Rock Of Ages s paklenim atrakcijama Twisted Sister i Extreme (2008)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Datum koncerta: 14.09.2008
Broj posjetitelja: 1309
Cijena ulaznice: 5000

Festival Rock of Ages, s headlinerima Twisted Sister i ponovno okupljenim te aktivnim Extreme, sam je po sebi dovoljan razlog za još jedan izlet u Italiju i njezinu sjevernu prijestolnicu Milano, koji nikad ne razočara svojom uvijek masno začinjenom koncertnom ponudom. Tom nastupu pribroji šve još The Quireboys, švicarske hard rock perfekcioniste Gotthard, zatim “reunion” br. 2 uz Extreme i poveznicu između glama i old school rocka – washingtonske Angel, i mjera je puna.

No, da stvar ne bi bila baš tako besprijekorna, pobrinuli su se najprije Gotthard, koji su zbog “tehničkih razloga” otkazali svoj nastup. To se nažalost dogodilo i s još vrućije najavljenim imenom s liste nastupajućih, Angel. Prema glasinama da se okupljaju tek za svoj prvi nastup (nakon više od 20 godina) u SAD-u, i to tek sljedeće godine, može se naslućivati da je organizator možda ipak malo previše populistički pristupio cijeloj stvari, ali za cijenu od 57.50€ to je posve opravdano. Do Extreme i 19.30 dvorana PalaSharp, bivša Mazda Palace u dijelu Milana zvanom Lampugnano, odlično se napunila i sigurno je brojila 5000, ako ne i više, posjetitelja, što je lijepa vijest za žanrovski gotovo izumrli oblik glazbe koji smo došli slušati.

Budući da su dvije skupine otkazane, događanje je počelo dva i pol sata kasnije, a organizator je spustio cijenu s nabijenih 57.50€ na 50.00€, što je možda barem za dlaku utješilo sve nas koji smo se skoro rasplakali zbog izostanka Gotthard i Angel. Tu je kao flaster na ranu stigao bivši konjanik Guns ‘N Roses Duff McKagan sa svojim Loaded, koji, iskreno rečeno, ni u najluđim snovima nije bio u “line upu” nastupajućih.

PINO SCOTTO: 15.30 – 16.00:
Tako oklštaren festival otvorio je domaćin iz Milana, pjevač Pino Scotto, poznat po djelovanju u metal sastavima naše zapadne susjede kao što su Vanadium ili Fire Trace. Čovjek je glazbeno aktivan otprilike od sredine osamdesetih i naravno je predstavljao dosege svoje karijere. Pod pozornicom su ljudi naravno predobro poznavali svog narodnjaka. Iako još uvijek u ambijentu prazne dvorane, skupina je ipak okupila tik pod pozornicom nekih 400 znatiželjnika koji su aktivnije pratili zbivanja na pozornici. Scotto su me skoro oglušili rasklimanim i neujednačenim ugađanjem, praktički nečujnom bas linijom i daleko preglasnom i hrapavom gitarom. Osjeti se da je čovjek ljubitelj dobre stare škole s Purple na čelu. S pozornice su dolazili poprilično generični zvukovi, sebi neprimjereni. Pino doduše može vrisnuti ekstremno visoko, svojim inače napuklim grlenim vokalom. Jako oštar zvuk nikako nije išao uz stil sviranja gitare, koja se osobito u solažama nekoliko puta trudila obuti cipele velikana Richieja Blackmorea, što je nastupu oduzelo poprilično ozbiljnosti. Ukratko, vokal odlučno preglasan u zvuku, skoro me otpuhao ispod pozornice, a zapravo i jest. Otišao sam na svjež zrak, do…

PINO SCOTTO set lista:
1. On Fire
2. Get Up Shake Up
3. Fighter
4. Spaces And Sleeping Stones
5. Silent Heroes
6. Il Grido
7. Streets Of Danger
8. Run To Fast
9. Too Young To Die

