Mjesto: Gala Hala (Metelkova) / Ljubljana
Datum koncerta: 19.02.2009
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 25 €
Ovaj izvještaj će zbog izrazito emotivnog naboja prije koncerta (ja sam osobno od straha kako će sve skupa ispasti bio prilično nervozan, pa sam si pomogao pivom…) i izrazitog emotivnog i slušnog zadovoljstva tijekom i nakon koncerta – biti kratak i jedar.
Dakle, dva dana nakon The Black Dahlia Murder & Co. opet smo se zaputili na Metelkovu pozdraviti stare prijatelje, pogledati bend koji slušamo otprilike od kraja osnovne škole (napunit ću 32, pa računajte) i popiti koje pivo. Snijeg je u dva kišna dana poprilično okopnio, vrijeme nam se smilovalo i prije koncerta smo mogli bez nadosjetljivog stiskanja uz zidove i pod razne nadstrešnice popiti pivčugu i promatrati publiku koja se skupljala, u kojoj su bili predstavnici raznih “sub”kultura, ne samo me(n)talske..da, Napalmi (bez obzira na članski sastav) već 30 godina ruše sve pred sobom, pa i granice (pogotovo one u glavama)…
Malo iza devet prvi su počeli svirati Septic Scum, koji su mi se do tada uvijek uspjeli izbjeći, a zbog prenatrpanog rasporeda u danima prije koncerta nisam uspio poslušati ni jednu jedinu njihovu skladbu. Otišao sam, dakle, na blef..i bio oduševljen! Dečki sviraju doista veseljački death/grind, dva vokalista unose u glazbu zanimljivu svježinu, melodije ti ulaze u uho, a i zabavni su kad očito pijani uživaju u svirci. Kad budu negdje svirali, idite ih pogledati. Budući da su te večeri svirala samo tri benda, svoju su (za prvi predbend) raskošno odmjerenu minutažu (dobrih 40 minuta) maksimalno iskoristili i dostojno zagrijali punu Gala Halu. Pozitivno iznenađenje večeri, dečki, čista desetka, samo tako dalje.
Nakon dobrih 20 minuta pauze, koju smo proveli kar u dvorani, koja je bila puna, ali ne nabijena kao dva dana prije, pa se unutra čak dalo disati, svojih 45 minuta počeli su Vulvathrone. Njihova svirka mi se ne sviđa, a povrh svega imali su i probleme sa zvukom… O.K., neću kritizirati, recimo da su dečki iz ponuđenog izvukli puno (zvuk je doista bio ispod svake kritike), ali su možda mogli pokazati i nešto više da nisu bili totalno pijani. Barem su meni tako djelovali. No, njihov smo nastup iskoristili za pozdravljanje starih frendova i zaključivanje da je publika u prosjeku barem 10 godina starija nego na koncertu TBDM…
Malo iza jedanaest, nakon ne pretjerano duge “tonske” stanke – sjeti se koncerata na kojima su striče Napalmovci publiku znali pustiti da čeka i po sat vremena… – pozornicu su zauzeli legendarni Napalm Death. Njihova ovogodišnja ploča Time Waits For No Slave vratila je u naša srca nadu da agresija u glazbi još nije (iz)umrla, pa smo od koncerta puno očekivali. I dobili još više. Pod pozornicom se skupila rulja, zvuk nije bio idealan, ali je bio više nego zadovoljavajući, dečkima je išlo, s Mitcha Harrisa… pardon, s Barneyja je znoj letio po cijeloj Gala Hali, jer se lik nije zaustavio ni na trenutak, nego je cijeli nastup trčao gore-dolje, skakao, pozivao publiku na borbu …aaaa, pardon, žurku, ukratko bio je frontman kakav treba biti, gitarist Harris djelovao je doduše prilično rezervirano, ali se čuo poštено, iako je tijekom cijelog koncerta stupio na pedalu nekih četiri puta…
Dečki su nas stare fanove oborili s nogu jer su odsvirali ogromno klasika (Suffer The Children, Siege Of Power, Mass Appeal Madness, …) i među njih spretno upleli novije komade, koji na pločama definitivno ne dosežu njihove nekadašnje standarde, uživo su pak više nego dostojna zabava, a lijepo su predstavili i aktualno izdanje koje (kao što rekoh) vraća nadu u uši i Napalme na staze stare slave. Po mom mišljenju vidjeli smo najbolji koncert Napalm Deatha u Sloveniji (mislim da već četvrti ili peti po redu, ne sjećam se svih…), poklonili smo se legendama, oni su nam vratili naklon i sretni smo otišli svatko u svom smjeru. Do sljedeći put, dečki!!
I, da, sljedeći dan u ušima je zvonilo…
Fotografije: Rok Erjavec
Galerija slika
