Sladka Boss tweest bolečina z Boss Tweed na Ortofestu (2008)

Mjesto: Orto Bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 02.04.2008
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 7,00€

Boss Tweed, taj zanimljivi brooklynski trio iz New Yorka, koji svira izrazito privlačnu mješavinu bluesa, rockabillyja, surfa i rock n’ rolla, bend je kakav rijetko viđamo na koncertnim binama u Sloveniji. Trio se zadržao na kraćoj slovenskoj koncertnoj turneji  s ukupno četiri koncerta (u sklopu šire europske), u kojoj nisu zaobišli ni nastup na tradicionalnom Ortofestu u Ljubljani.

Riječ je o triju s posve izvornim stilom koji resi njihov autorski repertoar, o prekaljenim glazbenicima koji se i izvan Boss Tweed bave i povezuju kroz različite glazbene projekte ili sastave drugih žanrova, pa o visokom pedigreu pojedinih članova ekipe Boss Tweed nije ni vrijedno trošiti riječi, no ipak je dobrodošlo istaknuti nekoliko “osnovnih činjenica”. Srce i duša banda je šefica Carolyn Sills, pjevačica s posebnim šarmom i karizmom, a njezin zavodljivo osjećajan, erotičan soul glas, koji ne skriva čežnju i bol, jedna je od najvažnijih karakteristika vanjskog izgleda Boss Tweed. Društvo joj prave simpatični gitarist Gerard Egan, profinjeni majstor tehnike sviranja kad je riječ o spajanju elemenata rock n’rolla, rockabillyja i bluesa na svojoj gitari Gretsch Hollowbody, i svestrani bubnjar Eric Reed.

Nastavak s ljuljajuće strastvenom i melodičnijom Bottles & Cans, također s EP-a “Lie to Me”, naglo je prebacio intenzitet sviranja u višu brzinu. Zanimljivim križanjem surfa i rock’n rolla kojim je Gerard podložio Carolynin vokal, gitara je tako upozorila koliko je važan faktor u temeljenju osnovne slike (uz vokal) Boss Tweed. Gerard je svojim profinjenim zvukom ponajviše taj faktor koji je fantastično oživio kasna pedesete i rane šezdesete prirodnim, metalno zvonkim dubokim tonovima. Osnovna platforma skladbi nije tako zamršena kad su u pitanju akordi, no Gerard je cijelo vrijeme oduševljavao unošenjem najrazličitijih trikova koji su razbijali šablonsku predvidljivost korištenja fraza osnovnih gitarističkih hvatova i tako ih opravdavali. Glavninu te magije postizao je Gerard korištenjem tremola, koji je na njegovoj prelijepoj narančastoj Gretsch ljepotici djelovao poput masivne mjedene kvake bakina sefa na tavanu od Boga zaboravljene zidanice negdje usred tolminsko-kobaridskog bregovitog kraja. Svemu je pristupao s izuzetnom kontrolom, mekoćom i osjećajnošću. Nigdje ni trunke slatkoće. Raznoliko sviranje s osjećajem, osobito je oduzimalo dah to stapanje elemenata blues melosa i dodavanje surferskih melodija, a nekoliko puta je lik i rockerski zarezao svoje tonove. Gerard, kad nije s Boss Tweed, naime nastupa u “Guns N’ Roses tribute to” bendu zvanom Mr. Brownstone, što donosi bonus bodove njegovu svestranom gitarističkom izražavanju.

Zapravo su Boss Tweed kao kompaktna trojka već samo svojom posebnošću povukli prisutne slušatelje. Djelovali su prirodno, istinski i zato je ta privlačnost djelovala, primjerice na mene osobno, gotovo hipnotički.

Gerard i Carolyn imali su efekt pedale postavljene kar na glavama pojačala, a ne na podu, kako je inače uobičajeno. Očito su se prethodno upoznali s time da mi Slovenci volimo proljevati pivo kad nas uhvati na koncertima. Inače je taj dvojac nekoliko puta upozorio koliko su spojive i njihove raznolike boje vokala, osobito na točkama kad su se prihvatili harmonija zajedničkih dueta (I Never Cared For You). Boss Tweed svoj su glazbeni umjetnički artizam potvrdili i u izvedbi obrada, koje su zaogrnuli sebi svojstvenim ruhom. U tome je osobito zapalila Mona Lisa – orig. Nat King Cole.

Publika je cijelo vrijeme držala odlučnu distancu od kojih 3 m od pozornice. Tome je kumovalo loše poznavanje benda, a možda i opći raspoloženjski osjećaj žalovanja i boli, koji je bend stvorio tijekom nastupa i koji je spriječio da glave (i glavice) u dvoranici Orto Bara slučajno postanu pregrijane te da njihova djela izmaknu racionalnoj kontroli. Unatoč svemu, surf i rockabilly ritmovi djelovali su opojno i nekoliko parova odlučilo je u drugoj polovici koncerta pokazati svijetu svoje plesne vještine. Inače je publika cijelo vrijeme zadržala prilično hladnu distancu prema bendu, čak ni tijekom stanki praktički nije bilo čuti pljesak, uz iznimku na kraju kad je bend odsvirao bis i zaključio koncert rockerski ubrzanim vijencem instrumentala.

Zvuk je tijekom koncerta za klupsku atmosferu bio naprosto idealan. Stvorili su ga Boss Tweed u samo deset minuta prethodnog “sound checka”, koji je nadzirao bubnjar Eric. Tijekom koncerta uopće im nije trebao tonac za mikserskim stolom.

Nastup simpatičnih Boss Tweed dočarao je jedinstvenu atmosferu, posebnu glazbenu ekstravaganciju koju posjeduje samo ovaj bend. Fuzijom različitih glazbenih utjecaja, koja bendu daje potreban manevarski prostor za vlastiti razvoj i očuvanje prepoznatljivog identiteta, glazbenici su suoblikovali izniman dinamični preplet svih raspoloženja i nezaboravno ga oživjeli u Orto Baru. Kao što rekoh. U trenutku. Posve osebujno i podkožno zavodljivo.

Galerija slika