THE QUIREBOYS: 16.30 – 17.30
…nastupa The Quireboys. Skupina je danas u postavi Spike (vokal), Guy Griffin (gitara), Paul Guerin (gitara), Jimi Jimmi (bas-gitara), Keith Weir (klavijature) i Pip Mailing (bubnjevi). Posve druga pjesma. Dečki su priredili odličan šou, na temelju repertoara odličnih pjesama koje se svrstavaju točno na ovakve spektakle. Spike je ubrzo pridobio mnoštvo na svoju stranu, pa iako je još mnogo, previše posjetitelja “tjeralo dosadu” drugim “obveznim” poslovima, na pozornici je kipjelo od iskrene energije koju je oslobađao sekstet. Set listu podredili su svom prvijencu “A Bit Of What You Fancy” (1990), kojim su po izlasku požnjeli izniman uspjeh, jer se tada plasirao čak na drugo mjesto najprodavanijih ploča Velike Britanije. Dečki su ponudili čvrst hard rock, s osjetnim otklonima prema elementima bluesa kao i povremenim skretanjem u country vode. Izvedbi su dodali i pristojan dašak mangupluka, erotike i strasti te nevjerojatno samouvjereno vodili mnoštvo kroz svoj jednosatni repertoar.

THE QUIREBOYS set lista:
1. Don’t Bite The Hand That
2. Misled
3. The Finer Stuff
4. Tramps & Thieves
5. This Is Rock N’ Roll
6. Mona Lisa Smiled
7. Hey You
8. There She Goes Again
9. I Love This Dirty Town
10. Sweet Mary Ann
11. 7 o’ Clock Man
12. I Don’t Love You Anymore
13. Sex Party

DUFF McKAGAN’S LOADED: 17.30 – 18.30
Podloga je bila odlična da su nastupili Gothard, jer je mnoštvo bilo jako zagrijano pod pozornicom za još jednu dozu hard rocka. Umjesto njih pozornicu je zauzeo bivši Guns N’ Roses i sadašnji Velvet Revolver basist Duff McKagan sa svojom skupinom Loaded. Oni su na pozornicu s moderno orijentiranim alter punk zvukom donijeli posve drugu atmosferu u dvoranu. Prva velika promjena bila je ta da se dvorana odjednom drastično napunila. Iako Duffa svi poznaju, publika je prilično mlako reagirala na nastup skupine. S punkom jednostavno ne možeš podčiniti šminkere metalce, to je jasno. Istina, iz prvih redova prolomio se poneki histerični vrisak cura koje su izgubile glavu pri pogledu na Duffovu heroinsku figuru, no to nije uspjelo otjerati općenito mlak dojam koji je skupina zbog otupjelosti mnoštva ostavila. Čak je i sam Duff to u jednom trenutku primijetio i obratio se ljudima: “Don’t be so polite, Milano!”

Duff je ovaj put preuzeo ulogu gitarista/pjevača. Vokalno je Duff silno zgodan pjevač. Lagano pripit, malo niže intoniran, u opuštenom pjevanju lovi neuhvatljivu boju Lou Reeda, no vokal vrhunski pripada Loaded glazbi. Zna biti i vrlo eksplozivan i nabrušen kad treba iz sebe osloboditi više buke. Hrapav, ali masivno valjajući i debeo zvuk, temeljen na riffanju obiju gitara, podžigala je kompaktna i vrlo agilna ritam sekcija, koja je zapravo vukla inače trivijalnu sliku pjesama iz njihove bazične dosade. U Duffovo samopouzdanje nikako ne treba sumnjati. Skupina je izmiješala repertoar sa svoja dva studijska albuma, u njega ubacila cvjetiće nadolazećeg EP-a Wasted Heart i raspalila mnoštvo bombončićem Guns N’ Roses So Easy! Zgodan nastup, ali po scenariju za neki drugi festival s alternativnijim karakterom.

