Lene kosti – kratko, ali slatko pucanje kostiju i zidova (2008)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: klub Gromka (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 20.12.2008
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 0,00€

Vrlo važan događaj za slovensku glazbenu scenu ovogodišnji je reunion ljubljanskih boogie metalaca Lene kosti, jer se njime u sliku zdravog metalskog i alter rock pokreta vraća ona zamjerno nedostajuća rock kontinuiranost koje Slovenija nema, budući da su ovakvi sastavi tzv. “prve generacije” i “druge generacije” kod nas zapravo posve izumrli. Sličan važan primjer možemo smatrati i ponovno aktivne Niet! Čovjek bi po toj kategorizaciji Lene kosti ubrojio u drugu generaciju, u koju bi se mogli smjestiti i neki Pomaranča, pa kratkoživi (ali slatkoživi) Turbo, pa Lačni Franz, pa… srećom i danas još aktivni Avtomobili itd…

Dugo iščekivani nastup legendarnog ljubljanskog benda bio je od reuniona 2008. ukupno njihov treći, a od prethodnog u Ivančnoj Gorici prošlo je gotovo dva i pol mjeseca. Bili smo jako, jako znatiželjni kako će se Lene kosti snaći u prijestolnici.

HARE KRIŠNA HIPPIE GROOVES: 23.45-00.30

Paket od četiri nastupa otvorili su Honky Tonk, koje sam zbog neodgodivih obveza u cijelosti propustio. Na mjesto događanja dojurio sam malo prije ponoći, kad su u dvorani duhove već budili mladci s divnim imenom Hare Krišna Hippie Grooves. Sudeći po imenu benda i onome što sam čuo, čovjek bi im bez zadrške mogao reći “bend s dvostrukim moralom”. Budući da smo navodno “demokratska” zemlja i da je u umjetnosti dopušteno svašta, takve su devijacije zapravo poželjne. Rocku treba zafrkancija da bi se mogao samogenerirati u nedogled. A to Hare Krišna Hippie Grooves znaju. Tako su u vrlo predvidljivoj verziji ubrzanog divljanja garažnog rock n’ rolla istaknuli odličnog vokalista, koji je iznenadio ponajprije zavidnim rasponom razuzdanog i snažnog urlanja, autoritativnim vođenjem kroz repertoar i definitivnom odrskom uživljenošću, što je dokazivalo da se katkad ni mi Slovenci ne bojimo pretjeranog razmetanja svojom seksualnošću.

Vokalist je u bend definitivno unio potreban element šoka i atrakcije! Glam komponentu. Po načinu odijevanja (čitaj: odbjegli biker s motozbora), po frizuri i naravno po kretanju po pozornici. Dečki su u repertoaru od 40 minuta predstavili vlastiti materijal, dali uvid u bend koji je već na početku silno dobro uigran, a uz to ponudili i odličan zvuk u klubu, koji je prisutne u dvorani uvjerio da su momci vrući i od pravog tijesta. Cure, pozor! Za vas “privlačno erogeno”!

LENE KOSTI: 00.45 – 1.30

Na pozornicu najprije izlaze četvorica instrumentalista Marc Kavaš (gitara), Giovanni Kavaš (gitara), Igor Kremenšek (bubnjevi) i basist Davor Kastelec (ex-Mary Rose). I što im je zajedničko? Prezimena svih počinju inicijalom “K”. A što im je još bilo zajedničko? Poprilično dugo petljali su oko preuređivanja pozornice i zvuka. Iz publike se čak začulo panično pitanje: “Hja, pa gdje je Krušič!?!??!” Nevjerojatno. Još i peti u bendu s prezimenom na slovo “K”.

Sve su zagonetke bile razriјеšene nakon što su dečki otvorili nastup pjesmom I Got The! Na pozornicu naravno uskače “nedostajući” Milan Krušič (vokal)! Prostor kluba bio je dobro popunjen, a bendu na pozornici društvo su pravili posve različiti profili ljubitelja glazbe. Od ljubitelja alternative do rastafarijanaca, a našlo se, naravno, i nešto (iako u manjini) vjerne heavy metal vojske, koja je u vjernosti u klubu Gromka izdržala točno onih 40 minuta, koliko je trajao njihov nastup. A baš se svima “događalo”. Lene kosti su u trenutku pustile u prostor pravu adrenaliziranu energetsku bombu, čiji je glavni katalizator naravno bio Milan Krušič, koji je magnetizmom nevjerojatne karizme, odrskim samopouzdanjem, nadrilanim fintama i iskustvom, zaigrano povukao ljude u dvorani na sebe. Milan zna biti prava divlja bestija!

Dečki su iznenadili odmah sljedećom skladbom. Prihvatili su se “ne baš lakog posla”, obrade pjesme Stand Up And Shout, originala Ronnie James Dio. Na svoj način. Uigrano, bez kiksova, iako sam priželjkivao tek malo glasnije Marcove solaže, uz inače vrlo dobru opću ozvučenost benda u klubu. Milan je u toj stvari naravno koristio svoj način pjevanja s blagim old school “Priest – Accept” prizvukom, a nije zaboravio ni na slikovite geste koje na svojim nastupima koristi i legendarni Dio. Dobro su to odradili. A Milan je u sebi svojstvenoj improvizaciji stihova iskusno vijugao kroz melodijske linije samog majstora Dio. Slijede klasici izbrušenih rifova vražjeg rock n’ roll drivea poput Rock Power, Stones Of Death, a onda bend opet ispreže iz višeg stupnja prijenosa s klasikom Joan Baez Diamonds & Rust, naravno u Judas Priest ’04 – ’05 izvedbi, ali kao i kod Stand Up And Shout, prekodiranom u glazbeni žargon Lene kosti!

