Izvođač: Iron Maiden
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2009
Ocjena: 4.5/5
Iron Maiden po pravilu u zrelim godinama izdaju svoje koncertne zabilješke na DVD i audio CD nosačima. Tu je čast doživjela i posljednja turneja benda pod nazivom “Somewhere Back On Tour”, na kojoj smo svi koji smo bili na nekom od tih nastupa mogli proživljavati kadrove poglavito iz legendarne “World Slavery Tour” (1984). Za tu su priliku Iron Maiden vratili u set listu klasike s albuma “Somewhere in Time”, “Seventh Son Of A Seventh Son” i “Powerslave”. Tako je unaprijed bilo poznato i zajamčeno da će to za Iron Maiden biti još jedna vrlo uspješna svjetska koncertna turneja, koju se onda isplati i maksimalno unovčiti.
Da bi novo izdanje bilo nešto posebno, nije trebalo previše razbijati glavu. Maiden su iskoristili baš svoj avion i svog pilota Brucea Dickinsona, koji je bend u veljači i ožujku prošle godine vozio po kontinentima izvan stare Europe, gdje je bend nastupao i na mjestima na kojima se rijetko pojavljuje. Masovni dolazak totalno izluđenih fanova, koji su sve te godine molili i vapili da vide Iron Maiden uživo, napokon je postao stvarnost.
Stvar koju analiziramo dvostruki je koncertni CD koji zapravo nije pravi koncertni CD. Riječ je o filmskoj podlozi dvostrukog DVD-a Iron Maiden “Flight 666”, koji morate obavezno nabaviti, jer tek tako ti snimci, zahvaćeni na dva CD-a ovog zasebnog izdanja, dobivaju svoj pravi smisao. Zato odmah kažem da izdanje s audio nosačima nije obavezno, osim ako niste Iron Maiden “die hard” fan. Tada vam ionako nema pomoći. Prvi i jedini minus ovog snimka je u golenoj činjenici da su stanke među skladbama odrezane pa je onaj pravi osjećaj da si na koncertu pomalo narušen.
S druge strane, taj je minus bogato nadoknađen masovnim pjevanjem zajedničkog bića srca ludih fanova, kojima Bruce Dickinson često jednostavno prepusti pjevanje refrena (Two Minutes To Midnight), i nećete vjerovati. Koncertna magija toliko je snažna da čovjeka lako preplavi naježenost i trnci mu prođu kralježnicom kad osjetiš tu grandioznu magiju energetskog fluksa masovne suradnje ljudi s bendom.
Iron Maiden su opet ponudili odličan snimak. Usudim se reći puno bolji nego na “Rock In Rio” (2002), gdje raspored gitara i basova nije baš idealan, jasan i pregledan.
Obnovljena set lista donosi i dosta novosti, pa o ovom izdanju doista možemo govoriti kao o posebnom izdanju Iron Maiden. Prvi put u karijeri Iron Maiden možemo (uz izuzetak singla “Out In The Silent Planet”) uživati u slušanju skladbe Wasted Years, napokon izdane na koncertnom albumu, u kojoj odličan zvuk svih vodećih motiva, ponajprije sa solažom Adriana Smitha, gotovo preuzima primat nad pjevanjem Brucea Dickinsona, koji u toj skladbi čak ljubazno prepusti poneki stih refrena pjevanju Adriana Smitha, što, ruku na srce, nije bio baš najpametniji potez. Nova verzija gitarski puno preciznije “odmjerene” Heaven Can Wait nadmašuje sve zabilježene verzije te skladbe izdane na dosadašnjim službenim koncertnim zgoždama benda, uključujući i prosjek izdanja iz razdoblja turneje “Fear Of The Dark” 1992-1994. Skladba Powerslave bogatija je za klavijature koje nose sumnjivu približnost gitarama odsviranima preko sintesajzera, ali savršeno atmosferski nadograđuju sam refren skladbe. Izlazni dio skladbe Aces High podijeljen je na tri tercetne harmonijske gitarske linije, dok od 1999. u The Trooper isti trik i dalje ostaje koncertna stalnica. Čak i “preležerana” Fear Of The Dark nosi posebno osvježenje. Tu je poslastica i vrhunac ovog snimka Rime Of The Ancient Mariner, pa još jedna slatkica koja se zove Moonchild!
Novost je i to da su Iron Maiden odabrali nešto niže ugađanje, jer Bruce Dickinson više nema 26 godina i nije u pjevačkoj formi iz doba “Number Of The Beast”. Čovjeku to leži, a skladbe zadržavaju svoj izniman pečat. Bez Brucea na vokalu ne bi nam značile baš ništa.
Čak i nakon 33 godine od nastanka benda osjeti se da Iron Maiden na pozornici djeluju krajnje zalagano i nude svoj maksimum fanovima. To potvrđuje izvanredna scenska igra zrelih muškaraca koji su očuvani u odličnoj i nepopustljivoj “strijeljačkoj” formi. Iron Maiden su danas heavy metal starci broj jedan.
Danas su Iron Maiden već odavno zbrinuti. Mogli bi biti bezbrižni, nonšalantni, uzvišeno arogantni, a ipak preznoje poveće litre znoja na pozornici i zadržavaju karakter pristupačnosti običnih smrtnika svakome od nas. Veliko su poduzeće na koje smo se katkad jako ljutili jer za svoje usluge traži i konkretnu cijenu, ali istodobno svojom veličinom to isto poduzeće u ovom vremenu koje će nas ubiti od gustoće informacija možda čini najviše da se duh zdrave heavy metal glazbe i dalje nezaustavljivo i uspješno širi ovim (odavno) krajnje ludim planetom. Njihove majice nose baš svi. I oni koji su prvi put čuli da se gitara može svirati na struju i oni koji su s bendom rasli od njegovih početaka. Njihova glazba nosi veličinu bezvremenosti. I “Flight 666” nije ništa manje od toga.
Postava
Bruce Dickinson – vokal
Adrian Smith – gitara, prateći vokal
Dave Murray – gitara
Janick Gers – gitara
Steve Harris – bas gitara
Nicko McBrain – bubnjevi
Popis skladbi
CD1.:
1. Churchill’s Speach (taped intro)
2. Aces High
3. Two Minutes To Midnight
4. Revelations
5. The Trooper
6. Wasted Years
7. The Number Of The Beast
8. Can I Play With Madness
9. Rhyme Of The Ancient Mariner
CD2.:
1. Powerslave
2. Heaven Can Wait
3. Run To The Hills
4. Fear Of The Dark
5. Iron Maiden
6. Moonchild
7. Clairvoyant
8. Hallowed Be Thy Name
