Mjesto: Stonehenge klub / Arcole (Verona) / Italija
Datum koncerta: 01.05.2008
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 0,00€
Nevjerojatni su putovi gospodnji, a još nevjerojatniji putovi našeg RockLine-a. Ovaj put me je put odveo u malo mjestašce zvano Arcole, negdje na pola puta između Vicenze i Verone u Italiji, poznato po jednoj od Napoleonovih bitaka koja se dogodila 1796. godine i iz koje je Napoleon svakako izašao kao pobjednik. Za bolju orijentaciju: to sićušno mjestašce od Ljubljane je udaljeno samo 330 km. A budući da smo dobro očvrsnuli, u neukrotivom RockLine osvajanju Europe svako koncertno odredište udaljeno manje od 400 km od Ljubljane već je pravo vozačko nebo.
Prvomajski praznici i mrtvi grad. Ne treba ni naglašavati da sam se svakako izgubio. To se podrazumijeva. Ipak, doživio sam poučnu šetnju i obilazak mjestašca Arcole, gdje su mi ljubazni mještani objasnili gdje je točno Stonehenge klub. Dakle, izlaz Soave/San Bonifacio, prođeš centar mjesta San Bonifacio u smjeru juga, kad dođeš do kružnog toka s odvojkom za centar mjesta Arcole, skreneš tamo. Samo nekih 400 m dalje s tvoje je lijeve strane već Stonehenge klub. Budući da je natpis Stonehenge gotovo posve zarastao u penjačice, isplati se parkirati odmah instinktivno na prvom parkiralištu koje dosegneš s desne strane ceste kojom ulaziš u Arcole te se osvrnuti na suprotnu stranu ceste, gdje ti prvo upadne u oči veliki natpis Las Vegas na jednoj od zgrada. Ispod njega je Stonehenge klub. Naravno, ne radi se o druidskom svetištu, a ni velikih kamenih blokova poredanih u krug tamo nema. Dakle, stvar je sasvim na početku mjestašca. Kad sam se našao na mjestu zločina, prvo sam se pozdravio sa šefom Bologna Rock Cityja Emilianom. Kako je brzo prošlo vrijeme od studenog 2006., kad smo se upoznali u Padovi na koncertu švedskih AOR/hard rockera House Of Shakira (reportažu možete pročitati OVDJE).
Ubrzo sam već skakao za vrat tour menadžeru. Dečki su se upravo spremali u špageteriju da se okrijepe, ali za intervju neće biti nikakvog problema kad se vrate s večere, kaže ljubazni Nijemac. Početak koji je prvotno bio najavljen za 21.30 naravno se, u klasičnoj talijanskoj maniri, razvukao do maksimuma. Čekanje je ionako brzo proletjelo uz čavrljanje s Emilianom, koji je prodavao Jaded Heart artikle za lijepo prekrivenim stolićem. Točeno pivo je ovaj put bilo iznadprosječno dobro (Tuborg), ali skupo kao sam sotona (5,00€ – savjetujem da radije ponesete limenke iz dućana ako se slučajno, nekim čudnim slučajem, ikad nađete u klubu Stonehenge). I napokon dočekam intervju s bendom. Sat je već otkucao 23.00, a prvi predbend nije ni započeo sa svojim showom. Kako je protekao intervju bit će naravno opisano u drugom članku, a mi se premještamo tričetvrt sata naprijed. Dakle, otprilike na posljednjih 15 minuta velikog gospodnjeg dana 02.05.2008.!
Lokalci Venoma bili su baš usred svog velikog orgazmičnog nastupa kad sam se iz intervjua ušuljao natrag kroz vrata kluba. Trio cure (vokal/gitara) i dvojice dečki koji su se brinuli za ritam jedva su dosegnuli spolnu zrelost, a već su počeli rukovati opasnim oružjem. Kako to ide? Emo curice i maksimalna impregnacija koja štiti od (potencijalno) pogubnog upada bakterija. Instant i prazno. Poželjno je fušanje i debela, razmazana buka, jer se tako melodije u njoj uopće ne čuju. Preko tog razmaza se dere i stvar je riješena. Uaauuu ortodoksna stvar!!! Već režemo vene! Venoma su mučili moja razmažena uha još kojih 20 minuta, dok je publika, koja je ovaj put doista djelovala kao dječji vrtić, s velikim zanimanjem pratila svoje sunarodnjake te se nadajmo da pritom nije možda pogrešno doživljavala novu genezu rock svemira. Klub je u tom trenutku bio prilično lijepo popunjen. Kojih 70 ljudi moglo se uhvatiti očnim jabučicama.
Dissoluto su slijedili. Drugi lokalni predbend, koji je naišao na znatno buran odziv auditorija. Ovaj put kvartet s gitaristicom, pjevačicom, basistom i bubnjarom. Zapravo su u svom alternativnom rock karakteru ponudili podosta više šećera, ponajviše zbog tekstova na milozvučnom talijanskom. I zvuk je bio lakši u odnosu na Venoma. Čovjek se ponekad pita što vraga roji po glavama mladih. Oblače se u odjeću punk rock revolucije, a pune su im gaće. Dakle, tu nema što tražiti neku dublju bit, samo odrastanje iz adolescencije. Pa sretno, mališani, dovoljno ste jada natovarili na moje slušne organe te večeri.
Organizator je znao da mora pozvati lokalce kao predbendove, samo će tako klub biti dovoljno pun. Kako žalosno, zar ne? Ni Emiliano se nije baš mogao pohvaliti posjećenošću svojih hard rock koncerata u Italiji. Ali čovjek ima muda. Jednom je gubitak, drugi put profit, sve radi posve volonterski! Vrijedno poštovanja.