Milan je groznicu u klubu tjerao tako da je ubrzo razgolio tijelo od pojasa naviše i time pokazao da je u 17 godina koliko ga nije bilo na pozornicama postao bogatiji za priličnu zbirku kožnih tetovaža. U drugoj polovici dečki su odsjekli niz svog autorskog materijala najjačim skladbama s rifovima klasika Iron Dragon, Warrior i naravno svoje najpoznatije, Russian Girl. Slijedi pitanje želimo li još koju pjesmu? Prebrzo je zamirisalo na kraj nastupa, jer bend još nije naštudirao novi materijal, pa su nastupi u repertoaru i trajanju nažalost zasad još pomalo ograničeni. Inače, za novu ploču već marljivo nastaje novi materijal. Kvintet u zaključku upada u Do Or Die i unatoč skandiranju pojedinaca koji su ustrajali čekajući dodatak, napušta pozornicu.

Dečki su priredili odličan nastup. I zvučno i izvedbeno, kako rečeno. Krušič je svojom prezencijom i energijom vodeća Lena kost, koja vuče bend kroz šou tako da čovjeku ni na trenutak ne može biti dosadno dok gleda dečke na pozornici. Glede na to koliko su slikoviti bili nekadašnji nastupi benda, dečki su se naravno u godinama apstinencije ipak malo “uozbiljili”. No pritom se osjećalo da mala pozornica kluba Gromka za Lene kosti nije ni približno dovoljna. Krušiča je naprosto razdirala sva ta “zaletavost” i na pozornici širih dimenzija čovjek bi sigurno priredio kakvo dodatno sočno iznenađenje. Ne samo u slučaju karizmatičnog vođe na vokalu, nego i benda kao cjeline osjećao se neki novi zamah, glad za nastupanjem, želja da bend napokon stvori ono čega je bio uskraćen prije 17 godina. Uigranost, iskustvo, karizma, samopouzdanje (uz, naravno, pomno uzgojene kilograme). Sve to dečki danas znaju iskoristiti na izrazito uvjerljiv način.

Uspješan povratak među žive iskrio je u općem odobravanju mase, kojoj je koncert prebrzo prošao. Nadajmo se samo da se Lene kosti nakon okupljanja i usude. Usude ići do kraja. Na kraju krajeva ostaju veliki dužnici i sebi i samoj rock sceni. Bend već traži nastupe u proljeće 2009. i na festivalima. Zato se na slovenskoj glazbenoj sceni nazire vruća koncertna 2009. Dobrodošli kući, dečki!

DANDELION CHILDREN: 1.45-

Za kraj su na pozornicu stupili još i mladi nadobudnici. Krajem veljače 2008. gledao sam ih na nastupu u dvorani Menza p.k., udaljenoj tek nekoliko metara, kao predgrupu garažnih blues rockera Radio Moscow. U tom su razdoblju napravili velik korak naprijed. Bend vode Jure (vokal, gitara, bas gitara) i Katja (bubnjevi), a na pozornici je i Anže, koji s Juretom izmjenjuje bas gitaru i/ili gitaru. Zanimljivo je da ovaj put nije bilo ujaka Boruta (aka Uncle B), koji je inače svirao bas na pozornici.

Ponajviše se osjetio golem napredak u Katjinom izbrušenijem bubnjanju od razdoblja kad sam gledao nastup benda u veljači 2008. pa do danas. Jednako je i Jure kao pjevač djelovao sigurnije i samopouzdanije. Bend u svoje glazbene figure unosi različite utjecaje. Moglo bi se reći da su se prihvatili neke verzije rock glazbe koja iz prošlosti vuče razne glazbene utjecaje. Djeluju prilično indie, ali retro orijentirano. U komadima osjetiš blues power esenciju, mogu ti ubaciti elemente ska glazbe, djeluju čak i “zadrogirano” (“stoned”) ili ubrzaju u rock n’ roll galop. Bit svega ipak je ista. Istaknuti energiju rock glazbe na pozornici i pustiti je među ljude! I to je bendu i uspjelo. Bend je mlad i treba mu što više nastupanja. Isto tako bendu treba i malo više jasne usmjerenosti u tome što želi, ili drugim riječima: “Još se malo traže”. Komadi moraju jasno istaknuti osnovne motive, moraju biti protočni i podkožno zarazni već od prvog slušanja, bez natezanja i komplikacija. Povremeno bendu to polazi za rukom minimalističkim rifovima koji čak podsjećaju na White Stripes ili zadrogiranost Queens Of The Stone Age u “Oliverinim” vremenima. Ohrabrujuće, a to je najvažnije: bend se razvija dalje!

Na kraju dodajem da je događaj uspio na cijeloj crti .Pritom pohvale zaslužuje ljubitelj maslačkovih lampiona Jure (Dandelion Children) kao glavni i odgovorni organizator događaja, jer je sve teklo kako treba. Posjećenost je bila izvrsna, a tome su pridonijela tri osnovna faktora: besplatan ulaz, vrijeme bez padalina i neradni dan koji je slijedio subotu. Metelkova idila, što drugo!

fotografije (Lene kosti): Jadran Tomšič

fotografije (Hare Krišna Hippie Grooves & Dandelion Children): Aleš Podbrežnik