Izvođač: Krema
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2008
Ocjena: 3/5
Krema? Slovenska inačica britanskih white bluesera Cream s kraja šezdesetih prošlog stoljeća? Ne. Samo četiri slovenska dečka, s posve drugačijom glazbenom porukom. Prvijenac “In naj traja…” vrlo je oprezan, sredinski orijentiran album. Skupina na njemu nudi 12 skladbi, s naglaskom produkcije na primjetnije izvučenim gitarama, ali s jednostavnim šablonskim i predvidljivim pop temama koje ti odmah uđu u uho.
Stvar je unatoč općoj generičnosti vrlo kvalitetna i pred nama je skupina četvorice odličnih i prekaljenih glazbenika, iako je tek riječ o prvijencu. Vokal je snažan, izgrađen i uvjerljiv u svakoj poziciji, bez obzira na odabrana “visinska” područja, s urođenim osjećajem za unošenje melodije kroz artikulaciju glasa. Posebna draž koja drži pozornost slušatelja na ovom albumu jest rad gitare. Ona u 12 skladbi uspijeva stvoriti jasnu raznolikost između osnovnih motiva koje oblikuje, odnosno osnovnih gitarskih fraza koje iskričavo začinju lijepo oblikovani, jasni solistički upadi. Produkcijski kontrastno jednako jasan i razgovijetan bas, koji dodatno brine za razigrano unošenje melodičnosti, a time i dinamičnosti u skladbe, podupire uvijek pouzdano bubnjanje Romana Milavca, inače člana puno razvikanijih The Drinkers. Ukratko, pred nama je visokokvalitetan pop rock do hard rock album slovenskog podrijetla, objektivno usporediv samo s ostvarenjima sličnog kova, koja potječu iz doline Šentflorjanske i ni iz čega drugog.
Budući da ćemo ostati unutar naše domovine, možemo se osvrnuti na skupine koje traže tu sredinskost i jednako tako donose uzornu mjeru kvalitete te su unatoč vlastitom generičnom pristupu ipak još uvijek vrlo zanimljive, poput npr. Supernove. Uz “In naj traja…” po glavi mi se vrti i vrlo posrećen prvijenac RattleSnake “Razvoj vrste”, s tim da su Krema još jasnije glazbeno definirani, glazbene figure u melodičnom smislu još dotjeranije, što vrijedi i za višu produkcijsku dinamiku albuma. Dakle, “manje je više”, ali taj “manje” je lukavo profinjen. Očito iza ovih muškaraca stoji dulja glazbena kilometraža nego što bi se moglo zaključiti samo na temelju činjenice da je riječ tek o studijskom prvijencu.
Album se otvara brže pulsirajućim hard rockerom Črni napadalec, koji nosi naprijed izvučen gitarski riff, uz izbrušeno lijepo položeno i melodijski skladno gitarsko solo. Kroz sljedeće točke dečki se vrlo lukavo i uspješno voze u pop/hard rock momentu i održavaju album silno zanimljivim, s motivima u kojima se ističe adut “manje je više”, osobito u skladbama kao što su Črni Peter i In naj traja. Muškarci na sredini albuma ponovno pritisnu gas sa Se zgodi, koja bi se mogla naći i na popisu skladbi albuma sasvim na početku. Hard rock riff pak preplavi album skladbom Povodni mož, koja bi u slučaju oštrije produkcije mogla dozvati djela nekakvih Bon Jovi. Skupina je u ritmičkom smislu vrlo dotjerana, a osobito pobjednički u tom pogledu djeluje Nikoli končana zgodba, gdje volumioznost bas linije i njezina melodičnost posebno brinu za izgrađenu sliku skladbe. U skladbi Slovenska vas otvarajući motiv gitare sumnjivo podsjeća na otvaranje albuma s Črnim napadalcem, no riječ je o točki koja spada među mračnije trenutke albuma i raspoloženjski trenutak, gdje si skupina napokon uzima nešto više prostora za eksperimentiranje, što je samo dobrodošlo. Svu pozornost u njoj ipak preuzima srednji instrumentalni dio, s naglašenim solističkim upadom, s racionalnom dozom slijeda nota koje uspješno održavaju tu mračnu atmosferu, a tome daje poseban pečat i namjerno “staromodan”, ali topao zvuk Hammond klavijatura.
Osjećaj za kompaktnost, visoku dinamičnost i šarolik protok dvaju osnovnih raspoloženja (predrefren-refren) skupina od točaka albuma najuspješnije spaja u Misliš da ne vem, koja je odličan primjer visokokvalitetnog komponiranja, a istodobno visoke dostupnosti za radiovalove, s vrhuncem u dramatično melodičnom i visoko pjevnom refrenu. Skladba Suženj občutka ne umanjuje ovu visoku razinu glazbeno slikovite jednostavnosti pred kraj albuma te kao drugačije profilirana priča lakšeg hard rock karaktera održava album i na njegovu kraju energičnim, slikovitim, dinamički visoko protočnim i kao takvim visokokvalitetnim proizvodom, kakvih nam u slovenskom prostoru, bez zdrave srednje “mainstream” pop rock jezgre, kronično nedostaje. Krema su u tom pogledu izniman dobitak, ozbiljan potencijalni tvorac te jezgre u budućnosti, za koju se nadajmo da će se i kod nas što prije početi oblikovati. Krajnje je vrijeme za njezinu zdravu realizaciju.
Postava
Janez Marinč Johnny – vokal
Peter Zajc – gitara
Dejan Markič – bas gitara
Roman Milavec – bubnjevi
Produkcija
Krema
Popis skladbi
1. Črni napadalec
2. Egotrip
3. Črni Peter
4. Rojen za umret
5. In naj traja
6. Se zgodi
7. Povodni mož
8. Nikoli končana zgodba
9. Slovenska vas
10. Mala igrača
11. Misliš da ne vem
12. Suženj občutka