EXTREME: 19.30-21.00
S Extreme su se stvari u dvorani naglo preokrenule na onu razinu koja naprosto vrišti za samokreacijom na ovakvim događajima. Adrenalinska žurba narasla je u trenu. Vrućica posvuda u dvorani. Prvi nastup Extreme nakon 14 godina u Europi! S novim albumom u džepu, tek zajednički petim po redu, “Saudades De Rock” (2008), Extreme su doveli do ekstaze društvo razgorenih 7000 tisuća mahnitih headbangera u dvorani. Duff McKagan Loaded pridonijeli su tome da se dvorana tek polako počela puniti, no s obzirom na izniman uspon klimaksa pred nastup Extreme, bilo je više nego očito da je većina došla na koncert zbog Extreme i Twisted Sister. Ljudi su jedva čekali čuti klasike Decadence Dance, Rest In Peace, It (‘s A Monster), Play With Me, More Than Words, Get The Funk Out,…

Ono što je donekle pokvarilo osjećaj i opći entuzijazam bio je zvuk, koji je bio vrlo loše postavljen. Gitara strahovito glasna, monitori su naprosto grmjeli i pucketali, to je vrijedilo i za vokal…. Tijekom koncerta vladala je poprilična neravnoteža u zvuku. Pa ipak, groznica iščekivanja bila je toliko izuzetna da Cherone i družina nisu ni trepnuli kad se parter doslovno stopio sa skupinom u jedno. Bettencourt je gitarskim eskapadama dokazivao da nije izgubio ni mrvicu eksplozivnosti i paklene brzine, preciznosti i naravno, kao glazbeni umjetnik, visoko izražajne pronicljivosti, u godinama kad su Extreme mirovali. Gary Cherone sačuvao je glas netaknutim i u novom tisućljeću djeluje nadasve uvjerljivo gladan krvi i dokazivanja, zagrijan kao najzagrijaniji tinejdžer. Potenciju, izuzetnu snagu, zapovijedanje, scensku karizmu, veliki smisao za špas-teatar, slio je u nevjerojatnu igru koja oduzima dah i kojoj je danas na planetu malo hard rock pjevača dorasto. Sve je funkcioniralo na izuzetnoj razini.

Kad se jedno od postolja bubnjeva tijekom koncerta olabavilo i roadie se požrtvovno spustio na koljena da stvar sanira, Bettencourt ga je zajahao kao na rodeu i odsvirao nekoliko riffova točno na njegovim leđima. Skupina je kroz takav smisao za humor pokazivala nevjerojatnu opuštenost, koja se iskrila i u visokoj uigranosti i ekstremnom zamahu. Extreme nisu zaboravili na ekstremnost. Ludnica! Bettencourt ostaje izniman gitarski čarobnjak koji čovjeka predstavom doslovno hipnotizira i vuče u svoj glazbeni svijet uzbudljivih vratolomnih gitarskih pustolovina. Lijepa doza erotskog dinamita svakako nije bila isključena, a nove skladbe odsvirane su još bitno brže nego na “Saudades De Rock” originalu. Osobito kaubojska Take Us Alive. Dečki su novim skladbama odlično mijenjali dinamiku nastupa. Funky koketna Comfortably Dumb velikim je ritmom razoružala prisutne već na samom početku, a među novitetima je ponajbolju ambijentalnu atmosferu dočarala Ghost, s Bettencourtom na klavijaturama. Zbog zvuka je osobito stradala klasična balada More Than Words, gdje je i u akustičnom ruhu Bettencourtova gitara glasno i nepokolebljivo škripala preko monitora. Nešto je sanaciji pridonijela publika, kojoj je Cherone dijelom prepustio u cijelosti pjevanje stihova. Iako su si lagano pomogli “back up-ima” snimljenih vokalnih harmonija, Bettencourt i Cherone se i u novom tisućljeću odlično povezuju u visoko živopisan Extreme duet. Dvorana je prema očekivanju eksplodirala do vrelišta u Get The Funk Out. Sve ruke u zraku, svuda dokle je doseglo oko u dvorani Palasharp, što je nostalgično podsjećalo na zlatno doba hard rocka.

Riječ je o koncertu “zagrijavanja”, nakon kojeg slijedi europska turneja. Ona već ima potvrđene termine za ovogodišnju jesen, zasad više na sjeveru Europe, pa se nadajmo da će im biti dodani novi termini, bliže Sloveniji. Ukratko. Dobrodošli natrag na scenu, dečki. Ovaj put za Extreme ne smije više biti povlačenja iz rock ringa. Predugo su nam falili na rock sceni.

