdano nastrojene, a prožete izricanjem dubokih rana koje ostavlja bol, pjesme su se valjale jedna za drugom, nove skladbe. Grem uz stihove može biti prava mala škola učenja “izdržati i opstati”. Leonov vokal djelovao je bez trunke iluzije, posve prizemljeno, a nastrojeno bijesno, arogantno i s pravim izrazom neposluha. Fenomenalno spojeni u cjelinu, dečki su grmjeli dalje s novim skladbama, Shut Up! (brži “odžaganec”), May Way, Kdo se boji črnega moža. U redoslijedu brzo – sporo. Masivni riff živio je silno stvarno posebno u My Way, s odličnim skokom atmosfere između melodičnog vođenja skladbe na osnovi bas linije u predrefrenu te riffovske detonacije i strese bijesa u zadrogiranom refrenu.

Unatoč izuzetno uvjerljivim skladbama pisanim na engleskom, daleko su više pogađale u živac skladbe Kdo se boji črnega moža?, Senca (s potresnim rikom oživljavanja Leonovih stihova u refrenu), ili Leonova ludost u skladbi Moč v senci: “Nazaj, nazaj, nazaj,…. Zakaj, Zakaj, Za-kaj, Za-kaj,…”, koja je djelovala posebno hipnotički.

Dežurni krivci su u usporenim stjenovitim ritmovima, još za nijansu izražajnije jači. Vrhunac, kad su mi trnci prošli niz leđa, bio je trenutak kad su se prihvatili skladbe Devil Demon. Leon je prije toga upitao publiku: “Are you a devil, or are you a demon?” i zaustavio se prstom i pogledom točno na meni. Melodično zveckanje bas gitare u atmosferski prikriveno obuzdanom predrefrenu, cijelo vrijeme s izuzetnom komunikacijom s bubnjevima, kojima su zapovijedali “crash” činele. Tu je ponovno oživio Leonov zadrogirano spaljeni vokal, kojem je slijedio tvrđe gradirani refrenski juriš na Channel Zero: “Utrjen sem, spizdi stran…” Skladba koju bi vrijedilo proučiti, kao potencijalno izdanje za “single” s albuma “Strup”. Stvarnije diletantski od ovoga ne ide! Zaključak regularnog dijela s Wanna Kill, novom hiperplazijom stonerskog divljanja, minimalizma stihova, ali zato toliko stvarnijih, naravno kroz prizmu pozorničkog manifesta Dežurnih krivaca.

U set listu su dečki ubacili nekoliko rijetkih biserčića iz prošlog stvaralačkog razdoblja, kao što su pjesme Pekel, Živa noč, Shot. Dodatak su skratili tako da pjesme Kriv te Metulji in rožice nisu izveli, nego su se prihvatili samo skladbe Črf, čija je potkovanost ritmom naposljetku ipak natjerala malobrojnu publiku u dvoranici na odlučnije mrdanje udovima i vratnom muskulaturom.

Točno sat vremena proveli smo u Channel Zero, kad se iz kataklizmično obojenog završetka, na pozornici Leon, koji je tamo ostao potpuno sam, probudio iz transa i viknuo: “Hvala. Se vidimo pri šanki!”

Prvorazredna šaka napunjena iskonskom tradicijom rock n’ roll energije ovog kvarteta, koji zrači pulsom istočne Slovenije tako neukroćeno i neskriveno stvarno, praktična je stvar koja predstavlja bit zbog koje dolaziš na koncert. Dežurni krivci su grupa od pravog tijesta, oni rijetki preživjeli usamljeni jahači koji znaju, umiju i mogu. Posve razodjeveni, poput djetetove nevinosti i razigranosti, u neponovljivom pečatu vlastite rock ekstravagancije. Posebno u svoj esenciji. Stvarnije od ovoga ne ide!

tekst i fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista

1. Don’t Talk To Me! Never!
2. Strup
3. Pekel
4. Grem
5. Shut Up!
6. My Way
7. Kdo se boji črnega moža
8. Senca
9. Freedom Fries
10. Moč v senci
11. Živa noč
12. Shot
13. Devil Demon
14. Wanna Kill
—dodatak—
15. Črf

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići