Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Channel Zero, Ljubljana
Datum koncerta: 11.12.2008
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 7€
Vjerojatno je želja svakoga tko voli kvalitetnu rock i metal glazbu da jednom stane na pozornicu. A ako ne to, onda barem u pozadinu i sudjeluje u organizaciji koncertnog događaja. RockLine ekipa doživjela je taj davno željeni i planirani vatreni krst 11. prosinca u Channel Zeru, gdje se odvio premijerni RockLine događaj. Tako je naša ekipa digla guzice ispred ekrana i tipkovnica i ispod pozornice Channela prvi put stala u ulozi ne posjetitelja, nego organizatora. Jesmo li uspjeli, prosudit će posjetitelji, a kako je event izgledao u našim očima?
CHILDREN OF THE NIGHT:
Temperaturu u Channelu počeli su dizati Otroci noči iz Murske Sobote, s uvodnom pjesmom Silver s prvijenca Let’s Run Somewhere… Let’s Run Away, i to im je uspjelo. Iako je prostor ispred pozornice još bio manje-više prazan, četvorka je beskompromisno žarila odličan heavy metal nadahnut pričama književnih velikana poput Stephena Kinga i J.R.R. Tolkiena. Bend je uživo siguran, uigran i precizan, a više nego očito je i da dečki uživaju u onome što rade. Tadej i Sandi čine rušilačku ritam sekciju, a posebno se na pozornici događalo Tadeju, dok su Alen i Silvo brinuli za raznoliko riffanje i nekoliko stvarno zavidno dobro odsviranih solaža. Silvotu možda još nedostaje malo vokalnog kilometraža, ali ne sumnjam da će Children of the Night ukloniti i te zanemarive sitnice. Važno je da debitantski album uživo diše još prirodnije i organskije, agresivno i emotivno istovremeno, a Children of the Night već predstavljaju jednu od najboljih heavy metal postava kod nas. I to je više nego pohvalno u poplavi thrash metala i drugih modernijih žanrova, dok tradicionalni heavy metal ostaje u pozadini.
ŽELEZOBETON:
Nakon dobrih pola sata temperamentnog heavy metala, Channel Zero do usijanja su doveli još jedni “zemljaci” Children of the Night, stariji među slovenskim thrash metalcima, Železobeton. Murskosobočanima se višegodišnja karijera još kako pozna, iako je jedini originalni član postave ostao mastermind Tadej Ropoša. Železobeton su pripremili tri četvrt sata “headbanging” thrashiranja i odsvirali cijelu ploču I Don’t Know. Da Železobeton uživo briljiraju, ne moram ni spominjati, zar ne? Gitarske linije pale, šarolike su, dinamične i raznolike, riffovi i solaže jedinstveni i u tren oka im možeš prišiti Železobeton pečat. Ritam linija je taman dovoljno teška, bas je razigran, a za bubnjevima se fantastično pokazao novi bubnjar. Tadej je definicija pravog frontmana, najave su zabavne (iako bismo oni koji ne dolazimo s istočnog dijela Slovenije povremeno trebali titlove), a vokal mu je otrovan i mustainovski agresivan. Železobeton su pod pozornicu namamili nekoliko ljudi, kojima je uspio čak i manji mosh-pit, a dečki na pozornici za kraj su opalili još i vrlo obećavajućom novom pjesmom, Black Fist. Publika je zahtijevala bis, koji smo dočekali u obliku pothrashirane Maiden klasike The Trooper. Thrashaholic!
Tekst: Rok Klemše
STONE ORANGE:
Tko bi rekao. Ovaj bend me stvarno zanimao. Tresle su se naime gore. Ljubljanski melodični hard rock kvartet, koji u džepu ima album Nori mlin, počastio je Ljubljanu jednosatnim nastupom. Postava: Marko Erjavec (vokal, gitara), Tomo Jurca (gitara), Davorin Kovačič (bas gitara, prateći vokal), Peter Potočnik (bubnjevi, prateći vokal). Dečki su krenuli svojom autorskom pjesmom Nori mlin! Ponudili su odličan zvuk. Ravnoteža instrumenata bila je vrlo uzorna, harmonije lijepo čujne, ravnoteža između riffa i solaže okej. Zvuk oštar, lijepo rezao. Produbljena tonska proba se s te strane zasigurno jako isplatila.
