Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Donington Park, Velika Britanija
Datum koncerta: 11.06.2009
Broj posjetitelja: 70000
Cijena karte: 180€ (vikend karta)
Više od jedanaest godina prošlo je otkako su Faith No More odsvirali (do tada) posljednji koncert – u Lisabonu. U veljači ove godine pak je kao grom iz vedra neba odjeknula vijest da će nakon više od desetljeća stanke i Faith No More stroj ponovno proraditi, počevši s turnejom po starom kontinentu. Mike Patton, Mike Bordin, Roddy Bottum, Billy Gould i Jon Hudson postava je s kojom su FNM krenuli na put i cijelo će ljeto zabavljati publiku diljem Europe. Riječ je o identičnoj postavi u kojoj su 1997. snimili posljednji studijski album Album Of The Year i za čijeg su trajanja i prestali s radom. Tadašnji je kraj bio sporazuman – glazbenici su se posvetili svaki svom sporednom projektu, nije više bilo onog zamaha kreativnosti i volje za radom pod FNM robnom markom, tako da je kraj bio neizbježan, a što je najvažnije, kraj je bio i prijateljski, bez zamjerki. I upravo je ta činjenica ključna da su se dečki ponovno okupili i krenuli ususret novom izazovu.
Download festival trodnevni je događaj koji svoju kroniku piše tek od 2003., a u međuvremenu je već prerastao u jedan od najposjećenijih festivala ne samo u Engleskoj, već i u svjetskim razmjerima. Festival se svake godine odvija u Doningtonskom parku u središnjoj Engleskoj, koji je poznat i kao poprište utrka Formule jedan. Ove je godine Download potekao od 12. do 14. lipnja i ugostio imena kao što su ZZ Top, Whitesnake, Def Leppard, Mötley Crüe, Journey i Korn, da nabrojim samo neka od njih.Organizator je za headlinera prvog dana potvrdio FNM, a da bi vijest pri objavi bila još bombastičnija, dodao je “upozorenje” da će biti riječ o prvom koncertu reunion turneje uopće! Neko je vrijeme spomenuta vijest držala, no onda su FNM potvrdili i nastup u Brixtonskoj dvorani dva dana prije početka festivala, tako da je naposljetku nastup na Download festivalu bio drugi na reunion turneji, no ipak prvi pred velikom masom – prostor Brixtonske dvorane naime prima skromnih nekoliko tisuća ljudi (da, to je ondje gdje su AC/DC snimili spot za skladbu Thunderstruck i gdje je svoje live albume snimalo već mnogo kozmopolitskih imena rock’n’rolla).
Točno u najavljeno vrijeme ispod pozornice je zavrilo! Na pozornicu su umarširale zvijezde večeri i počele svirati – za intro su obradile prastaru pjesmu Reunited, koja odskače od tipičnog Faith No More zvuka, a slušatelja kao ni ne znam što uvuče u koncert pun iščekivanja. Pozornica je bila odjevena u potpuno crvenu boju. Sa svake su strane bile zavjese koje su podsjećale na kazališni ambijent, a iza bubnjara Mikea Bordina prostirala se golema crvena pozadina veličine cijele pozornice. Nakon introa počelo je zaista! The Real Thing reprezentativna je pjesma banda.Miran početak, posebna atmosfera koju stvara mračan zvuk klavijatura, vokal koji se mijenja od posve smirenog do ljutito-prijetećeg i sirova bas i gitarska linija koje zarežu duboko u slušateljeva uha, a sve je to začinjeno izmjenjivanjem tempa. Super početak! Slijedio je prvi od hitova From Out To Nowhere, a zatim je došlo vrijeme za prvo obraćanje mnoštvu iz usta pjevača Mikea Pattona. On si je publiku na svoj način malo privoštio i rekao da se ne obaziru na današnji koncert jer da su nekad bili bolji i ljepši te da danas više nemaju što pokazati. I nastavili su – svaka me je skladba sve više učvršćivala u uvjerenju da gledam fenomenalan nastup za koji su bile potrebne kilometarske pripreme. Svaka sekunda nastupa, svaki pokret na pozornici bio je živi dokaz te tvrdnje.
