Izvođač: Miusow Quartet
Izdavačka kuća: Jazz & Blues Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 4.5/5
Sastav Miusow Quartet relativno je nov, no ne radi se o zelenašima bez iskustva. Većina njih već ima mnogo iskustva kao studijski glazbenici, gdje su surađivali s popularnijim izvođačima. No glazbenici takvog kova trebaju nešto više od sviranja u popularnim sastavima, trebaju bend u kojem mogu ostvariti svoj potencijal i sve svoje skladateljske i glazbene sposobnosti. To su sa sastavom Miusow Quartet učinili Andrej Čopar, Marko Brdnik, Tibor Mihelič i Blaž Grm. Radi se o novodobnoj supergrupi koja ne teži samo brzom i tehničkom sviranju, nego prije svega pravim osjećajima, melodijama, kompleksnim strukturama koje u kombinaciji s prvorazrednom tehnikom stvaraju doista vrhunski album.
Već ako samo pogledaš njihovu myspace stranicu, primijetit ćeš koliko različitih utjecaja imaju – od Milesa Davisa, do Davida Bowieja, Fantomasa itd. Tako raznolik ukus vidi se i u njihovim kompozicijama, koje su protkane svježinom i nebrojenim utjecajima. Dakako, najveći utjecaj je inspiracija, a ne glazba drugih izvođača. Melodije dolaze iz njih samih i iako se možda katkad čini da se u njima čuje neki drugi izvođač, velika je mogućnost da se radi samo o slučajnosti.
Album odmah počinje silovito. “Skandiranje Skandinavcev” je prava jazz-rock skladba u kojoj ima i dosta etno utjecaja. Kod harmonike se odmah primijete tango utjecaji Astora Piazzolle. Svira se s osjećajem i preciznošću, a na harmonici i puhačkim instrumentima izvedeno je nekoliko izvanrednih solaža. Sljedeća skladba počinje mirnije, s melodijom na flauti, harmonici, nježnim udaraljkama i basom koji podsjeća na gitaru. S vremenom ritam postaje sve brži, no nikad tako silovit kao na uvodnoj skladbi. I “Alma mater” počinje sporije, ali silovitost ipak raste. Ovdje se primjećuje balkanska melodika, koja mi je u kombinaciji s jazzom oduvijek bila neizmjerno draga (kao na primjer kod Leb i Sol ili Smak). “Cynical” je zasnovana na funky ritmu na bas gitari, koji dodatno obogaćuje tango zvuk harmonike. To je i jedina pjesma s vokalom. Struktura ove pjesme je jednostavnija, a ni solaže nisu tako oštre. Čini mi se da je to bio pravi trenutak za laganu predahnu nakon napornih (u dobrom smislu) prvih triju skladbi. Slijedi mirnija kompozicija utemeljena na blues melodiji. No dečki se nikako ne zadovoljavaju samo bluesom. U nju unose i primjese jazza, tanga (na početku) i još štošta. “Šuti bolan” se, s obzirom na naslov, iznenađujuće otvara klasičnom melodijom, no vrlo brzo pokaže opravdanost naslova kad prijeđe na mješavinu dinamičnog jazza i balkanske melodike. Prava paša za uši. U sredini nastupa mirniji dio, kojem slijedi završni napad. Harmonika i puhači opet se izmjenjuju u predivnim solo trenucima. Iako skladba možda nije najduža, jedna je od najraznolikijih na ploči. Mnogo je promjena ritma i brzih izmjena melodija. Predzadnja kompozicija jedina je dulja na ploči. Uvod je tih, no uskoro se glazba rasplamsa. Stvar je možda općenito nešto mračnija od prethodnih radova, ali svakako nije tmurna. I strukturno i ritmički vrlo je razgranata. Ovaj put još veću izloženost dobiva harmonika, koja ima lijep dio samostalnog nastupa. Nakon završenog sola sve zajedno prelazi na posve novu razinu. Skladba se rasplamsa, izvanredni trenuci samo se nižu jedan za drugim. Kasnije se primjećuje i nešto utjecaja istočnjačke glazbe, što, sudeći po naslovu, i nije tako čudno. Pred kraj se ponavlja jedan od uvodnih dijelova, ali aranžmani su drukčiji. Za kraj još izvrsna glazbena strka. Već sam naslov kaže da će se raditi o brzoj pjesmi, a tempo je doista podivljao. Unatoč tome nikad se ne primjećuje jednoličnost, koja je kod tako brzih kompozicija često prisutna. Pravi završetak za nevjerojatan album.
Svaka skladba je priča za sebe i upravo je u tome čar ovog novog sastava. Ne samo da ne ponavljaju druge izvođače, nego ne ponavljaju ni sami sebe. U svakoj kompoziciji primjećuje se posve drukčiji pristup, drukčije kombinacije i drugi žanrovski utjecaji. I u soliranju su vrlo raznoliki. Izmjenjuje se naime više vrsta puhačkih instrumenata, harmonika, a povremeno i bas. Niti jedan solo ne zvuči slično drugome, tako da nema bojazni da biste se tijekom improvizacija dosađivali. Ionako improvizacija nema puno, jer Miusow Quartet gotovo sve stavlja na skladateljske sposobnosti Miheliča i Čoparja.