U jedan i dvadeset ujutro na pozornicu su napokon stigli njemački čarobnjaci melodičnog glam hard rocka Jaded Heart. Nekoliko je razloga pridonijelo tome da ta večer nije baš bila stvorena za nastup Jaded Heart. Prvo, sama pozornica lokacije, koja je više podsjećala na modnu pistu, zatim nemogući uvjeti za postavljanje normalnog ozvučenja, gitara je tijekom koncerta bila odlučno preglasna, bilo je svakojakog zviždanja. Sljedeći problem s kojim se bend borio te večeri bila je prehlada pjevača Johana Fahlberga. Simpatični crni pauk, pravi dvometraški div, naravno je pokušao tijekom nastupa izvući iz sebe sve, ali prehlada je uzela svoj danak. Tako Johan nikako nije mogao funkcionirati u registrima koji su u živoj izvedbi najvažniji, da vuku crvenu nit skladbi. Srednji registri posve su mu otkazali. Spašavao se najčešće tako da ih je preskakao, izostavljao problematične stihove i putem improvizacija zaključivao linije ekstremno visokim “screamovima” koji su parali uši. Sve je bilo još teže za Johana jer se nije dobro čuo na pozornici, budući da je gitara Petera Oestrosa bila navijena preko svake mjere. Fahlberga su vukli iz kaše Peter Oestros, Michael Mueller i Dimitri Keiski, koji su se brinuli za višeglasne vokalne harmonije. Fušanja je bilo podosta tijekom nastupa, ali u takvim koncertnim uvjetima to je cijena koju bend mora platiti, posve razumljivo. Osim toga, klub je velika zagonetka za mnogog tonskog majstora koji se usudi snaći za tamošnjim mikserskim pultom. Ovaj put je zvuk doista bio nerješiva zagonetka.
Opa, još i ovo! Dimitri Keiski je kolega Petera Oestrosa i zajedno sviraju u švedskom power metal sastavu Insania. Keiski je uskočio u Jaded Heart samo za ovu turneju, jer se dogodilo da je bend posudio svog izvornog člana i klavijaturista Henninga Wannera bendu White Lion, koji se istodobno potucaju po Južnoj Americi. Keiski je cijeli Jaded Heart repertoar naučio u samo tjedan dana.
Bend je skratio svoj nastup i ograničio ga na samo dobar sat. Iz repertoara je izbacio 5 skladbi i bis. Dakle, najmanje 40 minuta, ako pribrojimo još bis od dvije skladbe, to je gotovo pola repertoara kojeg smo bili uskraćeni. Zanimljivo je da su Jaded Heart iz set liste izbacili sve skladbe koje potječu s ploča na kojima pjeva Michael Bormann. Razloga za to su dva. Prvi među njima nosi veću težinu. Bend je oduševljen albumima “Helluva Time” (2005) i “Sinister Mind” (2007), koji su bili na veliko zastupljeni u repertoaru i u klubu Stonehenge. Drugi razlog, koji je više nego dobrodošao uz primarno inzistiranje na repertoaru spomenutih dviju ploča, treba tražiti u prilagodbi benda Fahlbergovu prehlađenom grlu. Fahlberg je Jaded Heart karijeru započeo s “Helluva Time” i logično je da mu repertoar posljednjih dviju ploča najviše leži te da će grlo pri izvedbi možda barem malo manje trpjeti.
Obje su ploče više nego odlične i to što smo slušali samo skladbe s njih dviju daleko je od razloga za plač i jauk. Za to treba kriviti namjerno skraćivanje set liste na jedva dobar sat. Bend se na taj potez odlučio posve logično. Bez pravih obožavatelja u prvim redovima im naravno nije zanimljivo nastupati. Jedan zvučni probni već su imali popodne, drugi im sigurno ne treba i suvišan im je. Dakle, budući da je tijekom koncerta bilo kojih 30 ljudi, pa još i oni su sjedili podalje za stolovima, bend je izgubio velik dio užitka u koncertnom nastupanju. I pozor. Ulaznice uopće nije bilo. Naravno, Jaded Heart su u tom satu dali sve od sebe. Pravi dokaz za to su čak tri potpuno uništena para bubnjarskih palica koje je Axel Kruse zabacio među ljude.
JADED HEART set lista:
1. Hero
2. Justice Is Deserved
3. Somewhere
4. Live And Let Live*
5. Inside Out*
6. Tommorow Comes
7. Shores Of Paradise
8. Sinister Mind
9. Paid My Dues
10. Going Under
11. Journey Will Never End*
12. Dreams You’ll Never See
13. Hellucinate
14. Anymore*
15. Feels Like Love*
*…skladbe koje Jaded Heart nisu izveli
Doživjeti koncertni događaj u takvim uvjetima nije baš svakodnevica, ali i takva doživljaja uz neprestano potucanje po koncertnim pozornicama diljem Europe postanu posve normalna stvar. Dio su života bendova i rock scene. Takav je život. Želim samo da se što prije ukaže nova prilika da vidim Jaded Heart u drugačijim uvjetima. S konkretnom pozornicom, konkretnom publikom, konkretnom scenskom rasvjetom. Unatoč tome bio sam napunjen energijom kao već dugo ne. Kako god, kad si s bendom koji svira glazbu za tvoju dušu, u mislima sasvim prirodno preskočiš sve te teške uvjete u kojima se bend našao te večeri. I Jaded Heart su ih preskočili. Sigurno ne prvi put, ali ni posljednji.
Galerija slika
