Autor: Rok Klemše
Izvođač: Paradise Lost
Izdavač: Century Media
Izdanje: year
Britanska skupina Paradise Lost ima iza sebe iznimno šarenu dvadesetogodišnju karijeru u kojoj su doživjeli mnogo uspona i padova. Već su se svojim prvim albumom Lost Paradise (1990) zajedno sa sunarodnjacima Anathema i My Dying Bride proslavili kao utemeljitelji žanra death/doom metala. Paradise Lost su brzo u svoju glazbu uveli melodičnost, čiste vokale (i ženske) te simfonijske dionice i tako se još i danas smatraju pravim pionirima i inovatorima gothic metala. Njihov drugi album Gothic (1991) još se uvijek smatra jednim od najutjecajnijih u žanru, a kritičari i fanovi jednoglasno su ga proglasili vječnom klasikom. Kroz sljedećih nekoliko albuma Paradise Lost izgradili su ime jednog od najvećih sastava death/doom i gothic metala, a 1997. izdali su album One Second na kojem su koketirali sa synth-popom u stilu Depeche Mode i elektronikom. Na sljedećem albumu, kontroverznom Hostu (1999), potpuno su zaboravili na svoje metal korijene pa su im mnogi stari fanovi okrenuli leđa. Tek se s albumom Paradise Lost iz 2005. skupina vratila svojem metal zvuku i najavila dugo očekivani povratak u formu. Prošle godine izdani In Requiem to je samo potvrdio: Paradise Lost su se vratili!
Na krilima uspjeha – In Requiem su naime i fanovi i kritičari dočekali raširenih ruku – Paradise Lost su prošle godine snimili i svježi live CD/DVD uradak. The Anatomy of Melancholy izdanje je koje je pred nama, a snimljeno je u dvorani Koko u Londonu 12. travnja 2007. Nakon fijaska s DVD-om Evolve sa snimkom Live at Sheppard’s Bush, koji je potopio prije svega očajan vokalni nastup Nicka Holmesa, bilo je krajnje vrijeme da se Paradise Lost iskupe. I ovim im to izdanjem potpuno uspijeva. Produkcija snimke naprosto je fantastična, zvuk je oštar, moćan, jasan i čist, a bend je na vrhuncu snage. Gitare su glasne i bombastične pa lijepo nadopunjuju odlično bubnjanje Jeffa Singera, koji je vjerojatno najbolji bubnjar Paradise Lost (šteta što je bend napustio nakon izlaska zadnjeg albuma, no bend je na to već i navikao jer su se u Paradise Lost kroz cijelu povijest mijenjali samo bubnjari) i uvelike pridonosi tome da bend zvuči još usklađenije, cjelovitije i jedinstvenije. Bas je u miksu doduše gurnut malo više u pozadinu, ali lijepo popunjava zvučnu sliku. Najimpresivniji dio snimke svakako je vokalist Nick Holmes, čiji je doprinos cjelini oduvijek bio pod upitnikom. Na DVD-u Evolve barem je tri četvrtine snimke očajno falširao, no na ovom DVD-u srećom doseže svoj vokalni vrhunac i vokalno blista kao nikad prije. Emotivan je i uživljen, a na komadima Eternal i Gothic pjeva čak i sa, doduše slabašnim, grubim dijelom koji podsjeća na njegovo rano režanje. Publika je uživljena, Nick je dobro uspijeva zapaliti, i lako je zamisliti kako stojiš usred Koka na koncertu. Bend na samom početku pali odličnim otvaračem ploče In Requiem, The Enemy, koji uživo ispada razarajuće i bombastično, što je dokaz da zadnja ploča Paradise Lost vraća u godine stare slave. Pogotovo kad bend odsvira i Praise Lamented Shade u epskim razmjerima. Setlistu lijepo nadopunjuju rijetko sviran Sweetness sa singla Seals the Sense i Forever Failure, koji najavljuje sample posljednjeg video intervjua s Charlesom Mansonom: “I don’t know what sorry means”. Setlista je učinkovito izmiješana komadima sa svih albuma, nekoliko mjesta više zasigurno bi zaslužio album Gothic, a prije svega nedostaje poneki komad s Icon i Shades of God. S kontroverznog Hosta, kako ga naziva i sam Holmes, mogao se izabrati bolji komad od So Much Is Lost, prave poslastice albuma kriju se u upola sporije odsviranim Embers Fire, Pity the Sadness, zatim zanimljivo odsviranom Mouth u kojem gitare zamjenjuju sve elektroničke i klavijaturske dionice, te himničnom As I Die. Koncert Paradise Lost standardno zaključuju svojim najpoznatijim komadom, klupskim hitom Say Just Words s albuma One Second. Ovako dobar koncert zasigurno bi zaslužio nešto bolji završetak. Lijep dodatak u knjižici su i “liner notes” u kojima Nick i gitarist Greg Mackintosh na duhovit i zabavan način predstavljaju svaki pojedini komad.
The Anatomy of Melancholy bez sumnje je obavezna kupnja za svakog fana Paradise Lost, a lijepo je čuti da se bend koji je godinama plivao u prosječnosti vraća na staze stare slave. Još je ljepše to čuti ako bend i uživo djeluje jednako dobro kao na ovoj snimci.
Postava
Nick Holmes – vokal
Gregor Mackintosh – gitara
Aaron Aedy – gitara
Stephen Edmondson – bas
Jeff Singer – bubnjevi
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
CD 1
1.Intro
2.The Enemy
3.Grey
4.Erased
5.Red Shift
6.So Much Is Lost
7.Sweetness
8.Praise Lamented Shade
9.Pity the Sadness
10.Forever Failure
11.Once Solemn
12.As I Die
CD 2
1.Embers Fire
2.Mouth
3.No Celebration
4.Eternal
5.True Belief
6.One Second
7.The Last Time
8.Gothic
9.Say Just Words
