Mjesto: Jamski Dvorec, Postojna
Datum koncerta: 24.04.2008
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 12 €
Hrvatski blues trubaduri Little Pigeon’s ForHill Blues imaju iza sebe već dobrih sedam godina posipanja bluesovskog sjemenja vrlo neobična, ako ne i posve čudna ukusa. Zagorski kvartet neobičnih zabavljača svoju unikatnu interpretaciju bluesa gradi na uvjerljivu eksperimentiranju s različitim žanrovskim pristupima, od countryja preko koketiranja s elementima jazza, sve do odsječenih ska ritmova. Smiješno, ali vjerujte da nimalo zabavno. Nastup zagorskog kluba malih goluba, kako nam je sastav odmah na uvodu u večer predstavio prvi čovjek benda Tomislav Goluban, može se opisati kao krajnje naporan upravo zahvaljujući gore spomenutoj žanrovskoj neravnoteži, koja u višeslojnoj neusklađenosti svoje snage ujedinjuje u prilično neukusnu glazbenu minestronu. Uz prisutnost zdravog seljačkog humora, koji jasno odaje da sastav dolazi iz hrvatske glazbene sredine, Little Pigeon’s ForHill Blues najviše imaju ponuditi upravo u obliku senzacionalnih Tomislavovih puhačkih sposobnosti. Tomislav za potvrdu svoje virtuoznosti posuđuje baš sve trikove velikana bluesa na usnoj harmonici, od Sonny Boy Williamsona, Little Waltera, pa sve do njegova osobnog favorita Sonny Terrya. Mali Goluban sudeći po energičnoj igri zacijelo nosi pluća kapaciteta kita, no nažalost ona, barem kad je riječ o pjevanju, brzo splasnu na razinu mini grlice.
Tomislav je očito dobro svjestan nedostataka svog sastava, što nas naposljetku dovodi i do čudaškog pristupa kojim je tijekom večeri neumorno nagovarao malobrojnu publiku. Ona mu je uslugu uzvraćala u razmacima i što je moguće suzdržanije, s rijetkim izljevima oduševljenja koji su u prvom redu bili zasluga Tomislavovih nadnaravnih puhačkih eksperimenata. Jako razvučena egzibicija Golubanovih potencijala večer je doduše otvorila u velikom stilu, naizgled beskrajnim stresanjem dinamično razigranih improvizacija, koje su se u kaosu kasnije neorijentiranog huka ubrzo metamorfozirale u blijedo sjećanje. Slijedila je “poslastica večeri”, neobičan poklon herojima australskog rock & rolla u obliku Dirty Deeds Done Dirt Cheap. S oštro odsječenom ska ritmikom te Tomislavovom snažno uživljenom imitacijom Bona Scotta. Teško je opisati osjećaje koji čovjeka potresaju pri izlaganju tovrsnim do neprepoznatljivosti nagrđenim motivima, ali čim i letimičan pogled prema pozornici uhvati Tomisava u svom elementu, rastegnutog poput balerine uzduž i poprijeko, ne možeš a da starcu ne udijeliš barem malo priznanja za srčanost. Na kraju krajeva, izvođaču je za ukroćivanje u ušima već dodobra udomaćenog Angusova rifa potrebna poprilična zaliha hrabrosti. Ako čega, onda jaja Tomislavu sigurno ne nedostaje, pa ni uz žalosnu skladbu Don’t Bring Me Down, koja je, osim lijepo kontroliranog zvuka usne harmonike, još jednom više-manje neprimjetno prošvignula mimo nas.
Prvi put nas je blues u pravom smislu riječi zadesio u obliku Pigeon’s Flight, koji je nakon dobrih dvadeset minuta učmalosti konačno udario u za blues karakterističnoj, karakterno pojačanoj maniri. Uz odličnu gitarističku igru, isporučenu na puno, iznenada je eksplodirao i Krunoslav Dobričević. Dečko se svako toliko očito rado razleti po cijeloj dužini vrata gitare. Unatoč hrpi oduševljavajućih bljeskova mladog gitarista, što se šepurenja s improviziranjem tiče, apsolutni “gazda” u jatu naših zagorskih krilatica uvijek ostaje gospodin Goluban. Kad se instrument Tomislavu zalijepi za gornju usnu, prostora za šalu brzo nestane. Goluban naime posjeduje nevjerojatnu širinu svog dometa na usnoj harmonici. Tako se kroz Zagorski Cug recimo bilo moguće potpuno uživjeti u sopćenje lokomotive, dok je već spomenuti Pigeon’s Flight oduševio sjajnom imitacijom goluba na usnoj harmonici! Sličnu njegu, doduše malo više Walterovski nadahnutu, dobile su i 0,5 i Golden Fish, dok se stara klasika Washboard Sama Diggin’ My Potatoes predstavila kao potpuna suprotnost drskosti izvornika, koju iz sivila prosjeka nije uspio izvući ni izvrsno raspoloženi Tomislav.
Little Pigeon’s ForHill Blues su dakle jednako smiješni koliko i hrabri, ali što ćeš, nažalost većinom i prilično neatraktivni. Veliki dio te neatraktivnosti zacijelo ide i na račun njihova ustrajanja pri uporabi hrvatskog jezika, koji ovakvom načinu glazbenog izražavanja prije šteti nego koristi. Sastav stoga nehotice ostavlja dojam prilične nepristnosti, koju majstorstvo Tomislava Bolubana naprosto prerijetko presiječe. S druge strane, dečki u poslanje prvorazrednog oživljavanja tradicije country/delta bluesa ulijevaju toliko srca, volje i oduševljenja da im gore spomenute nedostatke uživo doista teško možemo zamjeriti.
Tekst: Daniel Pavlica
Fotografije: Mojca Perdih
Setlista
1.Sv Rok 2.Dirty Deeds Done Dirt Cheap 3.Don’t Bring Me Down 4.Riverside 5.Pigeon’s Flight 6.Ya Ya 7.0,5 8.Spread The News Around 9.Golden Fish 10.Diggin My Potatoes 11.Mr. B. 12.T-Train 13.Zagorski cug 14.Messin’ With The Kid 15.Just Your Girl 16.Goodbye Little Girl —-bis—- 17.Bourgeious Blues 18.Dust My Broom
Galerija slika
