Fešta uz Firehouse i veliku čašu pelina! (2008)
Mjesto: Sottotetto Sound klub / Bologna / Italija
Datum koncerta: 20.10.2008
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 20,00€
Firehouse! Najuspješniji sastav posljednjeg vala američkog hard/hair rocka kasnih osamdesetih nakon dugih se godina napokon smilovao europskim obožavateljima i najavio kratku ekskluzivnu europsku turneju. I gle vraga, na popisu odabranih koncerata nalazi se i klub Sottotetto u Bologni! To!
Tako se ekipa od ukupno dvanaest manijaka i manijakinja u utorak, 21.10 2008, uputila na hodočašće prema Bologni. Sati su otkucavali složno s prometnim čepovima i malo prije osam navečer napokon smo se našli pred klubom, gdje nas je dočekala talijanska klasična ponuda (čitaj: doček). Okolica kluba bila je pusta i kad smo Aleš i ja napokon pronašli organizatora, objasnio nam je da kasne dva sata (u Italiji? Kašnjenje? Nemoguće ) i da će Firehouse nastupiti u pola jedanaest. Zbog tog kašnjenja i intervju sa sastavom pao je u vodu.
U međuvremenu smo kratili vrijeme pivom i otkrivanjem kako uopće doći do ulaznice, za što je bio potreban poseban postupak: 1.) zatražiti obrazac za članstvo u klubu Sottotetto 2.) dešifrirati i ispuniti spomenuti obrazac (koji je naravno napisan na talijanskom) 3.) predati obrazac, platiti pet eura članarine i nadati se da će kartica koju ti uruče biti prave boje. To znači: plava za dečke, crvena za cure 4.) S dobivenom iskaznicom otići do drugog šaltera, gdje si uz plaćanje dodatnih 18,00 € (20,00 za Talijane) dobio pečat na stražnju stranu šake i taj otisak trešnjice napokon je značio da smiješ prekoračiti prag kluba.
Negdje oko 22.15 u dvorani je napokon počela nabijati predgrupa Marconee. Odličan hard rock kojem ipak nedostaje malo vlastitog identiteta, jer glazbeni stil koji njeguju silno podsjeća na Firehouse, Tyketto i slične. Bend je unatoč spomenutoj generičnosti konkretno žario, ritam gitarist je majstor poziranja, a dopustili su si i komičan štos. Kao svoj autorski materijal naime su predstavili komad Markonee, koji je do u tančine točna kopija pjesme Motori grupe Divlje jagode, koju svi dobro poznajemo.
I čekali smo…i čekali….i u jedanaest i dvadeset na visokom su se odru kluba ipak pojavili Firehouse! Prva pjesma bila je očekivani Rock You, no to nije bio prvi šok kojem smo svjedočili. Vokala C.J. Snarea uopće se nije čulo! Kad se to do prvog refrena nekako sredilo, bilo je više nego očito da C.J. ima problema, ali ne s vokalom (koji je u fenomenalnoj formi) nego s ušnim monitorima, koji su te večeri otkazali poslušnost pa je vokalist cijeli koncert morao pjevati po osjećaju, što mu je fantastično uspjelo. S primjedbama odavde nadalje nikako ne možemo završiti. Tijekom koncerta “crkavale” su i klavijature, zvuk gitare je titrao, a za povrh su pred kraj počeli “raspadati” i bubnjevi. Jedan od prijelaznih bubnjeva doslovno se prevrnuo usred koncerta. Sve to imalo je za posljedicu da smo mi, raja, ostali bez dodatka nakon kraja koncerta, što ipak ne možemo zamjeriti bendu Firehouse, jer bi uz takvu organizaciju mnogo prije odustao i mnogi manje poznat bend. Tako je ispala, recimo, klasika Overnight Sensation, koju su Firehouse na sva tri španjolska koncerta, prije dolaska u Bolognu, izvodili uživo.
Ako oduzmemo sve te organizatorove štosove, svjedočili smo odličnom koncertnom događaju. Grupa je u fantastičnoj formi, a njihovim karakterističnim višeglasnim vokalnim linijama mnogo doprinosi najnovija akvizicija, basist Allen MacKenzie, koji bi bio odličan i kao samostalni pjevač, što je dokazao izvanredno otpjevanom AC/DC klasikom Highway to Hell, koju su Firehouse odsvirali kao trio, bez C.J.-a na pozornici. Osim toga uživali smo u izvrsnim izvedbama klasika poput Love of a Lifetime, Holdin’ On, Don’t Treat Me Bad, Reach for the Sky, Shake&Tumble i posebno dobro izvedene All She Wrote, koja spada među zahtjevnije skladbe iz arsenala sastava Firehouse. Primjedba ide samo na skraćenu baladu When I Look Into Your Eyes, koju C.J. s loše radećim klavijaturama i bez ušnih monitora jednostavno nije mogao otpjevati do kraja pa ju je prije solaže odrezao.
Završna ocjena koncerta je dakle u najboljem slučaju samo dobra, što je za grupu s potencijalom i formom Firehouse gotovo poražavajuće. Vjerujem i znam da bi se Bill, C.J., Allen i Michael uz normalnu organizaciju ekipe Bologna rock City snašli još mnogo bolje i nadam se da ću još kada dobiti priliku da se u to stopostotno uvjerim.
Galerija slika













