Autor: Rok Klemše
Mjesto: Kranj, Izbruhov kulturni bazen
Datum koncerta: 30.05.2009
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 15€
Nizu odličnih koncerata kod nas u zadnjih godinu dana prije nekoliko se mjeseci pridružila i najava da će temelje kranjskog Izbruhovog kulturnog bazena zatresti kultni i legendarni teksaški power/speed metalci Helstar. Teksašani su u karijeri izdali nekoliko albuma koji će zauvijek ostati zapisani kao neka od najboljih ostvarenja žanra, od prvijenca Burning Star pa sve do svježeg The King of Hell. Helstar su ime rodnog Houstona stavili na kartu metala, no nažalost su ubrzo nakon izlaska loše primljenog albuma Multiples of Black prerano završili. U vrijeme mirovanja ime Helstar živjelo je prvenstveno zahvaljujući vokalistu Jamesu Riveri, koji je djelovao u brojnim sastavima i sve ovo vrijeme pokušavao pokrenuti Helstar reunione u različitim postavama. 20. obljetnica kultnog albuma Remnants of War bila je pravi povod za ponovno okupljanje sastava, ovaj put u punom sastavu. Dečki su snimili fantastičan “come back” album i krenuli na turneju koja ih je dovela i u Kranj. S njima su na turneji trebali svirati i Loch Vostok, ali im je već u Švedskoj otkazao autobus, koji je ujedno bio i prijevozno sredstvo za Helstar. I Helstar su još jednom dokazali lekciju o upornosti – unajmili su kombi kojim će prijeći pola Europe. Loch Vostok su zamijenili Rager.
Pri ulasku u Bazen speed/thrash metal sastav Rager upravo je krvario za bogove u odlično odsviranom Agent Steel coveru Bleed for the Godz. Dečki su prije kreativne stanke dobili priliku svirati i kao predgrupa Helstar, a korektan i samouvjeren nastup sigurno će im dati snage za daljnje stvaranje. Obvezni dio Rager seta naravno je u cijelosti odsviran EP Eat Metal, koji je publika već prihvatila i osvojila, a Buco joj izdašno pomaže uz refrene rušilaca kao što su Spoils of War i Ritual of Death. Rager se osim raznolikim i živahnim vlastitim materijalom mogu pohvaliti i pomno odabranim obradama – tako smo čuli i himnu Heavy Metal Breakdown njemačkih Grave Digger, a za kraj i Iron Maiden klasik, Iron Maiden naravno. Rager sa svakim odsviranim koncertom pokazuju veliki napredak, sastav je sve bolje uigran i brzo se privikava i na veće pozornice poput Bazenove. Ritam sekcija je bombastična i taman dovoljno “jednostavna” u duhu old-school metala. Gilian gitarom majstorski pokriva prostor tako da se manjak još jedne gitare, osim kod Iron Maiden, uopće ne primjećuje. Buco pak ostaje u stilu nekog Seana Kiliana (Vio-lence) ili Paula Bucoffa (Exodus; R.I.P.) thrasherski vokalno simpatično očajan. A tekstove bi već mogao naučiti napamet bez korištenja šalabahtera, hehe. Zgrabite dakle najveću žlicu iz mamina srebrnog pribora i zahvatite punu žlicu Rager metala punog hranjivog željeza! Njam, njam.
Još jedan odličan izbor za predgrupu teksaških legendi bili su jedni jedini Dawn Patrol. I cura i dečki na pozornici, kao i publika koja je vjerno pratila jednog od najboljih frontmena kod nas, Aleša, više su nego primjereno zagrijali Bazen, kojeg je hladila odvratna proljetna kiša, za Helstar. Alešova energija na pozornici ostaje nenadmašna, komunikativni Primorac pak suvereno vlada pozornicom i obraćanjima između komada, a sve nadograđuje fantastičnim vokalnim nastupom. Dawn Patrol su tako jednu za drugom iz rukava (ovaj… koliko je to uopće moguće iz majica, hehe) tresli autorske komade koji su u kratkom vremenu postali prave klasike slovenskog heavy metala. Dark Side of Society, Fortress i Rockstar Ate My Hamster, iako smo ih čuli već nebrojeno puta, ostaju svježi i rušilački, a glava nikako ne ostaje na mjestu kad se instrumentalna četvorka zaleti u novije komade Ghost i Alcoholic. Iztok i Jan sa šarolikim rifovima i zaraznim solažama zasigurno predstavljaju jedan od boljih gitarističkih dueta kod nas (više nego pohvalili su ih i Helstar!), ritam sekciji pucaju šavovi zahvaljujući Ani na basu i odličnom Strigotu, koji se u bend već potpuno uklopio i bubnjanje je osvojio kao od šale. Dawn Patrol jesu i ostaju jedno od najboljih domaćih koncertnih iskustava, a zaključiti mogu samo na jedan način. Hoćemo album!