Ekipa je među autorski materijal Nori mlin, Ne gledam dol, Suženj občutkov, Mali princ ubacila lijep svežanj obrada klasičnih hitova, koje su prionuli svirati: Cum Feel The Noize (Quiet Riot), pa dalje Waysted Years (Iron Maiden), Love Ain’t No Stranger (Whitesnake), Rebell Yell (Billy Idol), Kids Are Back, We, re Not Gonna Take It (obje Twisted Sister) i za zaključak Led Zeppelin špon s Rock N’ Roll!
Ekipa se nekoliko puta posrnula tijekom koncerta, u smislu da su dvaput zakasnili s prijelaznim rollingima na bubnjevima i sl., da je Marko ščepec improvizirao stihove tijekom Waysted Years (osobito refren), ali mu se prikrao pokoji pola tona viška, gdje nije smio. Svejedno je osobito Marko kao središnja figura skupine uvjerio odličnim vokalom i posebnim “two in one” spajanjem sviranja gitare i pjevanja. Naravno, dečko se može osjećati posve bezbrižno u sigurnom zagrljaju doktora Toma Jurce, koji je vrlo sigurno prašio teže dijelove gitarskih dionica u pjesmama, iako su zanimljivo oba, Tomo i Marko, vrlo ravnopravni u izvedbi solaža, što je još jedan dodatni plus za Marka, koji se inače u osnovi mora prioritetno posvetiti vokalu.
U izvedbenom smislu ne baš najbriljantniji i najsretniji nastup ove večeri za Stone Orange, no momci svojom prisutnošću na sceni predstavljaju izuzetno važan oslonac za uspostavu hard rock pokreta u Sloveniji. Tu se rađaju novi mladi bendovi, poput Broken Arrow, Hotty McKnotty, Cyclone, tu su već iskusniji Lady’s First, koji jašu na granici između metala i hard rocka (vidjet ćemo što će donijeti novi album, koji je u nastajanju), reunion Mary Rose vrlo je važna stvar, odličan novi album grupe Šank Rock, a bude se i AOR scena (Rock Shock).
Ukratko, Stone Orange trebaju u budućnosti još više nastupa i podrške slušatelja na koncertima, a isto tako bi ekipi jako koristilo da na sebe nabace malo više nestašnog “make up-a”. Zapravo je u grupi jedini član koji ističe snažan, dobrodošao i poželjan glam vektor, koji se odlično veže uz takvu glazbu, samo pjevač Marko. Dakle, trebalo bi uložiti nešto više u scenski izgled grupe, jer “bad boys look” definitivno pristaje melodičnom hard rocku! Akcija, dečki!
LADY’S FIRST:
Ovaj tržički kvintet na RockLineu je dobio mnogo odjeknih riječi u prethodnim ocjenama koncerata. I ovaj put se ništa nije promijenilo za “Lady’s-e”. Što vidiš, to dobiješ. Bez okolišanja. Momci su već samim dolaskom svojom opuštenošću i zabavom unijeli neki pozitivni “feel” u prostor kluba Channel Zero.
Sigurni i vrlo samouvjereni kao i uvijek. Budući da su se stvari brzo vrtjele, odradili su samo “line check”, ali nema straha, ako o stvarima uvijek brine pouzdani Youwda! Ekipa je prije koncerta najavila repertoar sastavljen većim dijelom od autorskog materijala, pa čak i dvije potpuno nove pjesme. Stvarno obećavajuća najava! Nažalost, slabiji odaziv te večeri, unatoč nekolicini silno zagrijanih glava pod pozornicom, koje su navijale za bend tijekom koncerta, bio je kum činjenici da je bend odlučio skratiti repertoar za pola sata pa je tako s pozornice vrebao samo sat vremena.
