Big Brother And The Holding Company uz fenomenalnu Mary Bridget probudili duh Janis Joplin! (2

Big Brother And The Holding Company ime je koje većina glazbenih zanesenjaka najčešće povezuje upravo s Janis Joplin. Ništa neobično, naravno, jer je cura prije galaktičkog lansiranja među ikone rock & rolla dugo vremena savjesno oblikovala upravo imidž ove psihodelično orijentirane postave iz druge polovice šezdesetih. Pravcata romantičarka, koju je Janis nakon samo dva albuma, uočivši neambicioznost (čitaj: neprofesionalnost) postave, ubrzo zamijenila solo karijerom, čime se zacijelo bezobzirno poigrala s egom pojedinaca. Neugodnost situacije dečki, ili bolje rečeno sad već dedeki prilično zrelih godina, nakon četrdeset godina rješavaju na prilično jednostavan način: diplomatskim samooznačavanjem kao “postave koja je otkrila Janis Joplin” najradije se drže nekakve kompromisne odredbe svog statusa, što je napokon i najispravnije.

Danas se takvo brbljanje oko lika Janis Joplin čini možda nepravednim, pogotovo kad pred nama stoji nevjerojatna Mary Bridget, koja se i glasom i stasom već sama po sebi čini čistom inkarnacijom legendarne pjevačice. Maryina interpretacija čista je destilacija dobro poznatih vokalnih linija, koje dama dodatno podupire uživljenim scenskim nastupom. Da je Mary od samog vraga poslana žena, postalo je jasno već od udaranja prvih taktova Down On Me, koji su klub Bluesiana potresli do temelja. Combination Of The Two, naoružan dobro podloženom oštrinom funky ritmike, zacijelo bi dosegnuo i dalje da nas je samo proštedio nespretnog gitarskog eksperimentiranja starine iz Big Brother And The Holding Company, Sama Andewa. Sam zacijelo ne spada u kategoriju vrhunskih gitarista, što uvijek raspoloženi starac niti ne skriva. Gospodin zato simpatije publike radije skuplja savjesnim diktiranjem tempa te humornim, ali nikad neukusnim verbalnim obasipanjem svih prisutnih, što tiho odaje i njegov dominantan status. Za brzoprsto gitarsko žongliranje, koje istodobno brine i za primjerenu i, dakako, što modernju adaptaciju postave u zvučnom smislu, zadužen je mršavi mladac Collins. Glavna atrakcija pak, naravno, ostaje neuništiva Mary Bridget. Samouvjerena cura bez većih problema nosi cipele slavne prethodnice i iskrenim osmijehom odbija sve pokušaje diskreditiranja pogledima sumnje i nepovjerenja. Naprotiv, Maryin glas odmah pogađa ravno u srce, čime se razumljivo ne udaljava od djelovanja velike uzornice.

Prvi pravi test nadnaravnosti Maryine vokalne izvedbe nastupio je uz Gershwinov Summertime. Njegova je osjećajna izvedba večeri u tren oka dodala osjećaj tajanstvenosti koji može dočarati samo prvorazredno pjevanje. Sposobnost naglog preskakanja iz dometa plazme agresivnog glasovnog agitiranja u sigurno utočište melankolične retorike, gdje ruku pod ruku hodaju blues i soul, zacijelo je jedno od najmoćnijih oružja Mary Bridget. Kad takvom arsenalu vokalnih karakteristika dodaš još i žmarac spontane lakomislenosti šezdesetih, ubrzo se oči u oči suočimo s neukrotivim glazbenim čudovištem. Paralizirani silinom Maryina glasa posve smo poslušno zaplovili kroz Turtle Blues, fantastično izvedenu Women Is Losers i ništa manje zapanjujuću Get It While You Can. Večer zacijelo ne bi bila potpuna bez poznatog refrena pjesme Bobby McGee, uz čije je srčano izvođenje Mary iz pluća iscijedila i posljednje atome snage. No nema veze, mlada se dama na kraju večeri samouvjereno prihvatila čak i famozne Ball & Chain, skladbe legendarne Big Mame Thornton, kojom je Janis na sebe prvi put skrenula pozornost davne 1967. na festivalu Monterey Pop Festival! Istini za volju, Ball & Chain bila je za Mary možda čak korak predaleko u smjeru istraživanja gornje granice vokalne rezonance, ali nema veze. Mary Bridget otrovna je žena koja ispod maske svojih obilnih grudi skriva više karizme i jaja od velike većine muških vokalista, a da o slaboumnosti feminističke usmjerenosti moderne ženske glazbene scene niti ne govorim.

Ne sumnjam da je za mnoge zacijelo bogohulno uživanje u stvaralačkim vrhuncima postave, koji su većinom bili plod izuzetnosti jedinstvene Janis Joplin, nakon dva sata glazbenog propovijedanja prošlo prebrzo. Mnogo prebrzo i za takozvanu pričuvnu postavu Big Brother And The Holding Company, koja i nakon četrdeset godina, s nezamjenjivošću vlastitog statusa u enciklopediji glazbe, djeluje potpuno smireno. Oslobođena duhova prošlosti možda čak i više nego na vrhuncu snage.

Tekst: Daniel Pavlica
Fotografije: Mojca Perdih