Mjesto: Studio 14 radia Slovenija, Ljubljana
Datum koncerta: 05.06.2009
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: ulaz slobodan
Invazija Don Mentony na studio 14 javnog radija dugo je bila planirana, iako ne baš dobro prikrivena stvar. O planiranom kovanju snimki, koje bi u bliskoj budućnosti revno branile boje dugo iščekivanog koncertnog albuma Don Mentony, šuškalo se po glazbenim krugovima već poduže vrijeme. Janez je planove prvi put javno razgolitio upravo u intervjuu za RockLine (više o tome ovdje), a od tada su brojni termini određeni za snimanje više puta misteriozno, ali s obzirom na Žanov razmjerno unikatan obrazac doživljavanja vremena posve razumljivo, nestali u nepoznato. Serijsko pojavljivanje u veo tajne zaogrnutih termina na službenoj web stranici sastava, gdje smo umjesto brojki u datumskom ili kakvom drugom vremenskom obliku mjesecima mogli pratiti ples upitnika, pristojno je ostavljalo dovoljno prostora za sumnju u konačnu realizaciju projekta. Petkova večer bila je u tom pogledu prijelomna, kotačići Don Mentony Banda napokon su opet uhvatili zalet i ako sve bude po sreći, od jeseni će konačno opet mljeti punom parom!
Janez Zmazek je svoju četu za valovsku avanturu temeljito istrenirao i do kraja disciplinirao, zbog čega je večer cijelo vrijeme malo gubila na spontanosti na koju su nas Don Mentonyjevi živi ekscesi uvijek navikli. Svoj dio, uvjetno rečeno, predvidljivosti sa sobom je zacijelo donijela i činjenica da su Don Mentony divljali uživo, preko radijskih valova, s mišlju da je u slabih sat i pol potrebno ubrzano predstaviti poveću berbu željezarije. Diskografski prelet Mentonyjevih cvjetova tako je serviran s očitom žurbom, ali s dovoljno sočnom isporukom, koja je iz Žanovih ruku uvijek jamčila prvoklasno brcanje iskonskog rock & rolla.
Najnovija inkarnacija kluba Mentonyjevih, usprkos zanimljivoj zvučnoj prilagodbi koja svoje obrise pokazuje u prisutnosti harmonikaša Boštjana Doriča, dakako ostaje vjerna hladnokrvnom drilu otrovnog blues rocka. Spomenutoga u petak navečer, očekivano, nije falilo. Zmazek je na sebi svojstven način ispjevao šarolik i dinamično smjelo zaokružen prelet moralno spornih diskografskih vrhunaca, koji se u usporedbi s uškopljenom kreaturom modernog rocka sve više čine kao tvorevine s drugog planeta. Dobro poznati motivi poput A štekaš, Hopla konopla te naravno Dobra mrha obraćali su se izravno, samoironično i bez uljepšavanja, dakle kako se za rock & roll i pristoji.
Planskim pomlađivanjem sastava Zmazek je dobio na raspolaganje izuzetno vitalan glazbeni kolektiv, koji je kroz večer sramežljivo pokazivao dovoljno mladenačkog entuzijazma za otkrivanje čarolija bazičnog rocka, a Žanovi mentorski zahvati pobrinuli su se za stručno uklapanje kvaliteta pojedinaca u slobodoumno i boemski nadahnut glazbeni mehanizam. Uz prije spomenutog Boštjana Doriča, čiji su temperamentni harmonikaški izljevi već poštено zahrđalim bluesovskim frazama dali odraz svježine, te odlično uigrani ritmički tandem basista Klemna Terana i bubnjara Žige Kožarja, ostalo je i dovoljno prostora za sentimentalno prizivanje uspomena na davno minule dane. Riječ je naravno o jednoj jedinoj “bijeloj pahuljici”, većini nenaviklih na tipični Žanov sarkazam poznatoj ponajprije pod imenom Tomo Jurak. Primarna zadaća spomenutoga bila je briga za isporuku prateće vokalne dionice, koja se na žalost u petak navečer čula tek mjestimično. Temeljni izražajni element, koji je Don Mentonyju osigurao vječnu slavu, pak dakako ostaje zvuk gitare. Zacijelo nije slučajno da je Zmazek dobar dio tereta gitarskih solaža povjerio mladiću koji se zove Luka Vehar. Dvojac je tijekom večeri naime izmijenio hrpu oduševljavajućih melodijskih dijaloga, koji su večer rasteretili svake prisutnosti jednoličja gitarske svirke. Dalo se primijetiti da su se Vehar i Zmazek pri stvaranju solističkih izleta oslanjali na različita rješenja, kako u sadržajnom, tako i u karakternom smislu. Veharov pristup gradio se na mnogo suptilnijoj, razumijevajućoj slici, dok je Janez na staroškolski način ostajao vjeran sočnosti i oštrini ruralnog blues rockerskog izraza. Ta raznovrsnost oplemenila je motivsko i stilsko bogatstvo izraza i uliла nove životne snage suvereno odmaknutim pjesmama Ko noč zamenja dan, Rekla je ne, a u sjećanju će zacijelo još dugo ostati domišljata izvedba skladbe Sedem let, začinjena slide sviranjem opipljivih melankoličnih nijansi.
Petkova večer u društvu Don Mentonyja očekivano je probudila žudnju za prizivanjem slave i moći osnovnih smjernica rock glazbe, a istodobno je lukavo pomogla u dijagnosticiranju sve lošije krvne slike modernog rocka u Sloveniji! Iako mirno proviruje iz pozadine i hladno odgurnut od svakog medijskog cirkusa, Janez Zmazek i u 2009. ostaje jedan od neospornih prvaka domaće rock scene, svidjelo se to intelektualno degeneriranim ovisnicima o frigidnosti popularne kulture ili ne! Jednostavno, takvih kao što je Žan već godinama više ne prave!
Fotografije: Mojca Perdih
Setlista
1. Ko noč zamenja dan 2. Dost mam 3. Ko spustiš se z neba 4. Rad bi bil baraba 5. To je moj živlene 6. A štekaš 7. Marjetka 8. Na drugi strani 9. Ko se dela dan 10. Sedem let 11. Lahko nardim še bolš 12. Nekam bom šel 13. Mikica 14. Hopla konopla 15. Lenoba 16. Z občutkom 17. Nkol si nam odpustu 18. Rekla je ne 19. Na oblali 20. Dobra mrha 21. Zdej sm pa miško
Galerija slika
