Mjesto: Unec/Ljubljana
Datum koncerta: 03.04.2008
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 13 €
Prije nekog vremena u Ljubljani su se pojavili zanimljivi plakati s logotipom GN’R i podnaslovom Prospect. Što je sad to, jesu li Prospect postali GN’R tribute band, pitali su se mnogi, no situacija se ubrzo razjasnila – G2R su “službena” zamjena za Pištolje i u odsutnosti originala održavaju na životu duh tih rock odmetnika nedavne prošlosti, dok su Prospect i dalje prog metal sastav koji je (prilično nespretno) odabran kao zagrijavanje za te Engleze. Nakon odličnog koncerta na Uncu odlučio sam posjetiti i ljubljanski žur, pa je tu za vas, dragi čitatelji, zajednički izvještaj s oba događaja.
Zajednička karakteristika oba koncerta bila je groznica za kartama, jer su dragocjeni komadići papira bili razgrabljeni već u pretprodaji pa je upravo na dan koncerta u Ljubljani cvjetao crni plasman – najskuplja karta je prema mojim informacijama promijenila vlasnika za ni manje ni više nego 50€! Sljedeća zajednička točka bilo je opće nezanimanje za predgrupu – pretežno rockerskoj publici naprosto ne možeš prodavati tehnički vrlo dotjeran, ali za te žanrove neviknutim ušima teško probavljiv progresivni metal pa tako Prospect ni na jednom koncertu nisu poželi ništa više od mlakog aplauza nakon odsviranih pjesama. Dobra izvedba komada (naravno, ponovno se isticao Orient Express) i čupanje na pozornici ovaj se put dakle nisu isplatili osvajanjem publike, zato Romanu i ekipi želim više sreće drugi put.
G2R. Jesu li stvarno toliko dobri kao originali, pitali smo se mnogi. Recimo ovako; na UYI turnejama ’92. i ’93. originalni su Gunsi imali priličnu hrpu zaista očajnih koncerata, koje bi ovaj cover band glatko mogao nadmašiti, ali pravu magiju GN’R-a ionako nitko nije sposoban uhvatiti, iako ovi dečki često dođu prokleto blizu. Vizualno je riječ o vrlo preciznim replikama Axla, Slasha, Duffa i Gilbyja Clarkea, bilo da se radi o odjeći, modnim dodacima ili instrumentima, ova četiri dečka tu su vrlo dosljedna. Drukčije je s bubnjarom i klavijaturistom, koji ničim ne podsjećaju na Matta Soruma ili Dizzyja Reeda i time vrlo negativno odskaču od cjelokupne slike grupe, a ako JP Crash na klavijaturama to nekako ispravi dobrim znanjem klavijatura i odličnim scenskim performansom, isto se ne može reći za bubnjara, koji je s osnovnim ritmovima bez Sorumove finese previše puta ispadao iz zvučne kulise koju su G2R stvarali. Duffa je preprecizno imitirao i basist, jer mu je uz vizualnu sličnost vrlo blizak i po scenskom nastupu; komunikativan, nasmijan i magnet za nježniji spol, no istovremeno i očito zaravnat nečim te time često nesposoban odsvirati pjesme (primjetno ponajviše kod epske Estranged i Slashova sola Godfather); svakako dakle u sklopu pravovjerne imitacije, ali basistu bih drugi put ipak preporučio malo više točnosti. Nje pak svakako ne manjka gitaristi koji je imitirao Slasha, jer ga ima koliko god se može u malom prstu. Tako je lijepo odžgao repliku solaže kakvu je pravi Slash svirao u srednjem dijelu Use Your Illusion turneje, a ni Get in the ring, November Rain i Paradise City nisu mu predstavljali nikakve probleme. Ključna točka koncerta G2R ipak je vokal i tu mogu reći samo: kapa dolje. Dečko ima Axla naime proučenog do daske. Scenski pokreti, odjeća, obraćanje publici, divljanje po pozornici i naravno vokalni krikovi; you name it – he did it. Najviše sam se zabavljao njegovim (doduše opravdanim) prijetnjama na prvom koncertu da će bend zbog katastrofalnog zvuka napustiti pozornicu. Tonski tehničar se u inače po zvuk vrlo podmuklom Uršulinskom dvorcu na Uncu zaista nije proslavio i tako nas je uskratio za solo gitaru preko pola koncerta i “nadogradio” očajnim šumom i basovskim feedbackom preko druge polovice koncerta. Možda je u tome bio razlog da je grupa na prvom koncertu odsvirala samo standardni UYI set (doduše dug dva i pol sata), bez Patience i s dodatkom Whole Lotta Rosie legendarnih AC/DC. Zato su nas “bombončići” čekali na drugom koncertu u Ljubljani, gdje je grupa odsvirala 9 pjesama s Appetite For Destruction (Welcome to the Jungle, It’s So Easy, Nightrain, Mr. Browstone, Out To Get Me, Paradise City, My Michelle, Sweet Thild O’Mine i Rocket Queen), 3 s Lies ( Patience, Used To love her i poslastica – One In a Million), 4 s UYI 1 (Live And Let Die, Don’T Cry, Doube Talkin’ Jive i November Rain) te sedam s UYI 2 (Civil War, Yesterdays, Knockin’ On Heaven’s door, Get In the Ring, Pretty Tied Up, Estranged i You Could be mine), a tome su dodali još Godfather theme, Whole lotta Rosie, Slashev solo blues i vrlo nespretno Fall to Pieces upravo raspadnutih Velvet Revolver. 27 komada za 13 eura – neprocjenjivo.
Nakon svih pohvala i pokuda, vrijeme je da se po svojoj staroj navici osvrnem i na publiku. Na koncertu na Uncu ona zaslužuje samo pohvale, jer je savjesno surađivala s grupom, pjevala i skakala te istovremeno pazila jedni na druge. To posljednje nažalost nije vrijedilo za skupinu jako alkoholiziranih tipova pod vodstvom slovenske rap “zvijezde” Trkaja u Cvetličarni, kojima je bit koncerta značila naletavanje na druge sudionike (mimo svih “pravila” klasičnog thrash metal ili hardcore mosha) i sipanje neumjesnih opaski na račun benda i ostalih posjetitelja. Fuj!
Unatoč posljednjoj primjedbi, nostalgičnim sam vikendom još uvijek prilično oduševljen i dok čekam reunion pravih Pištolja, ove bih imitatore rado još koji put pogledao. Šapće se da će nam ta mogućnost biti pružena vrlo brzo u Kopru!
Tekst: Gregor Šujica
