Izvođač: Dokken
Izdavač: Elektra Entertainment Records
Izdanje: 1987
Ocjena: 5/5
1987. je za Ameriku bila herojska godina. Ronald Reagan je u Berlinu javno pozvao Gorbačova da sruši zid, Lakersi su predvođeni Magicom i Worthyjem u šest epskih utakmica pobijedili aktualne NBA prvake Boston Celtics, a u kina je stigao treći dio kultne horor serije Nightmare on Elm street – Dream warriors. Film u kojem Freddy po psihijatrijskoj bolnici progoni tek odraslu Patriciju Arquette i društvo dostojan je nastavak prvog dijela, koji je tri godine ranije režirao čuveni majstor horora Wes Craven, danas poznat uglavnom po trilogiji Scream. Horor je po sadržaju i glumačkoj postavi definitivno bolji od svog prilično neuspjelog prethodnika, a od njega se razlikuje i po odličnom soundtracku, za koji su se pobrinuli Angelo Badalamenti i Dokken. Da je kombinacija heavy metala i slasher filma izuzetno učinkovita, prije toga je već dokazao Alice Cooper u šestom dijelu Petka 13. (The Man Behind The Mask, Teenage Frankenstein, koje ćeš naći na albumu Constrictor), a potom i u Cravenovu Shockeru, no moglo bi se reći da je Dream Warriors zacijelo najpoznatiji primjer takve simbioze. To potvrđuje i visokobudžetni video za istoimenu pjesmu, snimljen na setu filma, u kojem se George Lynch u pratnji Dona Dokkena šeće po zamagljenim hodnicima i svojom gitarom Skull n’bones gnjavi najpopularnijeg američkog psihopata.
Pjesmom Dream Warriors zaključuje se Back for the Attack, četvrta i posljednja prava ploča Dokkena. O raskolu u bendu i sukobu između Dona i Lyncha već su cvrkutali vrapci, tako da raspad grupe nakon live albuma Beast from the East, kojim je izdavačka kuća iz ekipe htjela iscijediti i posljednje dolare, nije bio nikakvo iznenađenje. Pjevač i gitarist već dugo nisu komunicirali niti snimali u istom studiju, a zbog žučnih svađa naslućivao se i epilog na sudu. Ništa od toga se na albumu ne primjećuje. Riječ je o još jednom tehnički besprijekornom i idejno iznenađujuće raznolikom remek-djelu iz osamdesetih, koje je ipak malo mračnije od prethodnih Dokken albuma. Ako je Under Lock and Key bio tržišno usmjereniji i sadržavao više radijskih hitova, Back for the Attack nudi nam mračno putovanje u zemlju zlokobnih ritmova, izbrušenih solaža i gang vokala, koje je, kako je i karakteristično za razdoblje u kojem je nastalo, od početka do kraja slušljivo i zanimljivo. Energični Kiss of Death i pjevni Prisoner odlično otvaraju album, a s učinkovitim refrenom pjesme Night by Night, u kojoj dolaze do izražaja ponajprije često kritizirane pjevačke sposobnosti Dona Dokkena, album doseže svoj prvi vrhunac. Naravno, glavna atrakcija grupe je Lynch, čiji gitaristički arsenal možemo diviti u instrumentalu Mr Scary, za koji je dobio čak i nominaciju za Grammy. Još više od njegovih solaža, koje obilježavaju supersonični legato i double stopovi, u pjesmama kao što su Stop Fighting Love i već spomenuti Dream Warriors privlače nas njegovi ritmovi, uz koje ne može ostati miran i indiferentan nijedan dugokosi tip. Dakle, ponajprije je riječ o gitarističkom albumu, svojevrsnom Lynchevu odgovoru na Satrianijev Surfing with the Alien, s izrazitom power metal konotacijom i frenetičnim rifovima, u usporedbi s kojima Satchovo sterilno brenkanje djeluje kao obična igračka. Back for the Attack tako utjelovljuje najcjenjenije aspekte svoje ere jer spaja gitarističko majstorstvo, preciznu, ali ne previše uglačanu produkciju i zavidnu harmonijsku gipkost, a uz to na njemu nema ni jedne pjesme koju bismo mogli proglasiti popunom. Za kasnije albume grupe nažalost se tako nešto ne bi moglo reći.
Nakon Lynchova odlaska Don Dokken s Johnom Norumom (ex Europe) i Peterom Baltesom (ex Accept) snima album Up from the Ashes, koji pokušava nastaviti tradiciju spomenutog albuma, ali unatoč nekim svijetlim točkama kao što su Give It Up i Down in Flames, ne dosiže mu ni do koljena. Slično bi se moglo reći i za Lyncha, koji sa svojom grupom u isto vrijeme izdaje inače vrlo obećavajuću ploču Wicked Sensation, kojom se namjerava ponovno domoći ljestvica, no oba projekta u svjetlu novih vremena jarećih bradica i flanelaških košulja neslavno propadaju. Posljednji očajnički pokušaj da se grupa vrati na staze stare slave dogodio se 1995. albumom Dysfunctional i popratnim DVD-om Japan Live 95′, na kojem je sukob među članovima već toliko očit da se osjeti čak i u glazbi. Nakon katastrofalnog Shadowlife Lynch pobere svoj novac (kako je sam nazvao suradnju u bendu u kojem se uvijek osjećao sputano) i po drugi put odlazi, a Dokken nastavljaju životariti s uradcima koji su i idejno i tehnički svjetlosnim godinama iza svojih majstorskih djela iz osamdesetih.
Dokken se dakle vrijedi sjećati po moćnim albumima iz prošlosti kao što su Tooth and Nail, Under Lock and Key, a posebno po Back for the Attack, u kojem se krije njihova prava veličina. Uradak je unatoč pomalo povijesnom gitarskom zvuku i danas svjež, dinamičan i jednako slušljiv kao prije dvadeset godina, kad su dečki kraljevali svjetskim glazbenim ljestvicama. To je shvatio i Don, koji je nedavno izdao live album From Conception isključivo sa starim materijalom te DVD zbirku videospotova iz osamdesetih naslovljenu Unchain the Night. Na DVD-u je i video Dream Warriors, na čijem se kraju Freddy, kojeg u snu tlači mora, znojan budi, skoči na noge i usklikne: “What a nightmare! Who were those guys?” To su, dame i gospodo, bili Dokken na vrhuncu svoje slave.
Postava
Don Dokken – vokal
George Lynch – gitara
Jeff Pilson – bas-gitara
»Wild« Mick Brown – bubnjevi
Produkcija
Neil Kernon
Popis pjesama
1. Kiss Of Death
2. Prisoner
3. Night By Night
4. Standing In The Shadows
5. Heaven Sent
6. Mr Scary
7. So Many Tears
8. Burning Like A Flame
9. Lost Behind The Wall
10. Stop Fighting Love
11. Cry Of The Gypsy
12. Sleepless Nights
13. Dream Warriors
Trajanje albuma: 63.08
