Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 08.06.2008
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 18€
Dakle, za kraj klupske koncertne sezone i pravu dozu zujanja u ušima prije početka ljetnih festivala, naši dragi Dihurčki pripremili su nam još jednu poslasticu. Tehničku poslasticu, nastup velikana Origin, tehničkih zafrkanata Impaled i ljepotana Hour Of Penance. Kako i dolikuje internacionalnom buketu nastupajućih (1x Talijani, 2x Amerikanci), skupio se lijep broj posjetitelja iz naše bijele prijestolnice, raznih egzotičnih krajeva (Štajerska, Gorenjska, …), bilo je i stranaca (Hrvatska, Bosna) i naravno bili su tu i najljepši među metalcima – “gli pozzeri italiani”. Pogled na ta stvorenja uvijek mi izmami osmijeh na lice, jer su uvijek odjeveni po zadnjoj metalskoj modi, mirišu jače od šminkernice u bordelu i ukratko su više nego prikladno obučeni za svečanu premijeru nekog Seksa i grada ili čega sličnog. Ali pustimo to sad na miru, ipak smo došli na koncert.
A on je počeo u najavljeno vrijeme. Mladci Hour Of Penance iz Rima napali su naša uha otprilike onako kako su Nizozemci upravo tada rasturali njihove nogometaše u Austriji. Nema ljepšeg za old-school Primus fana nego gledati death metal bend u kojem basistu prsti po šesterožičnom basu lete gore-dolje da se sve dimi. Ozvučenje nije bilo idealno (nažalost premalo basa), ali za Orto sasvim OK. Imaju momci naravno jednu manu (kao većina talijanskih bendova) – vokal. Stvarno ne znam kako naši susjedi ne mogu začeti jednog pjevača koji će growle izvući iz jaja, a ne iz hemoroida?!! Dečko se inače trudi, zna sve prave poze kvalitetnog frontmena, ali vokal jednostavno nije dovoljno životinjski. Unatoč tome, momci su nas poveli kroz lijep pregled svoje diskografije, izazvali čupanje i skakanje među publikom (barem u prvim redovima) i među komadima dobili poprilično glasan odziv, ponajviše od svojih talijanskih kolega u publici. Pobrinuli su se i za komični umetak večeri, kad je pjevač na pitanje: “Howa do youa say hello in Zlovenia?” iz publike dobio odgovor: “Jebem ti boga!” pa je to naravno onda u pauzama između komada veselo ponavljao. Najveći žur momci su izazvali odsviranom Suffocation klasikom Catatonia. 50 minuta brzo je prošlo, vidjeli smo korektan špil koji nije ponudio vrhunce i već smo letjeli na pivo i na svjež zrak … jebem ti protupušački zakon.
No, nakon dobrih pola sata stvari su se okrenule- nabolje!