Dok gledaš kako bubnja Mike Bordin, čini se da je bubnjanje najlakši posao na svijetu. Već djelomice osijedjeli i ćelavi Mike, koji na leđima nosi duge “dreadlocke”, u sastavu je od samog početka i kao takav vrlo prijemljiv za Faith No More glazbu. Njegova je posebnost svakako ljevorukost, što donosi malo drugačiju tehniku bubnjanja. Basist Billy Gould, klavijaturist Roddy Bottum i u odijelo odjeveni gitarist Jon Hudson na pozornici su prilično statični – s obzirom na žanr i svu energiju njihove glazbe, naravno – čime pozornost automatski prebacuju na vokalista Mikea Pattona – a njemu to vjerojatno poprilično odgovara.U zvuku FNM-a bas gitara ima vrlo važnu ulogu, štoviše, strukture nekih dijelova doslovno se temelje na izvanrednoj bas liniji. Upravo zbog toga je Gouldov smiren pristup gotovo malo iznenađenje, jer upravo uživo snažna bas linija u pravilu na slušatelja ostavi još snažniji dojam nego kad je slušaš na kućnom krevetu. Mike Patton je frontman od glave do pete! Rijetko koji od vođa bandova ostavi takav dojam na mene kao Mike na ovom nastupu. Malo je komunicirao s publikom, kao jedan od rijetkih (s obzirom na frontmene drugih nastupajućih sastava) ostao je ravnodušan prema moru ljudi ispod pozornice. Ne osvrćući se na okolinu i zbivanja oko sebe obavljao je svoj posao, kao da je u nekakvom koncertnom transu u koji zapada na svakom nastupu. Cijelo se vrijeme prilagođava tempu izvođenih skladbi, jednom energično skače po pozornici i mlatara rukama, drugi put sjedi na monitoru, a s vremena na vrijeme u ruke uzme štap koji mu služi kao pomagalo pri kretanju po pozornici. Dokazao se i u znanju jezika, jer je u standardnu izvedbu komada upleo španjolski i, ako me sjećanje ne vara, i portugalski jezik. Jedan je od onih koji i bez naklapanja između skladbi svojim karizmom i ponašanjem u trenutku pridobije posjetitelja na svoju stranu.
Set lista bila je nekakav presjek dosadašnjeg djelovanja Faith No More, bili su zastupljeni baš svi albumi, nešto više pozornosti od ostalih bio je dobio samo Angel Dust (1992), koji među kritičarima važi za glazbeni vrhunac sastava. Materijala iz doba ex-vokalista Chucka Mosleya nema mnogo, ali po istini i tako ga nije bilo za očekivati.
Glazba FNM-a sastavljena je od tisuću i jednog dijela, pišu je (pisali su je) baš svi članovi, tako da se u njoj može naći utjecaj heavy metala, funkyja, hard rocka, hip hopa, punka i eksperimentalnih oblika rocka, a najlakše bi se definirala kao alter metal. Pronašli su pravu kombinaciju sirove energije i gotovo pop melodike s druge strane, što ih uvrštava u sam vrh kreativnosti.Upravo zbog te raznolikosti u njihovu se zvuku može pronaći mnogo tko, a ako tome pribrojimo još i englesku mentalitet i neaktivnost banda u posljednjem desetljeću, možemo zamisliti kakvu su ludnicu svojim nastupom izazvali dečki iz FNM-a. Publika je počela ludovati i razgrađivati čim je pao prvi teški riff, a euforija je popustila tek nakon što su FNM već odsvirali basovski ep We Care a Lot, napustili pozornicu i bilo je jasno da je koncertnog dana kraj. Izniman nastup iznimnih glazbenika i nepregledno mnoštvo posjetitelja svakako su dočarali savršenu večer koju ću još dugo pamtiti.
Fotografije: Urban Bolta
Setlista
1. Reunited 2. The Real Thing 3. From Out of Nowhere 4. Land of Sunshine 5. Caffeine 6. Evidence 7. Poker Face 8. Suprise! You’re Dead! 9. Easy 10. Last Cup of Sorrow 11. Midlife Crisis 12. Introduce Yourself 13. The Gentle Art of Making Enemies 14. Take This Bottle 15. Ashes to Ashes 16. Malpractice Play 17. Cuckoo for Caca 18. Be Aggressive 19. Epic 20. Mark Bowen —dodatek— 21. Chariots of Fire / Stripsearch 22. We Care a Lot
Galerija slika