Mislim da sastav svira tako izvornu glazbu da bi bilo besmisleno nabrajati u kojim me trenucima što podsjeća na nešto drugo. Čujem mnogo utjecaja jazza, jazz-rocka i avangarde, ponešto je i etna i world glazbe, a katkad me dvoboji i suradnje između harmonike i puhača podsjećaju na orgulje i puhače kod Van Der Graaf Generator. Mnogo sličnosti primjećujem i s japanskim sastavom Salle Gaveau, koji je slično kao Miusow Quartet u glazbu pomoću harmonike unosio elemente tanga.
Kod ovog sastava ne mogu govoriti o slabostima, jer su u svakom pogledu toliko jaki. Ritam linija je fenomenalna. Basist Tibor Mihelič ima osjećaj za baš sve žanrove – funk, jazz, blues, rock, etno i još bih mogao nabrajati, dok je Blaž Grm izniman jazz bubnjar neobično disciplinirana stila (za jazz bubnjara). Mihelič na jednoj pjesmi i pjeva. Treba reći da mi se i u tom pogledu čini vrlo dobar i može zasjeniti mnoge “čiste” pjevače. Još jedan iskusan član je Andrej Čopar, koji na puhačima brine za nekoliko vrhunaca, osobito kad se s harmonikašem izmjenjuju u solažama i kad zajedno sviraju iste melodije. Njihovi dueti su nezaboravni, slično kao suradnja Davida Jacksona i Hugha Bantona kod Van Der Graff Generator. Za mene je još posebniji element na albumu harmonika Marka Brdnika, koja će možda nekoga podsjetiti na rad Bradka Bibiča kod Begnagrad. Često me harmonika podsjeti na orgulje Hugha Bantona kod Van Der Graaf Generator, a opet mnogo puta Brdnik svira s pravim tango osjećajem, što avangardnom jazzu koji inače sviraju ostali daje poseban čar.
Ne znam kako još pohvaliti Miusow Quartet. Možda tako da kažem da je album Smejmo se skupaj trenutačno moj najdraži slovenski album svih vremena. Pretekne čak i takve izvođače kao što su Begnagrad, Izvir, Quatebriga, September, Buldožer… S lakoćom. Nešto čarobno je u njima, nešto što jednostavno moraš čuti. Kad počnu svirati, oslobodi se neka svemirska energija i sav kaos pretvara se u red, sve ima smisla. Iako je možda još prerano tvrditi da će mi album i ubuduće biti tako drag, čini mi se da svaki put kad ga slušam, nađem nešto novo što me uvijek iznova oduševi. Čini mi se da će mi ovaj album ponuditi još mnogo lijepoga. Muze su im očito bile naklonjene.
Treba istaknuti i samo grafičko oblikovanje CD-a. Na naslovnici albuma i na većini ostalih slika su lica izložbenih lutki, koje sve imaju na licima zalijepljene iste blesave osmijehe. Time (barem mislim) sastav upozorava da ljudi sve više postaju slični jedni drugima. Nema više samostalnog razmišljanja, jer većina stanovnika našeg planeta kao ovce slijepo slijedi pravila, trendove, religije,… Ljudi su u nekoj mjeri postali lutke. Svi se smiju istim šalama, svima se sviđaju iste stvari, svi kupuju u istim trgovinama, svi slušaju istu glazbu (svi neka se čita kao većina).
Nevjerojatno je da je ovo debitantski album sastava, jer je u svakom pogledu naprosto predivan – odlično strukturiran, aranžiran i odsviran. Dečki nisu novaci na glazbenoj sceni, ali su ipak izuzetno brzo pronašli međusobnu kemiju kojoj se nije moguće oduprijeti. Već sada znam da će Smejmo se skupaj ubuduće imati status kultne ploče. U to uopće ne sumnjam. Najveći izazov sastav tek čeka. Slušao sam već mnogo bendova kojima je uspio jedan dobar album i ništa više. Gotovo je teško zamisliti da bi još jednom mogli stvoriti takvo remek-djelo, što Smejmo se skupaj u mojim očima jest, ali kad bi im uspio album slične kvalitete, ja bih ih već smatrao velikima. Baš će biti zanimljivo vidjeti što ih čeka u budućnosti. Samo se nadam da će ostati jednako opušteni i povezani kao do sada, i onda mislim da se nema čega bojati za izvrsnu glazbu i ubuduće. Do tada predlažem da si priuštite gurmanske glazbene užitke uz ovaj album, koji čovjeku, ako je spreman na to, može doprijeti do same dubine srca. Remek-djelo!
Sastav
Andrej Čopar – sopran, tenor i bariton saksofon, flauta
Marko Brdnik – harmonika
Tibor Mihelič – bas gitara, udu, drumlja, glas
Blaž Grm – bubnjevi
gost: Boštjan Gombač – prateći vokal (4)
Produkcija
Aldo Ivančić i Miusow Quartet
Popis skladbi
1. Skandiranje Skandinavcev 5:51
2. Njene razprte platnice 6:09
3. Alma mater 7:32
4. Cynical 4:58
5. Blues zaprtih barov 7:06
6. Šuti bolan 5:53
7. Amn’ Ha 11:23
8. Vrvež v mestu 4:50