EXTREME set lista:
1. Comfortably Dumb
2. Decadence Dance
3. Rest In Peace
4. It (‘s a Monster)
5. Star
6. Tell Me Something I Don’t Know
7. Play With Me
8. Midnight Express
9. More Than Words
10. Ghost
11. Cupid’s Dead
12. Take Us Alive
13. Am I Ever Gonna Change
14. Flight of the Wounded Bumble Bee
15. Get The Funk Out

TWISTED SISTER: 21.30 – 23.00
Ukupno peti ovogodišnji koncert, s razmacima i po dva mjeseca između pojedinih termina, svjedoči da prilika da se Twisted Sister vidi na pozornici u novim vremenima nije baš česta stvar. Glam metalci, koji su sa “Stay Hungry” (1985) stvorili jedan od najvažnijih glam metal albuma u rock glazbi, predstavljali su na taj način sljedeću atrakciju. Zbog prvog pojavljivanja (pri okupljanju) u Europi, nakon duže stanke glazbene nedjelatnosti, još 2003., to pojavljivanje, kao u slučaju Extreme, nije bilo toliko zanimljivo, ali svejedno! I to čemu svjedočiš na koncertu Twisted Sister uvijek je iskustvo zvano “Poglavlje za sebe” ili “Misija Potpuno isključivanje”.

Svjetla nestaju, pozornicu proguta tama, zasićena gustom maglom, kroz koju se probija zvuk AC/DC klasika Sin City. Ljude oblije adrenalin, iza mojih leđa vrije kao u košnici. Prema očekivanju udarac u čelo, bezumno, odmah u prvoj sekundi koncerta! You Can’t Stop Rock ‘N’ Roll i nakon nje pozdrav s The Kids Are Back potpuno izludi publiku. Twisted Sister potpuno našminkani u opravi zlatnih osamdesetih s glam izgledom i esencijom udarnog metal riffa djeluju tako uvjerljivo da ih možemo okarakterizirati riječju “pošasno” ili šokantno, na što su naravno rado ponosni i što je svrha. Poanta naslijeđena od Alicea Coopera ili The Kiss, simbioza igre između horora i izvođenja svih mogućih ludorija, ovdje se posve neopterećeno rukuje! Perike, make up, nešto bora i trbušnih naboraka da se primijetiti, ali Dee je sa svojom huronskom karizmom i u novom tisućljeću frontmen koji pripada u uzak krug najvećih scenskih šoumena i velikih vođa teatra. Iz ruke mu je jela cijela dvorana. Dee je rođeni govornik, rođeni naklapalo, koji naravno odmišlja posljedice riječi i ispaljuje svoje puščice sa svih položaja. Kad treba pokoriti publiku, pribije im: “Vi ste najcudesnija publika koju imamo!” itd…

Twisted Sister pobrinuli su se za odličan zvuk. Njihov sirov i primordijalno iskonski način tvorbe riffa zapalio je pozornicu u punini. Nakon Stay Hungry, gdje je prvi put snažno narasla vrućina u dvorani, i nakon iznenađenja večeri s “izgubljenom” Captain Howdy, uslijedio je prvi vrhunac. Ne treba nagađati. We’re Not Gonna Take It. Skladba koju i druge strane skupine rado preigravaju na svojim koncertima. Ukratko, daleko najpoznatija i najrazvikanija skladba skupine, njihov Smoke On The Water ili Whole Lotta Love. Nakon što sam skoro ogluhnuo, zarobljen usred ekstremnog energetskog fluksa, negdje u četvrtom redu ispod pozornice, na kraju skladbe Dee objasni zbog čega Twisted Sister tako rano sviraju tu skladbu na svojim šouovima. Želite odgovor? Zapravo jedina moguća isprika u ovom slučaju kojom odlično prebaciš odgovornost na sve druge. Zato da, ako nekome glazba Twisted Sister nije po volji, može odmah otići kući i ne mora čekati cijeli koncert da na kraju čuje taj veliki hit. Tako je Dee sve takve slučajeve u dvorani pristojno poslao kući rekavši: “Get the fuck out of here!”