Immoral Medical Practitioners And Licentious Evil-Doers, iz Oaklanda, Kalifornija, na pogled su smiješni (što je vjerojatno i njihova namjera) u svojim uniformama kojima parodiraju oznake za rendgen (američke naravno), njihova se oznaka čita (barem je tako objasnio gitarist (kod trećeg piva)) R-XXX, dok je ispravna oznaka R-X (pa shvati metalski humor) i s malenim pjevačem/basistom (po mojem cca. 170 cm), koji na pozornici pucketa frizurom i pravi grimase kao da ga progoni horda liječnika koji mu žele napraviti rektalni pregled. Ali kad prihvate instrumente, svakome prođe volja da im se smije. Impaled sviraju vrlo ugodan brutalno/melodičan death/grind s povremenim trashy umecima i natjerali su publiku na čupanje, skakanje, vikanje, dranje, rikanje, … Set listu neću spominjati jer njihove komade ne poznam po naslovima, ali su svakako napravili najbolji žur večeri, stekli barem jednog novog fana (mene), a vjerojatno i još koji više, imali super kontakt s publikom koja je te večeri bila vrlo žurerski raspoložena. Sve su nas otpuhali ubojitom kombinacijom višeglasnog pjevanja, pravih screamova, growlova koji dolaze iz dubina pravih muških (vjerojatno i dlakavih) jaja. Gitaristi (Sean McGrath i Jason Kocol) bombardirali su nas kroz cijeli nastup ubojitom kombinacijom podavanja rifova i brzih solaža. Bubnjanje kojeg se ne bi sramio ni ritam mašina servirao nam je nadsvjetlosnom brzinom tehničar Raul Varela. Nepodijeljene simpatije publike pak je požnjeo žverca-basist/vrištač (Ross Sewage) sa svojom bas gitarom opremljenom oštricom sjekire, grimasama, vikom, dranjem, skakanjem. Zamislite pobješnjelog pauka koji luduje po pozornici (koliko je već prostora) i shvatit ćete zašto je cijeli prostor skakao, vikao i ludovao. Dobar sat prošao je u tren oka, a nakon koncerta momci su se pokazali kao sasvim normalni ljudi koji su sa svojim fanovima popili pivo, do četiri, nahranili rak pluća i bili općenito zabavni. Aha, i još su se ispričali za Georgea Busha i njegov posjet. Izgleda da su dobro informirani…svakako pak su bili iskreno iznenađeni pozitivnim odzivom publike (u Sloveniji su svirali prvi put) te su i obećali da će još zalutati u naše krajeve. Držimo vas za riječ momci!
Opet je prošlo dobrih pola urice, želudci su se napunili pivom, rak se nahranio nikotinom, katranom i ostalim tvarima, Orto se opet napunio, sat je otkucao 11 navečer, ugasila su se svjetla, upalili su se reflektori, narod je zavrištao, i vrijeme je bilo za…. surprise, surprise: Origin. Da, izgleda da glazba koja dolazi iz Kansasa i ostalih red-neck država prisiže na motorke, noževe, crijeva u zraku, mozgove po zidu (ahh, gdje je naš dragi Leatherface?). Brutalizacija je jedini izraz kojim se može opisati viđeno i čuveno. Bubnjar je manijak. Basist i gitarist vladaju do besvijesti, a pjevač ispušta zvukove pred kojima bi i anđelčići pobjegli u pakao. Kao da bi ondje bili sigurni od pobješnjelih zvijeri iz Kansasa, ha!! Origin su nas poveli putem brutalne propasti, brzine, ubojite preciznosti, tame i nelagode. I svidjelo nam se. Publika je ludovala, vikala, Orto (i okolne zgrade) se tresao, vrata pakla (opet) su se otvorila. Imali smo stage-diving, imali smo mosh-pit, vidjeli nekoliko tvrdih dočeka na podu, krv je potekla i iz nosova, ali pa igraju Origin! Bend nije zanemario nijedan od svoja četiri albuma, a naglasak je razumljivo bio na ovogodišnjem Antithesis i na za bend prijelomnom albumu iz 2002. – Informis Infinitas Inhumanitas. Praktički se ne isplati pisati išta detaljno o nastupu Origin. Dugo smo ih godina čekali, napokon su došli, opravdali su svoj glas, otvorili su nam glave, trajno uništili barem 5% sluha. Ako vas nije bilo tamo, može vam biti žao. Stvarno žao. Ukratko: SPEEEEEEED KILLSSSSSSSS!!!!!!!!!!
Kad smo bolnih vratova, preznojeni, krvavi, razderani, ukratko zadovoljeni nakon koncerta odšepali prema domu, mogli smo samo misliti: Dihurčki, hvala, hvala, hvala. Samo naprijed, i to još na mnoga leta! Vidimo se u kolovozu u Komnu, pa na jesen u novoj sezoni ubojitih koncerata.
Tekst i fotografije: Rok Erjavec
Galerija slika
