Izvođač: Camille
Izdavačka kuća: Virgin Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 3.5/5
Camille je mlada francuska pjevačica koja, unatoč mladosti, već ima priličnog iskustva na glazbenoj sceni. Ovaj put predstavlja nam se novim albumom Music Hole, koji pokazuje njezinu ljubav prema jednom od najboljih instrumenata uopće – ljudskom glasu. A bolju predstavu nisi mogao poželjeti, jer Camille na ploči neprestano blista kao divna pjevačica.
Camille je veliki naglasak stavila na vokale, koji su cijelo vrijeme višeslojni. Ponekad nema nijednog drugog instrumenta. Nekako kao da slušaš Bobbyja McFerrina. Bez obzira na to što je Camille prilično mlada izvođačica, izvedba je fenomenalno dorađena. Uvijek je u prvom planu jedna glavna vokalna melodija, a u pozadini je toliko isprepletenih manjih melodija da ih se ponekad uopće ne može prebrojati. Ako želiš shvatiti ovaj album, moraš se malo više potruditi nego kod neke pop stvarčice.
Glazba je puna raznovrsnih utjecaja. Čuje se dosta kantautorske glazbe kakvu izvodi neka Tori Amos, pa i Kate Bush. Tu je i dosta soula i r’n’b-ja, koji su stalno prisutni. Veliko iznenađenje je operni umetak u The Monk, a kasnije se i u toj pjesmi čuju drugi stilovi. Kod Camille ima i puno eksperimentalnih dijelova, kao kod neke Bjork ili Tori Amos, ali napravljenih na drugačiji i samosvojan način. Upravo zato što je tih eksperimentalnih dijelova toliko, teško bih je svrstao u neki alternativni pop, nego bih je gotovo radije smjestio u avangardu, iako ni to nije baš najprikladnije. Da se ne shvatimo krivo, ovdje nije riječ o nekom besmislenom lutanju zemljom efekata, ni govora. Glazba je cijelo vrijeme izrazito melodična, ali su aranžmani toliko neobični da imaju puno toga zajedničkog s nekim avangardnim umjetnicima.
Camille osim vokala svira i klavir, koji je uvijek u drugom planu iza vokala s izvanredno dorađenim aranžmanima. Tu i tamo od gostujućih glazbenika čuju se još poneke udaraljke, a i glasnice tu i tamo posudi još netko drugi. Najuočljivija je naravno Camille, koja ima izniman raspon. U jednoj skladbi lagano se i našali na račun Mariah Carey, kad kaže da želi biti kao Mariah, a zatim otpjeva nekoliko nevjerojatno visokih tonova. Najsmješnije je to što se uopće ne čini da se previše trudi. Dakle, Mariah Carey nije jedina koja može pjevati iznimno visoke tonove, samo je najizloženija.
Mislim da za Camille bez zadrške mogu reći da je vrlo unikatna. Čuju se doduše neki utjecaji, ali sve povezuje u neku posve novu cjelinu, a uz to dodaje i obilje vlastitih ideja. Iako u glazbi ima nešto popa, soula i r’n’b-ja, cijelo vrijeme se stječe dojam da je riječ o nekom alternativnom, eksperimentalnom i avangardnom uratku. Za sve koji cijene lijepe i tehnički dotjerane vokale, a uz to se ne boje eksperimentiranja i miješanja žanrova. Neće vam biti žao.
Postava
Camille – vokal, klavir, udaraljke
Majiker – klavir, udaraljke, vokal
Sly Johnson – vokal
Fernando Barba – udaraljke
Marcello Pretto – vokal
Jamie Cullum – klavir, udaraljke
Katherine Sowerby – udaraljke
Vicent Milner – zvučni efekti
Produkcija
Camille i Majiker
Popis skladbi
1. Gospel with No Lord
2. Canards Sauvages
3. Home Is Where It Hurts
4. Kfir
5. The Monk
6. Cats And Dogs
7. Money Note
8. Katie’s Tea
9. Winter’s Child
10. Waves
11. Sanges Sweet