Zatim smo konačno dočekali konkretnu dozu texas fuckin’ metala s legendarnim Helstar. Teksašani u džepu imaju nedavno izdan album The King of Hell, koji je izvrsno primljen i među kritičarima i među publikom. Naravno, Helstar su na ovoj turneji s ponosom predstavljali svježi uradak pa su stoga primjereno započeli set naslovnom skladbom albuma, The King of Hell. Publici je puklo već kad su na pozornicu jedan za drugim ušetali Larry Barragnan (gitara), Rob Trevino (gitara), Jerry Abarca (bas) i Russell DeLeon (bubnjevi) i instrumentalnim uvodom počeli dozivati vraga. Ovaj nije dugo čekao i niz stepenice na pozornicu se spustio i veliki vokalist, “the king of hell” osobno, James Rivera, s maskom paklenog demona navučenom preko lica, i ludnica je počela. “Bow down to the King of Hell!” Helstar su zvučali kao preporođeni, kao da se vrijeme za njih zaustavilo nakon izlaska albuma Remnants of War (čiju 20. obljetnicu trenutna postava Helstar slavi zajedno s bubnjarom DeLeonom, koji je s bendom svirao na Multiples of Black). Gitarski dvojac Barragnan/Trevino kao od šale je izvodio brzinska natjecanja po vratovima gitara, ubojiti rifovi i nadzvučne solaže padali su kao na opkladi, ritam sekcija je kao orkanski vjetar rušila sve pred sobom, a basist Abarca je unatoč manjim tehničkim problemima po pozornici skakao kao dvadesetogodišnji balavac, a ne kao gospodin u četrdesetima. Svima je zapovijedao nezaboravni James Rivera, koji je već dobru četvrtinu stoljeća jedno od najprepoznatljivijih lica metala. Rivera je osim Helstar glas posudio i malom moru bendova, od Destiny’s End, Seven Witches, Distant Thunder pa do Flotsam and Jetsam, a vjerojatno je i najzaslužniji za ponovno potpuno okupljanje Helstar. Aha, da ne zaboravim, Rivera je vokalno jednako ubojit kao na početku karijere. Bilo da je riječ o supervisokoj Pain Will Be Thy Name, povremenim growlima ili melodičnom srednjem epskom registru, Rivera dokazuje da je vokalno jedan od najbolje očuvanih frontmena danas. Da ne govorim o tome da je njegova karizma nedostižna i dokazuje da je pozornica njegov dom. Helstar su u Bazenu doista otvorili paklena vrata, jer se u publici neprestano mešalo i moshalo, a Helstar nisu mogli prehvaliti našu publiku i čak su u svoj “tour report” zapisali da je kranjski koncert bio daleko ispred svih koncerata turneje. Teksaški velikani heavy/power/speed metala u dobrom sat i tri četvrt vodili su nas kroz svoju diskografiju, najviše pozornosti naravno posvetili aktualnom albumu, ali nisu zaboravili ni goruće, vječne klasike poput Burning Star, himni Run With the Pack, Suicidal Nightmare, Nosferatu je zube naoštrio i zagrizao u vratove s epskim Harker’s Tale i Baptized in Blood, a veliko iznenađenje bio je magični Winds of War s previđenog albuma A Distant Thunder. Nažalost, potpuno su zaboravili na inače najlošiji album skupine, ali još uvijek odlično izdanje Multiples of Black, no dokazali su da su jedan od rijetkih sastava koji puno drže do svojih fanova. I vratili su se na pozornicu, i vratili, i vratili, a sasvim za kraj odsvirali još i spektakularni Angel of Death, posebno za kranjski koncert, jer spomenuti klasik nisu svirali već poprilično dugo.
Da su Helstar majstori svog zanata, nije potrebno naglašavati. Bazen je zajedno s njima ponovno zaživio u “old-school” ozračju 80-ih, a Helstar su odsvirali bez sumnje jedan od najboljih koncerata na našem tlu u zadnje vrijeme. Takve koncerte možemo samo priželjkivati, a s obzirom na sve vrhunce koje su Helstar namijenili Sloveniji, vjerojatno se možemo nadati i računati da će kod nas u budućnosti ponovno zasjati zvijezda!
Fotografije: Robi Lipej
Setlista
HELSTAR: 1. The King of Hell 2. The Plague Called Man 3. The King is Dead 4. Evil Reign 5. Burning Star 6. Pain Will Be Thy Name 7. Harker’s Tale 8. Dracula’s Castle 9. Suicidal Nightmare 10. Winds of War 11. Wicked Disposition 12. Garden of Temptation -dodatak- 13. Run With the Pack 14. Baptized in Blood -dodatak- 15. Angel of Death
Galerija slika
