Mjesto: Stadio Friuli / Udine / Italija
Datum koncerta: 11.09.2008
Broj posjetitelja: 40
Talijanski rock zvijezda Vasco Rossi, vjerojatno najjači adut u rock žargonu, na kojeg masovno padaju naši zapadni susjedi, neumorno ore na svojim koncertnim avanturama. To sam naposljetku iskusio i sam posjetivši njegov koncert u Udinama, na koji sam krenuo posve neočekivano. Već sama gužva na izlazu s autoceste simbolično je nagovještavala u kakav se masovni delirij upućujemo s Jernejem.Masovni posjeti koncertima u režiji U2, AC/DC, The Police nisu baš česti, ali kad se dogode, počinju se događati razna čudesa. Jedno od najgorih je naravno potpuni prometni kaos koji je vladao u ulicama ispred stadiona.
Nakon lijepe kišne šetnje od kojih 20 minuta od mjesta gdje smo parkirali auto, nekako stižemo i nalazimo se u mnoštvu kioska, preuzimamo karte i miješamo se među histeričnu masu stadiona nogometnog kluba Udinese (Stadio Friuli). Bio je to onaj koncert na kojem se bezbrižno pomiješaš s ljudima i prepustiš glazbenim užicima i potpunoj zabavi. Na stadionu je stajala gigantska pozornica, konstrukcija pozadine iza instrumenata bila je posuta okruglim zrcalima, a sam objekt je izdaleka podsjećao na nekakav hotel. Zanimljivo je da je na parteru i na tribinama bilo još prilično mjesta i da kapaciteti nisu bili rasprodani.
Vasco Rossi drži se jako dobro. Sa svojih 57 godina ponudio je odlično očuvan glas, za koji je cijelo vrijeme koncerta marljivo vodio računa pažljivom artikulacijom, tako da se nije previše naprezao pjevajući kako mu slučajno ne bi ponestalo daha, osobito pred kraj maratonskog seta, koji je oduševljavao prisutne debelih dva i pol sata. Čovjeku doista ništa ne treba. Samo mora otvoriti usta, a ostalo za njega odradi publika. Ona je cijelo vrijeme burno pratila svaki njegov pokret, urnebesnim pozdravima dočekivala početak svake skladbe na set listi i kao u transu pjevala stihove baš svih pjesama. Osjećaj kad u jedan glas pjeva 40.000 ljudi doista je podsjećao na grozničavu euforiju kakva se oslobađa na koncertnim masovkama tipa AC/DC, U2 ili The Rolling Stones. Izvanredna energija. Stari i mladi, cijele obitelji u hordama dolaze na njegove koncerte.
Vasco je među mnoštvo razbacao nekoliko svojih kubanskih kapa, ali to nije razlog zbog kojeg bi masa išla na njegove koncerte. Očito se talijanska masa s njim poistovjećuje zbog samih tekstova o “malom čovjeku” koji želi ostati skroman, ponizan i pošten, pa mu se pritom uvijek dogodi nepravda, kao i zbog samog izgleda simpatičnog glazbenika, s ljubaznim pogledom dobrodušnog ujaka, koji se povremeno pretvori u onaj optužujući, nekog osiromašenog vozača kamiona koji traži špricer u prvom bifeu.
Vasca prati odlična postava koja nije počinila ni najmanju pogrešku tijekom koncerta. Iako bi se vokalne harmonije lako dale nadograditi, jer čovjek ima hrpu love da unajmi crnkinje za prateće vokale, vjerojatno nostalgično ustraje na talijanstvu, jako zbog imidža, jako zbog osjećaja svojih zemljaka. U toj čistokrvnoj pratećoj postavi našao se tako, vjerojatno nakon velikog čuda, gitarist Steff Burns, kojeg rock poznavatelji još predobro poznaju iz suradnje u grupi Y&T. Da, dobro čitate. Y&T! Čovjek je i ovaj put demonstrirao profinjenost i osjetljivost kad je to bilo potrebno, a ujedno je ispalio svoje rifove kako i dolikuje glazbeniku njegova kova. Pravi užitak bilo ga je gledati na djelu.
Dva i pol sata raja na Zemlji za Furlance, koji ipak nisu ostali sami, jer se moglo naći ponešto automobilskih registracija koje su stotinama kilometara udaljene od Udina, oblik je kruha i igara koji slovenski izvođač teško doživi u Sloveniji. Nevjerojatna je i spoznaja kako Vasco dan prije nastupa legendarnih The Police privuče na svoj koncert 120.000 ljudi, a dan kasnije The Police posjeti “samo” 45.000. I to ne samo jednom i nikad više, nego ta tradicija za Rossija traje već niz godina. S obzirom na viđeno i doživljeno autentično talijansko koncertno magično ozračje, ta će tradicija trajati još dugo, dugo.
1. Intro
2. Qui si fa la storia
3. Cosa importa a me
4. Dimmelo te
5. La noia
6. Vieni qui
7. Non appari mai
8. E adesso che tocca a me
9. L’uomo che hai di fronte
10. Colpa del whisky
11. T’immagini
12. Siamo soli
13. Medley rock:
– Ormai è tardi
– Non mi va
– Ci credi
– Susanna
– Sensazioni forti
– Deviazioni
– Asilo “republic”
– Colpa d’Alfredo
14. Gioca con me
15. Siamo solo noi (s predstavljanjem benda)
16. Sally
17. Rewind
18. Stupendo
19. Un senso
20. C’è chi dice no
21. Gli spari sopra
22. Il mondo che vorrei
23. Vivere
—dodatak—
24. Akustični medley:
– Toffèe
– Ridere di te
– Dormi dormi
– Brava giulia
– Dormi dormi reprise
– Va bene va bene così
25. Vita spericolata
26. Canzone
27. Albachiara
Galerija slika
