Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orto Bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 23.03.2008
Broj posjetitelja: 40
Cijena karte: 5,00€
Nakon vikenda prežderavanja uskrsnim đakonijama uskrsni zečić (Umazani dihurčki, zapravo) za kraj produljenog vikenda donio je još dva koncerta na tradicionalno metalski ponedjeljak u Orto baru. U ponedjeljak navečer ozbiljno je zasnježilo pa je Orto, nažalost, posjetilo nešto manje metalaca gladnih kruljenja i žarećih gitara, jer su se previše prežderali svega crkvenog čime nas Uskrs, naravno, obilato davi. Kako god, gornji kat Orta ipak se lijepo napunio, jer su nas čekale još dvije perspektivne slovenske metal postave, ovaj put štajerski dvojac To Hate i Infidia.
Prvi su na pozornicu uz uskrsnu propovijed izašli To Hate iz Čeršaka, koji postaje prava valionica bendova. Sastav To Hate od 2004. u slovenski prostor unosi melodični death metal u stilu In Flames, At the Gates ili Dark Tranquillity. To Hate su već za dobrodošlicu beskompromisno odžarili udarnu Key to the Suicide Area, koja je, nažalost, odmah pokazala da je ozvučenje u Ortu opet površno. Ritam sekcija, koju čine Olci na basu i Tuty za bubnjevima, doduše je dinamična i raznolika, ali je nažalost bila toliko glasna da su se zbog toga gitare više puta izgubile. Šteta, jer gitarski dvojac Jure Vandur/Marko Strnad žari odlične riffove inspirirane švedskim death metalom i melodične pasaže koje odlično razbijaju inače prisutnu agresivnost i brutalnost. Ona leži prije svega u odličnom, sirovom Juretovom growlu, koji se savršeno pokazuje i uživo, a Jure je uz puno karizme i pravi frontman. Vokal je inače bio dobro ozvučen, lošije se pokazao samo u čistom, govornom dijelu Colour of My Death. Budući da su si To Hate i Infidia bliski već zbog zajedničkog bubnjara, odlučili su pripremiti malo iznenađenje. Kod pjesme Omen na pozornici je dečkima iz To Hate društvo pravila pjevačica Infidie, Tina. Kombinacija oštrog growla i čistog, nježnijeg ženskog vokala ispala je, u najmanju ruku, vrlo zanimljivo, jer su se Jure i Tina odlično uklopili. Nakon Burn Down With My Existence došla je na red i obvezna In Flames obrada, ovaj put Swim s albuma Clayman, opet u društvu Tine, koja se odlično pokazala, iako ženski vokal baš i nije pisan za taj žanr (ostavimo sad Arch Enemy po strani). To Hate su odžarili još tri prave himne gothenburškog metala i dokazali da je u već prilično izlizanom žanru još uvijek moguće napisati svježe i udarne pjesme. To Hate – od Čeršaka do Gothenburga!
TO HATE:
1. Key To The Suicide Area
2. Colour Of My Death
3. Omen
4. Burn Down With My Existence
5. Swim
6. We Fuck ‘Em Young
7. Room Of Eternity
8. Step Of Truth
Nakon To Hate uslijedilo je nešto nježnijeg metala uz mariborski power metal sastav Infidia, koji je pozornost privukao prije svega odličnim, prošle godine izdanim EP-jem Led By The Light. Da cure i dečki ne miruju dokazali su obiljem odsviranih pjesama novijeg datuma, kao što je bila uvodna Soulburn. Opet se, nažalost, pokazalo slabo ozvučenje gitara, koje su se često lošije čule. Unatoč tome, instrumentalno su odsvirali na razini, nažalost je Tina nekoliko puta malo falširala, ponajviše kod odsviranih obrada, ali je vlastite pjesme otpjevala to bolje. Prvu obradu dočekali smo s fantastičnom pjesmom švedskog progresivnog power metal sastava Evergrey, Blinded. Riječ je o vokalno prilično zahtjevnoj pjesmi koju s nevjerojatnim osjećajem može otpjevati samo vokalist grupe Tom Englund, pa je upravo kod te pjesme bilo najviše vokalnih kiksova. Za nježnije duše dobro je legla baladna Lunaine, a zatim i novija obrada, poskočna pop skladbica novih Nightwish, Amaranth, koja je barem prilično dobro pisana za Tinin vokal. Zanimljivo je bilo čuti Starchild u akustičnoj izvedbi (osobno mi je originalna verzija ipak puno draža), udarnu One Step From Hell te Losing My Dreamland, a zatim i najbolju obradu večeri, kultnu Gutter Ballet legendarnih Savatage, koja je odsvirana i otpjevana sigurno i dostojno. Okus je malo pokvarila obrada klišejiziranog power metal štikla Sonate Arctice, My Land, ali ga je popravila jedna od boljih skladbi s EP-ja, Vision. Bilo je vrijeme da se i Jure odužiti Tini za njezino gostovanje pa je zajedno s Infidiom otpjevao hit Children of Bodom, Hate Me. Za kraj je ugodno iznenađenje doživio Šujo, kojem je grupa posvetila W.A.S.P. klasik Wild Child kojim je koncert i završen. No bend je naravno dobio zahtjeve za “Zugabe” i za sami kraj su nam Infidia namijenili još odlično odsviran Edguy hit Superheroes.
INFIDIA:
1. Intro
2. Soulburn
3. Alive!!!
4. The Dreamer And The Nightmare
5. Blinded
6. Lunaine
7. Amaranth
8. Like No Tomorrow
9. Starchild
10. One Step From Hell
11. Losing My Dreamland
12. Gutter Ballet
13. Twist Of Fate
14. My Land
15. Vision
16. Hate Me
17. Wild Child
—dodatek—
18. Superheroes
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Tekst: Rok Klemše
Galerija slika