Godine i bijeli prašak samo su obavili svoje prljave poslove i dečkima se vidi da su fizički silno loše pripremljeni za nastupe. Praktički nakon svake pjesme trebaju nešto odmora, koji ispunjavaju dugim obraćanjima, a u kojima se Dee i J.J. čak izmjenjuju između točaka. Koliko je ponekad malen i tašt način razmišljanja nekih skupina iz SAD-a, dokazuje primjerice slučaj kad u obraćanju skupina kuje svoju publiku i fanove u nebesa, a nije sposobna podijeliti trzalice i bubnjarske palice na pošten način među njih. Da obojica gitarista razmišljaju ponajprije donjom glavom tijekom koncerta, dokazuje dijeljenje trzalica u prve redove. Isključivo samo ženskom dijelu populacije. Za to je potrebno svaki put čuvara povući za rukav i točno mu pokazati kojoj ljubici ide trzalica. Kupovanje potencijalnih “groupie” cura u velikom stilu! Cure to jednostavno znaju iskoristiti i naravno da im to priuštim, ali riječ je o izravnom dokazu koliko su skupine kao Twisted Sister u ovom slučaju malene i uskogrude u glavama i koliko su debelo napuhane sve riječi o “neprocjenjivoj vrijednosti fanova koji drže ime Twisted Sister, da njihov rock ne umre”. Bacite svoje rekvizite pravim fanovima, ako vas je dovoljno u hlačama. Riječ je i o općoj uputi svim takvim taštinjacima, kakvi su u ovom slučaju J.J. French i Eddie “Fingers” Ojeda, u skupinama.

Ostavimo nepravdu “hranjenja” mrvicama po strani. Koncert Twisted Sister stvar je koju mora doživjeti svaki ljubitelj čvrste i nepopustljive užarene rock magije, kakvu uspijeva dočarati osobito Dee Snider sa svojom karizmom, koja nije ništa manja od onih najvećih vođa tipa Bruce Dickinson. Istina je da je nekoliko puta tijekom koncerta nestao iza kulisa po napitke sumnjivog podrijetla, ali je cijelo vrijeme s nevjerojatnim samopouzdanjem stupnjevao energičnost koncerta i publika je doista visoko nosila Twisted Sister na krilima te večeri. Jedan od vrhunaca večeri bio je naravno dolazak članova Extreme na pozornicu, koji su se pridružili na mikrofonima Twisted Sister za pjevanje završnog refrena u I Wanna Rock, gdje je skupini zapravo uspjelo dići krov s dvorane PalaSharp, takva se buka složno oslobađala s tribina i partera.

To je bila jedna od onih čarobnih večeri kad je još moguće uspjeti ponovno proživjeti onaj veličanstveni arenski osjećaj nekadašnje magije masovnih hard rock turneja zlatnog doba osamdesetih. Nadajmo se da će se Twisted Sister prihvatiti neke konkretnije europske turneje u budućnosti, ako već ne snime nijedan studijski album više. To je bio jedan od onih događaja gdje si daju ruku vražja rock energija i ljubav prema rocku na relaciji publika – skupina, posve spontano, kao dva nerazdvojna prijatelja koji, čak i ako se ne vide godinama, znaju da se pri prvom susretu nikad nisu rastali. Magično, veličanstveno i neprocjenjivo. I na odsutnost Gotthard i Angel pomogli su mi zaboraviti Twisted Sister, kao i Extreme.

TWISTED SISTER set lista:
1. You Can’t Stop Rock ‘N’ Roll
2. The Kids Are Back
3. Stay Hungry
4. Captain Howdy
5. We’re Not Gonna Take It
6. The Fire Still Burns
7. I Am (I’m Me)
8. Under The Blade
9. The Price
10. Ride To Live
11. Burn In Hell
12. Drum Solo
13. I Wanna Rock
14. Come Out And Play
— bis
15. S.M.F. (Sick Mother Fucker)