Uskoro će proći godina otkako je bend pronašao stabilnost, kad se pojačao basistom Aaronom, i tu čvrstoću nije bilo teško primijetiti ni ovaj put. Pjevač Domen je bez kočnica opet podgrijavao prisutne duhovitim bljeskovima u pauzama između pjesama i brinuo za dobro raspoloženje. Nakon duhovitog (nasnimljenog) uvoda strica Prokofjeva, gotovo po očekivanju su banuli na pozornicu s odličnim upaljačem High Machine. To je stvari odmah postavilo na pravo mjesto. Odličan zvuk, slobodno zračenje snage i energije s pozornice, vibracije koje je oslobađao uigrani i iskusni kvintet! Uz uvodni nabijeni High Machine sve više na težini dobivaju u željeznom repertoaru (iako vani imaju samo prvijenac) osobito vražja Criminal (s posebnom uvodnom kombinacijom Bucova ljutito diktirajućeg vokala i pratnje Youwdina niže intoniranog brundanja), u koju se uvjerljivo uklapa rezak vokal Domna, podkožni hard rock jahač Lady i svakako otrovnost pjesama LF, The Game ili 911, gdje na pozornici opet odlično funkcioniraju sve sastavnice glazbe Lady’s First, a osobito se odlično aklimatizira Domnov opskurni prizvuk u boji njegova pjevanja. Ukratko, autorski materijal funkcionira zaista savršeno na pozornici. Ekipa se isključila kako zna. Uživljeno i posve opušteno, što im uvijek donosi pobjedničke bodove kad nakon koncerta povučeš crtu pod sve zbrojeve plusova i minusa izvedbe! Domnov glas nekoliko puta u melodiji nije bio posve precizan.
Svakako nije prošlo bez obrada. The Trooper (Iron Maiden) i Fear Of The Dark (Iron Maiden), kao da su ih iz rukava stresli i koje su očekivano krajnje izludile ljude u klubu, a Youwda je opet pojeo sve u odličnom prekodiranju Blackmorea u metalski jezik deeppurpleovske klasike Highway Star. Nadalje, u “groove-u” je među obradama pobjeđivala osobito navijena riffovska Killing in the Name of, grupe Rage Against The Machine!
Lady’s First su s izuzetnom sigurnošću, međusobnim odličnim poznavanjem i rutinom, uspostavljenom scenskom kemijom otjerali svako potencijalno nagađanje o “izazivanju” prethodnih Stone Orange, da bi im oni te večeri možda mogli preuzeti žezlo vladajućih na pozornici iz ruku! Stone Orange spominjem (iako nezahvalno) kao žanrovski najbližu grupu među nastupajućima te večeri, iako su svaka za sebe po energiji i stilu još uvijek jako udaljene grupe. Dečki su za kraj “odlučili” još i vrlo domišljato zametaliziranu ubrzanu “Jingle Bells” i njome otvorili predbožićno raspoloženje klupskih prostora Channel Zera. Lady’s First i ovaj put ostaju pravi koncertni bend, koji neumoljivo grize i uvjerava u svakom trenutku.
Bila je kasna noć, zapravo rano jutro, kad je tako RockLine izgubio nevinost što se tiče organiziranja koncerata. Zahvalno smo preuzeli ulogu čistačica i mahali metlama kao zadnji razuzdani u klubu. Bila je to nezaboravna večer odlične glazbe, odličnih bendova, smijeha i zabave na pretek. Htio bih se zahvaliti svima koji su došli bodriti odlične slovenske metal i hard rock bendove. Kombinacija legendarnih thrash metalaca Železobeton, mladih heavy metal jurišnika Children of the Night, melodičnih rockera Stone Orange i (trenutno) među njima najstabilnije firme od čelika Lady’s First, koji su opravdali ulogu favorita, bila je i manji test provjere općeg interesa svih velikih usta na forumima Slovenije, koja govore i natipkaju puno, a onda se izmigolje u rupe uz smiješne izgovore. Okej, nešto “kozmetike” i “impregniranih lolita” izveli su nam The Fakers u Orto baru, koje pak i ne treba žaliti, jer se zna na čijoj su strani “srčanost i vjera”. Lijepo je bilo vidjeti u publici i sve one koji se nalaze u sličnoj “koži” (na temelju čega je logično i njihovo razumijevanje “biti u istoj koži”) kao i nastupajući te večeri, dakle članove drugih bendova poput Interceptor, Niet, Mit, Metal Steel. Hvala bendovima za izniman koncertni doživljaj.
Tekst: Aleš Podbrežnik
Fotografija: Mojca Perdih
Galerija slika
